Ranko Marinković: razlika između inačica

Ranko Marinković (Vis, 22. veljače 1913. - Zagreb, 28. siječnja 2001.) hrvatski književnik.

Životopis

Ranko Marinković rodio se 22. veljače 1913. na Visu gdje je završio pučku školu, a potom nastavlja gimnaziju u Splitu i Zagrebu. U Zagrebu je završio Filozofski fakultet. Tijekom 2. svjetskog rata u Splitu je uhićen je od Talijana, te je interniran u logor Ferramonteu (Kalabrija). Nakon pada Italije 1943. odlazi u Bari, i prebacuje se u sinajski zbjeg El Shatt. Nakon rata radi u Nakladnom zavodu Hrvatske. Potom postaje direktor Drame zagrebačkoga HNK, gdje službuje između 1946. i 1950. Godinu poslije 1951. postaje profesorom na zagrebačkoj Akademiji za kazališnu umjetnost, gdje radi do umirovljenja. Pri kraju života biva HDZ-ov zastupnik u Skupštini Grada Zagreba. Umire 2001. godine.

Djela

Albatros (1939.)
Proze (1948.)
Ni braća ni rođaci (1949.)
Oko Božje (1949.)
Pod balkonima (1953.)
Ruke (1953.)
Glorija (1955.)
Poniženje Sokrata (1959.)
Kiklop (1965.)
Politeia (1977.)
Zajednička kupka (1980.)
Pustinja (1982.)
Never more (1993.)

Eseji:

Geste i grimase (1951.)
Nevesele oči klauna (1986.)

Nagrade

NIN-ova nagrada 1965. za roman Kiklop

Poveznice

Nagrada Ranko Marinković

Vanjske poveznice

e-knjiga Ruke

v • u Književnici razdoblja 1857. – 1952.

Moderna – Parnasovstvo – Simbolizam – Impresionizam Secesija – Bečka moderna – Larpurlartizam	Leconte de Lisle – Stéphane Mallarmé – Arthur Rimbaud – Paul Verlaine – Charles Baudelaire – Sully Prudhomme – Hermann Bahr – Karl Kraus – Stefan Zweig – Arthur Schnitzler – Hugo von Hofmannsthal – Henrik Ibsen – Anton Pavlovič Čehov

Avangarda – Futurizam – Ekspresionizam Dadaizam – Nadrealizam	Vladimir Majakovski – Georg Trakl – Franz Werfel – Georg Heym – Tristan Tzara – Andre Breton – Sergej Jesenjin – Federico García Lorca – Pablo Neruda – Marcel Proust – Franz Kafka – Luigi Pirandello – Ernest Hemingway

Strana književnost 1929. – 1952.	William Faulkner – James Joyce – Virginia Woolf – Malcolm Lowry – Hermann Hesse – Albert Camus – Jean-Paul Sartre – Andre Malraux – Bertolt Brecht – Samuel Beckett – Eugene Ionesco – Meša Selimović

Hrvatska moderna: 1892. – 1916. Praška skupina – Bečka skupina	Janko Leskovar – Ivan Kozarac – Antun Gustav Matoš – Milan Begović – Dinko Šimunović – Janko Polić Kamov – Ivo Vojnović – Fran Galović – Dragutin Domjanić – Vladimir Vidrić – Vladimir Nazor – Milutin Cihlar Nehajev

Hrvatski književnici avangarde (20. stoljeće)	Ivan Goran Kovačić – Nikola Pavić – Mate Balota – Drago Gervais – Šime Vučetić – Marin Franičević – Tin Ujević – Dobriša Cesarić – Dragutin Tadijanović – Ivo Andrić – Miroslav Krleža – Antun Branko Šimić – Ivana Brlić-Mažuranić – Ivan Slamnig – Marija Jurić Zagorka – Ranko Marinković – Slavko Mihalić – Slobodan Novak – Vesna Parun – Ivan Aralica

Dobitnici Nagrade Vladimir Nazor za književnost

Godišnja nagrada

1959. Vesna Parun • 1962. Petar Šegedin • 1964. Dobriša Cesarić & Jure Kaštelan • 1965. Ranko Marinković • 1966. Jure Franičević-Pločar • 1968. Slobodan Novak • 1969. Krsto Špoljar • 1970. Stanko Lasić & Antun Šoljan • 1971. Oto Šolc • 1972. Nikola Milićević & Svetozar Petrović • 1973. Živko Jeličić • 1974. Marin Franičević • 1975. Vesna Krmpotić & Predrag Matvejević • 1976. Zvane Črnja & Milivoj Solar • 1978. Drago Kekanović & Milivoj Slaviček • 1979. Ivan Katušić & Miroslav Slavko Mađer • 1980. Tito Bilopavlović & Nikica Petrak • 1981. Ivan Slamnig & Danijel Dragojević • 1983. Zvonko Maković • 1984. Luko Paljetak • 1985. Nedjeljko Fabrio & Zvonimir Majdak • 1986. Viktor Žmegač • 1987. Nusret Idrizović & Augustin Stipčević • 1988. Branimir Bošnjak • 1989. Zvonimir Mrkonjić • 1990. Bruno Popović • 1991. Željka Čorak • 1992. Slavko Mihalić • 1993. Sibila Petlevski • 1994. Ivan Golub • 1995. Ante Stamać • 1996. Jozo Laušić • 1997. Željko Knežević • 1998. Jakša Fiamengo • 1999. Goran Tribuson • 2000. Stanko Andrić • 2001. Drago Glamuzina • 2002. Andriana Škunca • 2003. Renato Baretić • 2004. Luko Paljetak • 2005. Delimir Rešicki • 2006. Mate Ganza • 2007. Mirko Kovač • 2008. Anka Žagar • 2009. Ivana Šojat-Kuči • 2010. Nada Gašić • 2011. Zoran Ferić • 2012. Tatjana Gromača • 2013. Milko Valent • 2014. Josip Mlakić • 2015. Delimir Rešicki • 2016. Krešimir Nemec • 2017. Branko Maleš • 2018. Ludwig Bauer • 2019. Maša Kolanović • 2020. Marko Gregur • 2021. Ivica Prtenjača • 2022. Denis Peričić

Za životno djelo

1962. Miroslav Krleža • 1967. Vjekoslav Kaleb & Dragutin Tadijanović • 1968. Gustav Krklec & Dobriša Cesarić • 1969. Vjekoslav Majer • 1970. Nikola Šop • 1971. Miroslav Feldman • 1972. Šime Vučetić • 1973. Novak Simić • 1974. Marijan Matković • 1975. Ranko Marinković • 1976. Vladimir Popović • 1977. Drago Ivanišević • 1978. Joža Horvat • 1979. Marin Franičević • 1980. Josip Barković • 1982. Vesna Parun • 1983. Jure Franičević-Pločar • 1984. Aleksandar Flaker & Jure Kaštelan • 1985. Mirko Božić • 1986. Vojin Jelić • 1987. Živko Jeličić • 1988. Ivan Slamnig • 1989. Slobodan Novak • 1990. Olinko Delorko • 1991. Petar Šegedin • 1992. Ivo Frangeš • 1993. Srećko Diana • 1994. Nikola Milićević • 1995. Rajmund Kupareo • 1996. Slavko Mihalić • 1997. Ivan Kušan • 1998. Miroslav Slavko Mađer • 1999. Vesna Krmpotić • 2000. Stanko Lasić • 2001. Ivo Brešan • 2002. Gajo Peleš • 2003. Viktor Žmegač • 2004. Josip Tabak • 2005. Irena Vrkljan • 2006. Miroslav Šicel • 2007. Nedjeljko Fabrio • 2008. Zvonimir Mrkonjić • 2009. Milivoj Solar • 2010. Ivan Aralica • 2011. Nikica Petrak • 2012. Luko Paljetak • 2013. Tonko Maroević • 2014. Zvonimir Majdak • 2015. Pavao Pavličić • 2016. Dubravko Jelčić • 2017. Feđa Šehović • 2018. Danijel Dragojević • 2019. Andriana Škunca • 2020. Dubravka Oraić Tolić • 2021. Hrvoje Hitrec • 2022. Ivan Rogić Nehajev

v • r • u Hrvatska književnost

Renesansa	Džore Držić – Šiško Menčetić – Dominko Zlatarić – Hanibal Lucić – Dinko Ranjina – Mikša Pelegrinović – Mavro Vetranović – Nikola Nalješković – Marko Marulić – Juraj Šižgorić – Petar Hektorović – Marin Držić – Brne Karnarutić – Petar Zoranić – Jerolim Vidulić – Marin Kaboga – Nikola Dimitrović

Barok	Ivan Gundulić – Ivan Bunić Vučić – Ignjat Đurđević – Stijepan Đurđević – Junije Palmotić – Fran Krsto Frankopan – Petar Zrinski – Katarina Zrinski – Ivan Belostenec – Pavao Ritter Vitezović – Juraj Habdelić – Matija Divković – Bartol Kašić – Petar Kanavelić – Antun Kanižlić – Katarina Patačić

Prosvjetiteljstvo	Matija Antun Reljković – Andrija Kačić Miošić – Filip Grabovac – Matija Petar Katančić – Tituš Brezovački – Vlaho Stulli

Romantizam	Dimitrija Demeter – Ljudevit Gaj – Ivan Mažuranić – Matija Mažuranić – Petar Preradović – Pavao Štoos – Stanko Vraz

Realizam	August Šenoa – Eugen Kumičić – Ante Kovačić – Ksaver Šandor Gjalski – Vjenceslav Novak – Josip Kozarac – Silvije Strahimir Kranjčević – Musa Ćazim Ćatić

Modernizam i postmodernizam	Ivo Vojnović – Antun Gustav Matoš – Vladimir Vidrić – Dragutin Domjanić – Milan Begović – Vladimir Nazor – Janko Polić Kamov – Fran Galović – Vladimir Čerina – Tin Ujević – Miroslav Krleža – Antun Branko Šimić – Ivan Goran Kovačić – Marija Jurić Zagorka – Sida Košutić – Ivo Andrić – Vladan Desnica – Dragutin Tadijanović – Mak Dizdar – Ranko Marinković – Tomislav Ladan – Ivan Aralica – Miro Gavran

@@ Redak 3: / Redak 3: @@
 == Životopis ==
-Ranko Marinković rodio se 22. veljače 1913. na [[Vis]]u gdje je završio pučku školu, a potom nastavlja gimnaziju u [[Split]]u i Zagrebu. U Zagrebu je završio [[Filozofski fakultet u Zagrebu|Filozofski fakultet]]. Tijekom [[2. svjetski rat|2. svjetskog rata]] u Splitu je uhićen je od Talijana, te je interniran u logor Ferramonteu (Kalabrija). Nakon pada Italije 1943. odlazi u [[Bari]], i prebacuje se u sinajski zbjeg [[El Shatt]]. Nakon rata radi u Nakladnom zavodu Hrvatske. Potom postaje direktor je Drame zagrebačkoga HNK, gdje službuje između [[1946]]. i [[1950]]. Godinu poslije [[1951]]. postaje profesorom na zagrebačkoj Akademiji za kazališnu umjetnost, gdje radi do umirovljenja. Pri kraju života biva [[HDZ]]-ov zastupnik u [[Gradska skupština|Skupštini]] Grada [[Zagreb]]a. Umire 2001. godine.
+Ranko Marinković rodio se 22. veljače 1913. na [[Vis]]u gdje je završio pučku školu, a potom nastavlja gimnaziju u [[Split]]u i Zagrebu. U Zagrebu je završio [[Filozofski fakultet u Zagrebu|Filozofski fakultet]]. Tijekom [[2. svjetski rat|2. svjetskog rata]] u Splitu je uhićen je od Talijana, te je interniran u logor Ferramonteu (Kalabrija). Nakon pada Italije 1943. odlazi u [[Bari]], i prebacuje se u sinajski zbjeg [[El Shatt]]. Nakon rata radi u Nakladnom zavodu Hrvatske. Potom postaje direktor Drame zagrebačkoga HNK, gdje službuje između [[1946]]. i [[1950]]. Godinu poslije [[1951]]. postaje profesorom na zagrebačkoj Akademiji za kazališnu umjetnost, gdje radi do umirovljenja. Pri kraju života biva [[HDZ]]-ov zastupnik u [[Gradska skupština|Skupštini]] Grada [[Zagreb]]a. Umire 2001. godine.
 == Djela ==

Inačica od 12. listopada 2010. u 00:44

Životopis

Djela

Nagrade

Poveznice

Vanjske poveznice