Portal:Kemija/Prijašnji izdvojeni članci/2010.

Siječanj

Barut je pirotehnička smjesa sljedećeg sastava:

• kalijev nitrat 75%
• drveni ugljen 20%
• sumpor 15%

Ovaj sastav i omjer je korišten od početka u Kini, gdje je i izmišljen. Smatra se prvim eksplozivom i prvom pirotehničkom mješavinom.

Kroz povijest su se mijenjale sastojci baruta i način izrade. U svojim počecima, barut se radio u velikim količinama, jer je bio jedni do tada poznati eksploziv i često se koristio. Pošto je pravljenje i izrada baruta dosta opasan i rizičan posao, da se smanji mogućnost od zapaljenja miješan je s etanolom.

Ima široke primjene u pirotehnici. Od svih vrsta eksploziva barut reagira najsporije. Vrlo je osjetljiv na mehaničke impulse. Osjetljivost mu je na udar i trenje u razini osjetljivosti jakih sekundarnih eksploziva, heksogena i oktogena. Posebice ga karakterizira velika osjetljivost na plamen i iskru. Zbog takvih svojstava rad sa crnim barutom zahtjeva primjenu strogih mjera pirotehničke sigurnosti, posebno usmjerenih na sprječavanje stvaranja uvjeta koji bi mogli izazvati nastanak iskre (trenje, statički elektricitet i sl.). Zbog izvanredno velike osjetljivosti na iskru i plamen, velike brzine pripaljivanja i sagorijevanja kod nižih tlakova, crni je barut našao veliku primjenu u streljivu.

Pročitaj cijeli članak | Prijašnji izdvojeni članci

---

---

Veljača

Fluorescencija je pojava kod koje tvar izložena elektromagnetskom zračenju emitira elektromagnetsko zračenje manje valne duljine od onog kojim je izložena. Poput ostalih vrsta luminiscencije fluorescenciju pokazuju samo određeni materijali.

Fluorescencija nastaje kada foton upadnog zračenja pobudi elektron iz molekule u neko pobuđeno stanje. Molekula se iz pobuđenog stanja može vratiti u osnovno stanje bilo emitiranjem fotona, bilo bez emitiranja fotona – neradijativnim putem. Kako svaka molekula pokazuje vibracije koje su kvantizirane, pobuđivanjem elektrona iz osnovnog stanja, molekula će se pobuditi u neko pobuđeno vibracijsko stanje pobuđenog elektronskog stanja. Koje će vibracijsko stanje biti najviše pobuđeno ovisi o preklapanju valnih funkcija osnovnog vibracijskog stanja osnovnog elektronskog stanja i vibracijskih stanja pobuđenog elektronskog stanja, a opisuje se Franck-Condonovim principom.

Fluorescencija se koristi u fluorescentnim žaruljama. Unutrašnjost fluorescentne žarulje je ispunjen plinom pod niskim tlakom, kojem se elektrodama dovodi električna energija. Plin svjetli, uglavnom emitirajući ultraljubičasto zračenje. Tvar koja je nanesena na stjenke fluorescentne žarulje apsorbira ultaljubičasto zračenje i procesom fluorescencije emitira vidljivo zračenje niže valne duljine. Na taj način fluorescentne žarulje većinu emitiranog zračenja emitiraju u vidljivom području.

Pročitaj cijeli članak | Prijašnji izdvojeni članci

---

---

Ožujak

Članak nije izabran.
--Prijašnji izdvojeni članci--

---

---

Travanj

Kozmetika je pojam koji se odnosi na substance čiji je cilj povećati ili zaštititi izgled ili miris ljudskog tijela. Ponekad se kozmetika koristi uklanjanje ili prikrivanje određenih fizikalnih oštećenja ili određenih fizičkih nedostataka kod nekih osoba. Također postoji posebna vrsta kozmetike koja je dostupna u prirodnom obliku (npr. kao ljekovito bilje). Kozmetika je nekoć, sve do 19. stoljeća, sadržavala opasne sastojke, koji su vrlo često bili smrtonosni.

Upotreba kozmetičkih sredstava, koja mogu biti fizikalna, kemijska i biološka, široko je raširena, uglavnom među ženama u zapadnjačkim zemljama.

Proizvodnja kozmetike je trenutačno pod dominacijom maloga broja multinacionalnih kompanija nastalih početkom 20. stoljeća, dok je distribucija i prodaja kozmetike raširena među velikim spektrom raznih poduzeća.

U nekim proizvodima se nalaze sastojci na koje mogu biti alergične neke osobe. Kozmetika je bila testirana na životinjama, a utvrđeno je da se, nakon tjedna aktivnosti estrogena, aktiviraju xenoestrogeni.

Pročitaj cijeli članak | Prijašnji izdvojeni članci

---

---

Svibanj

Članak nije izabran.
--Prijašnji izdvojeni članci--

---

---

Lipanj

Članak nije izabran.
--Prijašnji izdvojeni članci--

---

---

Srpanj

Članak nije izabran.
--Prijašnji izdvojeni članci--

---

---

Kolovoz

Članak nije izabran.
--Prijašnji izdvojeni članci--

---

---

Rujan

Vodik je kemijski element koji u periodnom sustavu elemenata nosi simbol H, atomski (redni) broj mu je 1, a atomska masa mu iznosi 1,00794(7).

Vodik nema određen položaj u periodnom sustavu. Ima jedan valentni elektron kao alkalijski metali, a od njih se razlikuje mnogo većom energijom ionizacije. Za stabilnu elektronsku konfiguraciju nedostaje mu jedan elektron. Vodik bi se mogao smatrati halogenim elementom, ali od njih ima manju elektronegativnost i afinitet prema elektronu, pa se zbog toga proučava zasebno.

Iako ga nije prvi proizveo (prvi ga je proizveo Paracelsus u 16. st. reakcijom metala i jake kisline), vodik (lat. Hydrogenium) je definirao Britanac Henry Cavendish 1766. i nazvao ga "zapaljivim zrakom".

Pri standardnom tlaku i temperaturi, vodik je plin bez boje, mirisa i okusa, 14.4 puta laksi od zraka. Neotrovan je i nije zagušljiv. Slabo je topljiv u polarnim, a bolje u nepolarnim otapalima.

Pročitaj cijeli članak | Prijašnji izdvojeni članci

---

---

Listopad

Helij je kemijski element koji u periodnom sustavu elemenata nosi simbol He, atomski (redni) broj mu je 2, a atomska masa mu iznosi 4,002602(2).

Helij (grč. ἥλιος = Sunce), otkrio je Pierre Janssen 1868. godine, kada je tijekom potpune pomrčine Sunca spektografskim isptivanjem kromosfere, gdje ga ima u velikim količinama, otkrio posebnu emisijsku liniju. Iste godine Lockyer je u žutom dijelu spektra, između dvije natrijeve, otkrio novu liniju. Smatravši da pripada novom elementu, dao mu je ime helij.

Na običnoj je temperaturi plin bez boje, mirisa i okusa, u načelu kemijski gotovo potpuno neutralan, od svih plinova najteže ukapljiv. Poslije vodika, najlakši je plin. Koristi za punjenje zračnih brodova (cepelina) i rjeđe, za punjenje balona za meteoroška promatranja (češće se koristi vodik), budući da nije lako zapaljiv kao vodik.

Tekući helij ima najniže vrelište od svih elemenata, a pri standardnom tlaku nema talište, već je, da bi se skrutio, potrebno tlačiti ga. Koristi se za postizanje niske temperature, primjerice za hlađenje supravodljivih magneta u čestičnim ubrzivačima, MRI uređajima, kao i za punjenje plinskih termometara za niske temperature.

Pročitaj cijeli članak | Prijašnji izdvojeni članci

---

---