Rajka Baković: razlika između inačica
(Nema razlike inačica)
|
Inačica od 1. rujna 2010. u 02:15
Predložak:Biografija Rajka Baković (23. rujna 1920., Oruro, Bolivija - 29. prosinca 1941., Zagreb, Nezavisna Država Hrvatska) bila je zajedno sa svojom sestrom Zdenkom poznata zagrebačka ilegalka (sestre Baković) , njihova obiteljska trafika u Nikolićevoj ulici bila je mjesto za vezu zagrebačkih ilegalaca na početku Drugog svjetskog rata.
Životopis
Rajka je rođena u imućnoj obitelji bračkog iseljenika Frane Bakovića u bolivijskom rudarskom gradu Oruro, gdje je njen otac sa bratom posjedovao hotel i trgovinu. [1] Obitelj se 1921. vratila u Jugoslaviju zbog školovanja djece (Zdenka, Jerko, Rajka, i Mladen) . Nakon pučke škole koju je završila na Braču, Rajka se s obitelji preselila u Zagreb, gdje je otac kupio kuću (trokatnica u Gundulićevoj ulici na broju 25.[1]). Još kao gimnazijalka Rajka se približila lijevo orijentiranoj omladini, tako da je 1938. primljena u SKOJ. Te iste godine upisala se na Filozofski fakultet Zagrebačkog sveučilišta, i na fakultetu je nastavila sa političkom aktivnošću, naročito se aktivirala u pripremama za izbore 1939. I cijela njezina obitelj; sestra Zdenka, braća i majka, bila je lijevo orijentirana i aktivna u svim organizacijama klasnog radničkog pokreta; od SKOJ-a i KPJ do URSSJ-a i lijevo orjentiranih ženskih i studentskih organizacija. Tako da je Rajka, uskoro postala znana svim zagrebačkim komunistima. Njihov stan postao je okupljalište lijevo orjentirane omladine, radnika i intelektualaca.
Nakon smrti oca, obitelj Baković zapala je u novčane teškoće, zbog tog je 1939. kupila trafiku u Nikolićevoj ulici 7, pored tadašnjeg kina (danas Zagrebačko kazalište mladih). [1] Ta trafika postala je punkt za vezu svih partijskih ilegalaca, a snabdijevala je materijalom i tehniku Centralnog komiteta Komunističke partije Hrvatske, u kojoj je radio i njezin brat Jerko. Nakon uspostave NDH, Rajka se zbog sigurnosti sklonila na Brač, ali se na jesen ponovno vratila na fakultet i zajedno s mlađim bratom Mladenom pomagala sestri Zdenki u vođenju trafike.
Rajka je bila i povjerljivi kurir pokreta otpora, nosila je poruke u Beograd i druge gradove, a sudjelovala je i u akcijama udarnih skojevskih grupa, - paljenje drvenog stadiona u Maksimiru. [1]No njihov ilegalni rad nije ostao neprimjećen, tako su u noći, 20. prosinca 1941., u stan obitelji Baković upali su agenti UNS-a, izvršili premetačinu i uhapsili Zdenku, Rajku i brata Mladena.
Obje sestre su podvrgnute teškim mučenjima kako bi odale svoje veze. Noću su mučene, ali danju su odvođene u trafiku na rad, nebi li se na taj način polovili ilegalci koji bi se eventualno pojavili, no policiji to nije pomoglo. Sestre nisu nikoga prokazale, usprkos teškim batinama. Nakon petodnevnog mučenja Rajka je 24. prosinca prevezena u bolnicu, a Zdenka je sutradan, vidjevši da joj nema sestre, u trenutku očaja iskoristila moment nepažnje svojih čuvara, otrgnula se od njih i bacila s četvrtog kata sjedišta UNS-a u Zvonimirovoj ulici i poginula. Rajka Baković je umrla od posljedica mučenja, 29. prosinca 1941..
O njihovoj smrti postoji i zapisnik Instituta za sudsku medicinu i kriminalistiku od 27. prosinca 1941. za Zdenku Baković i uputnica bolnice Sv. Duh Patološkom institutu za mrtvo tijelo Rajke Baković od 29. prosinca 1941. Kod obdukcionog nalaza za Rajku Baković stoji između ostalog i ovo: "...Podlijevi krvi u obim donjim ekstremitetima uslijed udaranja ..." te "podlijevi krvi u predjelu čela."[1]
Rajka Baković je proglašena 24. srpnja 1953. godine narodnim herojimem SFR Jugoslavije [2]
Sestre Baković nakon smrti
Sve do 1990-ih postojala je mala uličica - Prolaz sestara Baković, (današnji Miškecov prolaz) u najužem središtu grada Zagreba. Na valu revolucionarno - demokratskih promjena tih godina i zatiranja bilo kakvih - crvenih obilježja, što je tad bilo vrlo moderno, sestre Baković su izgubile ulicu, a dobio ju je predratni prosjak Miškec (pravim imenom Mihael Erdec) koji je u tom prolazu bio inventar 1940-ih. Ta pomalo neobična odluka tadašnjeg saziva Odbora za imenovanje naselja, ulica i trgova zagrebačke Gradske skupštine, izazivala je u dijelu javnosti - kojekakve reakcije, od podsmijeha do otvorenih revolta.
Konceptualna umjetnica Sanja Iveković postavila je u sklopu svoje umjetničke akcije Operacije:grad 2008 rad “Tko su bile sestre Baković?”. Spomen ploču koju građani mogu sami ispisivati , namjesto stare uništene ploče sestrama Baković u Miškecovom prolazu.[3]
Na inicijativu HNS-a (treću u nizu), - Odbor za imenovanje naselja, ulica i trgova zagrebačke Gradske skupštine jednoglasno je donio odluku 2009. da se Miškecov prolaz preimenuje ponovno u Prolaz sestara Baković. [4]
Literatura
- Narodni heroji Jugoslavije, Mladost Beograd, 1975. godina
- Opća enciklopedija Jugoslavenskog leksikografskog zavoda, Zagreb 1980. godina
Izvori
- ↑ a b c d e Rajka i Zdenka Baković sa portala www.jadranboban.com, pristupljeno 1. rujna .2010.
- ↑ Baković Franje Rajka - na portalu Narodni heroji Jugoslavije
- ↑ Znate li tko su bile sestre Baković?, sa portala kulturpunkt.hr, pristupljeno 1. rujna 2010.
- ↑ Ivan Hruškovec (Hina): Miškecov prolaz dobio je ime po sestrama Baković, sa portala 24 sata (08.09.2009.), pristupljeno 1. rujna 2010.