Množina: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
VolkovBot (razgovor | doprinosi)
m robot Uklanja: ja:複数形, sv:Pluralis
Redak 32: Redak 32:
[[is:Fleirtala]]
[[is:Fleirtala]]
[[it:Plurale]]
[[it:Plurale]]
[[ja:複数形]]
[[jbo:sordaivla]]
[[jbo:sordaivla]]
[[ka:მრავლობითი რიცხვი]]
[[ka:მრავლობითი რიცხვი]]
Redak 49: Redak 48:
[[sk:Množné číslo]]
[[sk:Množné číslo]]
[[sl:Množina]]
[[sl:Množina]]
[[sv:Pluralis]]
[[uk:Множина (мовознавство)]]
[[uk:Множина (мовознавство)]]
[[vec:Plural]]
[[vec:Plural]]

Inačica od 2. kolovoza 2010. u 15:35

Množina je gramatički oblik koji označava količinu predmeta, pojmova, bića ili pojava veću od jedan, dok se u slovenskom jeziku upotrebljava za riječi veće od dva. Danas je, uz jedninu, u većini indoeuropskih jezika jedini gramatički broj. U nekim jezicima se sufiks dodaje u rečenici kada se "pokazuje" da je neka/neke riječ/riječi u množini. Primjer je engleski jezik u kojem se riječima koje su u množini dodaje s (uglavnom), katkad i es, pa čak i ies, npr. dolar je riječ u jednini, a dolars je riječ u množini.

Svi europski jezici imaju množinu. U nekim jezicima, kao što su arapski ili hebrejski, postoje neobične tvrbe, a to su: nular (ništa ili nula objekata), trijal (tri objekta) i paukal (nekoliko objekata). Većina svjetskih govornika upotrebljava jednostavnu tvorbu množine.

Neki jezici nemaju množinu. U njih se podrazumijevaju japanski, korejski i kineski jezik, ali i ostali istočnoazijski jezici. U hrvatskom jeziku, riječi koje označavaju množinu obično se označavaju slovom i ili e (u rečenici se javljaju slučajevi množine koja počinje s dužim a) na kraju riječi:

  • tipkovnice
  • mačke
  • kalendari