Irène Joliot-Curie: razlika između inačica
promjena opisa i polo |
promjena opisa i položaja slike (2. put) |
||
| Redak 5: | Redak 5: | ||
Godine [[1926]]. udala se za [[Frédéric Joliot-Curie|Frédérica Joliota]] (par je povezao svoja prezimena) i s njim surađivala u istraživanju prirodne i umjetne [[radijacija|radijacije]], pretvorbe elemenata i [[nuklearna fizika|nuklearne fizike]]. 1935. godine podijelili su [[Nobelova nagrada za kemiju|Nobelovu nagradu za kemiju]]. 1938. godine njeno istraživanje aktivnosti neutrona teških metala predstavljalo je važan korak u otkrivanju [[nuklearna fisija|nuklearne fisije]]. Postala je profesor na prirodoslovnom fakultetu u [[Pariz]]u 1937. godine, a 1946. godine ravnateljica [[Institut za radij|Insituta za radij]]. |
Godine [[1926]]. udala se za [[Frédéric Joliot-Curie|Frédérica Joliota]] (par je povezao svoja prezimena) i s njim surađivala u istraživanju prirodne i umjetne [[radijacija|radijacije]], pretvorbe elemenata i [[nuklearna fizika|nuklearne fizike]]. 1935. godine podijelili su [[Nobelova nagrada za kemiju|Nobelovu nagradu za kemiju]]. 1938. godine njeno istraživanje aktivnosti neutrona teških metala predstavljalo je važan korak u otkrivanju [[nuklearna fisija|nuklearne fisije]]. Postala je profesor na prirodoslovnom fakultetu u [[Pariz]]u 1937. godine, a 1946. godine ravnateljica [[Institut za radij|Insituta za radij]]. |
||
| ⚫ | |||
Bila je [[pacifist]], i borila se za ženska prava te je postala članica [[Comité National de l'Union des Femmes Françaises]] te članica Svjetskog mirovnog vijeća (World Peace Council). Bila je predsjednica odjela za [[nuklearna fizika|nuklearnu fiziku]] na [[Sorbonna|Sorbonni]]. 1936. francuska vlada imenovala ju je podtajnicom države za znanstvena istraživanja i naposlijetku časnicom [[Legija časti|Legije časti]]. |
Bila je [[pacifist]], i borila se za ženska prava te je postala članica [[Comité National de l'Union des Femmes Françaises]] te članica Svjetskog mirovnog vijeća (World Peace Council). Bila je predsjednica odjela za [[nuklearna fizika|nuklearnu fiziku]] na [[Sorbonna|Sorbonni]]. 1936. francuska vlada imenovala ju je podtajnicom države za znanstvena istraživanja i naposlijetku časnicom [[Legija časti|Legije časti]]. |
||
Irène Joliot-Curie umrla je od leukemije, koja je vjerojatno posljedica izlaganja štetnim zračenjima tijekom njenog rada. |
Irène Joliot-Curie umrla je od leukemije, koja je vjerojatno posljedica izlaganja štetnim zračenjima tijekom njenog rada. |
||
| ⚫ | |||
{{Nobelova nagrada za kemiju}} |
{{Nobelova nagrada za kemiju}} |
||
Inačica od 18. rujna 2010. u 22:30
Irène Joliot-Curie (Pariz, 12. rujna 1897. - Pariz, 17. ožujka 1956.), francuska znanstvenica.
Kćerka je od Marie i Pierrea Curiea, poznatih znanstvenika i dobitnika Nobelove nagrade. Studirala je na Prirodoslovnom fakultetu u Sorbonni, ali je njeno obrazovanje bilo prekinuto Prvim svjetskim ratom, tijekom kojeg je radila kao sestra radiolog. Nakon rata doktorirala je prirodne znanosti, istražijući alfa-zrake polonija.
Godine 1926. udala se za Frédérica Joliota (par je povezao svoja prezimena) i s njim surađivala u istraživanju prirodne i umjetne radijacije, pretvorbe elemenata i nuklearne fizike. 1935. godine podijelili su Nobelovu nagradu za kemiju. 1938. godine njeno istraživanje aktivnosti neutrona teških metala predstavljalo je važan korak u otkrivanju nuklearne fisije. Postala je profesor na prirodoslovnom fakultetu u Parizu 1937. godine, a 1946. godine ravnateljica Insituta za radij.
Bila je pacifist, i borila se za ženska prava te je postala članica Comité National de l'Union des Femmes Françaises te članica Svjetskog mirovnog vijeća (World Peace Council). Bila je predsjednica odjela za nuklearnu fiziku na Sorbonni. 1936. francuska vlada imenovala ju je podtajnicom države za znanstvena istraživanja i naposlijetku časnicom Legije časti.
Irène Joliot-Curie umrla je od leukemije, koja je vjerojatno posljedica izlaganja štetnim zračenjima tijekom njenog rada.