Otopine

Otapanje kuhinjske soli u vodi

Otopine su homogene smjese dvaju ili više sastojaka pri čemu je jedan sastojak u velikom suvišku (otapalo). Tvari koje nisu u suvišku su otopljene tvari ili soluti. Molekule soluta su međusobno izolirane zbog velike većine molekula otapala, tako da otapalo diktira svojstva otopljenih tvari u otopini.

Uobičajeni primjeri su kuhinjska sol ili šećer koji su krutine otopljeni u vodi koja je tekućina. U tekućinama se također mogu otapati i plinovi, npr. ugljikov dioksid i kisik u vodi, dok se između sebe plinovi otapaju bez ograničenja. Primjeri krutih otopina su mnoge slitine i minerali. Sposobnost otapanja tvari u nekom otapalu naziva se topljivost.

Pojam otopina se u nekim područjima kemije upotrebljava samo za tekuće otopine, dok se za plinske i krute otopine koristi naziv smjesa, međutim kako taj naziv nije dovoljno precizan treba ga izbjegavati.

Otapalo i otopljena tvar

Osnovno je svojstvo svih otopina homogen nastav, što znači da npr. otopina etanola u vodi u svakom svom djeliću ima jednak sastav, odnosno da je svuda u otopini omjer broja molekula etanola i vode stalan. U otopinama valja razlikovati otapalo i otopljenu tvar. Ako su otapalo i otopljena tvar tekućine, otapalom se najčešće naziva onaj sastojak kojeg u otopini ima više. Inače, pod otapalom se razumije tekućina, a pod otopljenom tvari kruta ili plinovita tvar koja se u toj tekućini otapa. Od svih tekućina voda je najčešće i najzanimljivije otapalo. Otopine u kojima je otapalo voda zovu se vodene otopine. Otopine koje sadrže relativno velike količine otopljene tvari zovu se koncentrirane, a one koje sadrže malo otopljene tvari razrijeđene otopine. Iskustvo nas uči da se neke tekućine međusobno miješaju u svakom omjeru, a da se neke uopće ne miješaju. Na primjer, etanol ili obični alkohol, glicerol, "antifriz", tekući detergenti, octena kiselina i mnoge druge tekućine miješaju se s vodom u svakom omjeru. Benzin, loživo ulje, motorno ulje, maslinovo i suncokretovo ulje ne miješaju se s vodom.

Otopine prema količini sastojaka

Otopine prema količini sastojaka dijelimo na nezasićene,zasićene i prezasićene. Nezasićena je ona otopina koja pri određenoj temperaturi u danoj masi otapala sadrži manje otopljene tvari nego zasićena. Zasićena je ona otopina u kojoj se u zadanoj masi otapala i pri danoj temperaturi ne može otopiti više tvari. Prezasićena otopina sadrži pri danoj temperaturi više otopljenih tvari od zasićene otopine.Zato je otopina vrlo nestabilna.

Otopine prema topljivosti otopine

Osim prema topljivosti otopine se razlikuju i prema koncentraciji otopljene tvari i kiselosti. Otopimo li u npr. u 100 mL vode jednom 2 g soli, a drugi put 5 g soli, druga će otopina biti kongentriranija jer je u istom volumenu vode otopljeno više soli. Topljivosti otopina mjerimo lakmusovim papirom, on može biti plavi i crveni. Kada u kiselinu stavimo plavi lakmusov papir on pocrveni, a u lužnatu otopinu stavimo crveni lakmusov papir i on će poplaviti. Topljivost se povećava povečanjem temperature.

Nedovršeni članak Otopine koji govori o kemiji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.