Samostan Batalha: razlika između inačica

Samostan Batalha
	Svjetska baština – UNESCO
Država
Godina uvrštenja	1989. (7. zasjedanje)
Vrsta	Kulturno dobro
Mjerilo	i, iv
Ugroženost	—
Poveznica	UNESCO

Pregledaj povijest

Novija izmjena →

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj

VizualnoWikitekst

Prikaz u jednom stupcu

Inačica od 27. studenoga 2010. u 16:52

Samostan Djevice Marije u Batalhi (portugalski: Monasterio de Santa Maria da Vitória) je dominikanski rimokatolički samostan u gradu Batalha, u središnjem Portugalu. On je jedan od najboljih primjera kasnogotičke arhitekture i originalnog portugalskog manuelinskog stila koji se očituju istaknutim zabatima, tornjevima, filijalama i kontraforima, te je postala simbolom nacionalnog ponosa. Zbog njegove umjetničke i povijesne važnosti, upisan je na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi 1983. godine.

Povijest i odlike

Bočni pogled na samostan iza skulpture Nuna Álvaresa Pereire

Samostan je započeo portugalski arhitekt Afonso Domingues nakon što je Ivan I. Portugalski izvojevao pobjedu nad Kastiljcima u bitci kod Aljubarrote 1385. godine, a pred koju se zavjetovao Gospi da će joj u slučaju pobjede podići samostan. Gradnju je nastavio FrancuzDavid Huguet, koji je od 1402. do 1438. godine izgradio i kapelu u kojoj su sahranjeni osnivač samostana, Ivan I. Portugalski, njegova žena Filipa od Lancastera i njihov sin, ali nije dovršio oktagonalni mauzolej kralja Edvarda I.

Tijekom vladavine Alfonsa V. (1438.-81.) portugalski arhitekt Fernao da Évora je dogradio samostan u otmjenom i strogom stilu. Majstor manuelinskog stila, Mateus Fernades Stariji, je uredio vijence na arkadama kraljevskog klaustra i nastavio je graditi kapele u oktagonu. Gradnju samostana je financiralo sedam kraljeva, dok kralj Ivan III. Portugalski (1521.-57.) nije naposlijetku odustao financirati njegovo dovršenje 1517. godine, kako bi se posvetio Hijeronimitskom samostanu u Lisabonu, te su oktogonalne kapele ostale nedovršene.

Samostan je neznatno oštećen u potresu 1755. godine, a 1811. godine su ga opljačkale i zapalile francuske trupe Andrea Massene. Godine 1834. su ga dominikanci napustili, da bi 1840. godine otpočela obnova. Godine 1907. je proglašen nacionalnim spomenikom, a od 1980. je muzej.

Detalj glavnog portala
Glavni brod (arhitektura)
Oltar
Grob kralja Ivana I. Portugalskog
Ulaz u nedovršene kapele
Nedovršene kapele
Pogled kroz peristil klaustra Ivana I.
Pogled iz klaustra na refektorij

Izvori

Logotip Zajedničkog poslužitelja

Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Samostan Batalha

J. Turner, Grove Dictionary of Art - MacMillan Publishers Ltd., 1996; ISBN 0-19-517068-7
The Rough Guide to Portugal - 11th edition March 2005 - ISBN 1-84353-438-X

Vanjske poveznice

@@ Redak 2: / Redak 2: @@
 |ime mjesta = Samostan Batalha
 |slika = BatalhaFacade1.jpg
-|godina = [[1989.]] <small>(13. zasjedanje)</small>
+|godina = [[1989.]] <small>(7. zasjedanje)</small>
 |vrst baštine = Kulturno dobro
 |mjerilo =  i, iv
@@ Redak 9: / Redak 9: @@
 |država = {{ZD|P|POR}}
 }}
+[[Datoteka:Mosteiro da Batalha (2).JPG|mini|300px|lijevo|<center>Panorama samostana]]
 '''Samostan Djevice Marije u Batalhi''' ([[portugalski]]: ''Monasterio de Santa Maria da Vitória'') je [[dominikanci|dominikanski]] [[rimokatoličanstvo|rimokatolički]] [[samostan]] u gradu [[Batalha]], u središnjem [[Portugal]]u. On je jedan od najboljih primjera [[gotička arhitektura|kasnogotičke arhitekture]] i originalnog portugalskog [[manuelinski stil|manuelinskog stila]] koji se očituju istaknutim [[zabat]]ima, [[toranj|tornjevima]], [[filijala]]ma i kontraforima, te je postala simbolom nacionalnog ponosa. Zbog njegove umjetničke i povijesne važnosti, upisan je na [[UNESCO]]-v [[popis mjesta svjetske baštine u Europi]] 1983. godine.
-[[Datoteka:Mosteiro da Batalha (2).JPG|mini|250px|lijevo|<center>Panorama samostana]]
 ==Povijest i odlike==