Balkanski ratovi

Datoteka:Ishod Balkanskih ratova 1912-13.jpg

1. Nakon Londonskog mirovnog ugovora 1913.
2. Nakon mirovnog ugovora iz Bukaresta 1913.

Balkanskim ratovima se označavaju dva rata vođena u razdoblju 1912.- 1913. godine. Balkanski ratovi su bili uvod u sukob širih razmjera, Prvi svjetski rat.

Prvi balkanski rat (8. listopad 1912. – 30. svibanj 1913. godine)

Glavni članak: Prvi balkanski rat

Prvi balkanski rat je vođen između balkanskih saveznika (Bugarska, Srbija, Crna Gora i Grčka) i Turske. Osmansko carstvo, koje je već 1908. godine bilo uzdrmano Mladoturskom revolucijom, u 1912. je bilo još više oslabljeno i ratom protiv Italije. Tu slabost Turske koriste balkanske zemlje i otpočinju rat protiv Turske s ciljem osvajanja teritorija Balkana koje se nalaze pod turskom vlasti. Rat je otpočeo 8. listopada 1912. kada je Crna Gora objavila rat Turskoj.

U manje od dva mjeseca, Turska je izgubila skoro teritorije na skoro cijelom području europskog kontinenta, pa je uspostavljeno primirje 4. prosinca 1912. godine sa svim protivnicima, osim Grčke. Nakon odbijanja ispunjavanja zahtijeva od strane Turske i državnog puča u siječnju 1913. godine, rat je nastavljen, gdje je Turska izgubila i utvrde Jedrene, Janjine i Skadar, kao i prevlast na moru od grčke mornarice, pa je 30. svibnja 1913. godine, pod posredstvom Velikih sila (Austro-Ugarska, Njemačka, Francuska, Velika Britanija i Italija) uspostavljen mir Londonskim mirovnim ugovorom, po kojem je Turska predala sve svoje balkanskim saveznicima teritorije zapadno od linije Enos (obala Egejskog mora) – Midija (obala Crnog mora), kao i otoke u Egejskom moru, uključujući i Krit.

Kao rezultat Prvog balkanskog rata je uspostava Albanije kao neovisne države, na čemu je insistirala Austro-Ugarska, na štetu zemalja pobjednica, Grčke, Srbije i Crne Gore.

Drugi balkanski rat (29. lipanj – 10. kolovoz 1913. godine)

Glavni članak: Drugi balkanski rat

Nezadovoljstvo podjelom osvojenih turskih područja, posebice Makedonije, dovelo je do Drugog balkanskog rata. Jedna bugarska postrojba je 29. lipnja 1913. godine po naređenju generala S. Kočeva napala srpske snage na rijeci Bregalnici, a 30. lipnja i grčke snage na području Soluna. Iako je bugarska vlada pokušala da ospori ratne operacije protiv Srbije i Grčke, Srbija i Grčka su 8. srpnja 1913. godine objavile rat Bugarskoj. Ubrzo su im se pridružile i Crna Gora i Rumunjska, kao i Turska s željom da povrati neka područja koja je tijekom prvog balkanskog rata izgubila.

Zbog premoći saveznika, Bugarska je ubrzo bila poražena i prinuđena na mir u Bukurestu 10. kolovoza 1913. godine, po kojem je Bugarska morala predati područja osvojena u Prvom balkanskom ratu. Veliki dio teritorije dobila je i Rumunjska, a Makedonija je bila podijeljena između Grčke i Srbije.

Balkanski ratovi su bili uvod u godinu kasnije Prvi svjetski rat. Naime, od ovih mirovnih ugovora, Srbija je najviše izvukla korist i bila je najmoćnija država na Balkanu, što je dovelo do zategnutosti između Austro-Ugarske i Srbije. Austro-Ugarskoj nije odgovarala moć Srbije na Balkanu, koja je važila kao ruski satelit, u njenim namjerama daljnjeg širenja na istok ka Solunu (Drang nach Osten), a Srbiji prisutnost Austro-Ugarske na Balkanu. Tako je ubojstvom cara Franza Ferninanda 28. lipnja 1914. godine u Sarajevu i nađen povod za početak Prvog svjetskog rata.

Vanjske poveznice

• "The Balkan crises, 1903-1914" (http://cnparm.hometexas.net/Wars/BalkanCrises/BalkanCrises00.htm)
• The Balkan Wars of 1912-13 (http://gogreece.com/learn/history/balkanwar_1912.html)