Srpsko-bugarski rat 1885.: razlika između inačica
| Redak 35: | Redak 35: | ||
[[13. studenog]] [[1885.]] Srbija je objavila rat Bugarskoj. Srbija je imala potporu Austro-Ugarske čiji je interes bilo sprječavanje „pro-ruske“ Bugarske. Srpski napad je izazvao veliki gnjev u Bugarskoj i doveo do zahlađenja odnosa s Rusijom. |
[[13. studenog]] [[1885.]] Srbija je objavila rat Bugarskoj. Srbija je imala potporu Austro-Ugarske čiji je interes bilo sprječavanje „pro-ruske“ Bugarske. Srpski napad je izazvao veliki gnjev u Bugarskoj i doveo do zahlađenja odnosa s Rusijom. |
||
Bez pomoći ruskih vojnih savjetnika i bez ikakve političke potpore tadašnjih [[ |
Bez pomoći ruskih vojnih savjetnika i bez ikakve političke potpore tadašnjih [[velesila|velesila]] Bugarska se morala suprostaviti [[vojna agresija|agresiji]] srpske vojske. |
||
Iako je Bugarska bila po rasporedu vojnih jedinica usmjerena na rat protiv [[Osmansko carstvo|Osmanskog carstva]] i imala veliki dio svoje vojske na turskoj granici, dobro naoružana srpska vojska nije uspjela pobijediti u bitci kod Slivnice. |
Iako je Bugarska bila po rasporedu vojnih jedinica usmjerena na rat protiv [[Osmansko carstvo|Osmanskog carstva]] i imala veliki dio svoje vojske na turskoj granici, dobro naoružana srpska vojska nije uspjela pobijediti u bitci kod Slivnice. |
||
| Redak 44: | Redak 44: | ||
[[17. veljače]] [[1886.]] potpisan je [[bukureštanski mir 1886.|mir]] u [[Bukurešt]]u. |
[[17. veljače]] [[1886.]] potpisan je [[bukureštanski mir 1886.|mir]] u [[Bukurešt]]u. |
||
== Izvori == |
== Izvori == |
||
{{izvori}} |
{{izvori}} |
||
Inačica od 19. rujna 2010. u 20:01
| Srpsko-bugarski rat 1885. | |||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
 Prelazak srpsko-bugarske granice | |||||||
| |||||||
| Sukobljeni | |||||||
Kneževina Bugarska
|
Kraljevina Srbija .svg){kind=small}
| ||||||
Srpsko-bugarski rat počeo je 14. studenog (2. studenog po julijanskom kalendaru) 1885. g., kada je Srbija, nezadovoljna zbog sjedinjenja Kneževine Bugarske s Istočnom Rumelijom, objavila rat Bugarskoj. Bugarska pobjeda u ovom kratkom ratu, u šali prozvanom „ratom kapetana“, preduvjet je za međunarodno priznanje sjedinjenja Bugarske s Istočnom Rumelijom.
Razlozi
Ujedinjenje Istočne Rumelije s Kneževinom Bugarskom 6. rujna 1885. g. nije bilo dobro primljeno od strane susjednih balkanskih zemalja, jer je pojavom udvostručene bugarske države prijetila opasnost od bugarske dominacije nad balkanskim poluotokom.
Nakon ujedinjenja Grčka je hitno izvršila mobilizaciju. Vlade Rusije, Osmanskog Carstva i zapadnih Velikih sila zaprijetile su joj da ne upadaju tursko tlo, radi priključenja dijelova Makedonije, kao nadoknadu za teritorijalno proširenje Bugarske.
Rumunjska također pokušava dobiti teritorijalno obeštećenje u Južnoj Dobrudži, no planove vlade Ion Bratianua nisu naišli na odobrenje Nemačke, Austro-Ugarske i Rusije i nakon stupanja ruske vojske na istočnoj granici Rumunije, rumunski premijer je svečano izjavio da će Rumunjska zadržati neutralnost.[1]
Srbija, koja je u bugarskom ujedinjenju videla opasnost po svoje interese u Makedoniji, snažno se odupirala ujedinjenju. Kralj Milan Obrenović je obavijestio sve velike sile još 1881. g. da će upasti u Bugarsku ukoliko dođe do mogućeg ujedinjenja Kneževine i istočne Rumelije. Dana 9. rujna 1885 Srbija je mobilizirala svoju vojsku. U zemlji je izašlo nekoliko stotina članaka, knjiga i propagandnih plakata upereni protiv bugarskog ujedinjenja.[2]
Dana 12. rujna Bugarska je svjestna mobilizacije u Srbiji, koja je sprovedena radi održavanje ravnoteže na Balkanu. Srpski zahtjevi za priznavanje ujedinjenja bili su da se Srbiji predaju gradovi Vidin, Trn i Radomir, za koje se u Srbiji tvrdilo da su naseljeni Srbima.[3] Glavni cilj Srbije je bio da postavi pod svoju kontrolu prestonicu Sofiju, i tako presječe vezu između Bugarske i Makedonije.[2]
Austrougarska je podržavala srpske zahtjeve, ali je preferirala da se sukob rješi mirnim putem. Njemačka i Rusija nisu ometale ujedinjenje, ali su ruski listovi objavili članke u kojima se očekivalo da će se sprovesti „pravična naknada“ za Srbiju. Neke novine su osuđivale Rusije naslovima „Rusija će izgubiti Bugarsku!“.[4] Otomanska imperija je ostala jedina zemlja koja je podržavala Bugarsku, koja je bila njen formalni vazal.
Iako Bugarska nije sve napade uvjeren kako bi se kompenzirala na bilo koji način i susjednim zemljama, a Srbija je počela aktivno da se pripreme za rat. Unatoč svim napadima Bugarska nije pristala na teritorijalno obeštećenje, te se Srbija pripremila za rat.
Austro-Ugarska, koja je imala tajni dogovor sa Srbijom, pristala je da joj izda kredit za naoružanje, ali ju je upozorila da se ne namjerava miješati u sukob s vojskom.
Sve Velike sile su zauzele neutralnu poziciju, a neke su čak pozivale na mir. Nakon što se u Londonu došlo do saznanja da Rusija u stvari ne podržava ujedinjenje, Velika Britanija uzima pod svoje Bugarsku. Svi ostali su očekivali srpsku pobjedu. Prema nekim interpretacijama Rusija nije bila usmjerena protiv Bugarske, već protiv njenog kneza Battenberga i ministra Petka Karavelova.[5]
Tijek
13. studenog 1885. Srbija je objavila rat Bugarskoj. Srbija je imala potporu Austro-Ugarske čiji je interes bilo sprječavanje „pro-ruske“ Bugarske. Srpski napad je izazvao veliki gnjev u Bugarskoj i doveo do zahlađenja odnosa s Rusijom.
Bez pomoći ruskih vojnih savjetnika i bez ikakve političke potpore tadašnjih velesila Bugarska se morala suprostaviti agresiji srpske vojske.
Iako je Bugarska bila po rasporedu vojnih jedinica usmjerena na rat protiv Osmanskog carstva i imala veliki dio svoje vojske na turskoj granici, dobro naoružana srpska vojska nije uspjela pobijediti u bitci kod Slivnice.
Tek vojna intervencije Austro-Ugarske koja je stigla u pomoć savezničkoj Srbiji nakon kapitulacije srpske vojske u Pirotu je zaustavila je daljnje napredovanje Bugara.
Bugarska je potraživala od poražene Srbije ratnu odštetu. Rusija je smatrala bugarski zahtjev opravdanim, a Austro-Ugarska je ustanovila da Srbija nema sredstva za podmirivanje ratnih šteta; austrougarsko gledište dijelile su Njemačka i Velika Britanija pa je pod pritiskom tih sila Bugarska odustala od zahtjeva za odštetu. Bugarska je zahtijevala od velikih sila odobravanje njenog ujedinjenja s Istočnom Rumelijom. Sile su pristale.
17. veljače 1886. potpisan je mir u Bukureštu.
Izvori
- ↑ Крачунов, Дипломатическа история на Сръбско-българската война, София, 1921, str. 25
- ↑ a b Живановиħ, Ж. Политичка историjа Србиjе у другоj половини деветнаестог века, Београд, 1924, str. 275-277
- ↑ Милюков, П. Сръбско-българските отношения по Македонския въпрос, БП 1898/1899, №9-10, str. 91
- ↑ „Новости“, септември 1885 г., str. 1
- ↑ Външна политика на България, Т. 1, str. 584-585