Žigica: razlika između inačica
+interwiki |
|||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
[[Datoteka:Streichholz.jpg|mini|Zapaljena šibica]] |
[[Datoteka:Streichholz.jpg|mini|Zapaljena šibica]] |
||
''' |
'''Žigica''' (u dijelovima Hrvatske i. '''šibica'''). Sredstvo za paljenje [[Vatra|vatre]], drveni štapići od lakoga drva duljine ugl. oko 4 cm, koji na jednom kraju nose glavicu od zapaljive mase. Trenjem o ''tarilo'', posebno pripravljenu hrapavu površinu na kutijicama za žigice, glavica se pali i vatra se prenosi na štapić.<br /> |
||
Žigice su sredstvo za jednokratnu uporabu, uz [[upaljač]] najčešće su takvo sredstvo, a mogu se kupiti na [[kiosk|kioscima]] i u raznim dućanima, zapakiranih u kutije od 50-ak komada. |
Žigice su sredstvo za jednokratnu uporabu, uz [[upaljač]] najčešće su takvo sredstvo, a mogu se kupiti na [[kiosk|kioscima]] i u raznim dućanima, zapakiranih u kutije od 50-ak komada. |
||
| Redak 20: | Redak 20: | ||
<!-- interwiki --> |
<!-- interwiki --> |
||
[[ar:عود ثقاب]] |
|||
[[bat-smg:Sierčiks]] |
|||
[[be:Запалка]] |
|||
[[be-x-old:Запалка]] |
|||
[[bg:Кибрит]] |
|||
[[ca:Misto]] |
|||
[[cs:Zápalky]] |
|||
[[da:Tændstik]] |
|||
[[de:Streichholz]] |
|||
[[el:Σπίρτο]] |
|||
[[en:Match]] |
|||
[[eo:Alumeto]] |
|||
[[es:Fósforo (utensilio)]] |
|||
[[et:Tuletikk]] |
|||
[[fa:کبریت]] |
|||
[[fi:Tulitikku]] |
|||
[[fr:Allumette]] |
|||
[[gl:Misto]] |
|||
[[he:גפרור]] |
|||
[[hi:माचिस]] |
|||
[[hr:Šibica]] |
|||
[[ht:Alimèt]] |
|||
[[hu:Gyufa]] |
|||
[[id:Korek api]] |
|||
[[io:Alumeto]] |
|||
[[it:Fiammifero]] |
|||
[[ja:マッチ]] |
|||
[[ka:ასანთი]] |
|||
[[ko:성냥]] |
|||
[[la:Sulphuratum]] |
|||
[[lb:Fixspoun]] |
|||
[[ln:Alimɛ́ti]] |
|||
[[lt:Degtukas]] |
|||
[[lv:Sērkociņš]] |
|||
[[ms:Mancis]] |
|||
[[nds:Rietsticken]] |
|||
[[nds-nl:Striekzwevel]] |
|||
[[nl:Lucifer (voorwerp)]] |
|||
[[nn:Fyrstikk]] |
|||
[[no:Fyrstikk]] |
|||
[[pl:Zapałka]] |
|||
[[pt:Palito de fósforo]] |
|||
[[qu:Ninachaq]] |
|||
[[ro:Chibrit]] |
|||
[[ru:Спичка]] |
|||
[[scn:Cirinu]] |
|||
[[si:ගිනිකූර]] |
|||
[[simple:Safety match]] |
|||
[[sk:Zápalka (palička)]] |
|||
[[sl:Vžigalica]] |
|||
[[sv:Tändsticka]] |
|||
[[sw:Kibiriti]] |
|||
[[szl:Sztrahecle]] |
|||
[[ta:தீக்குச்சி]] |
|||
[[te:అగ్గిపుల్ల]] |
|||
[[tg:Гӯгирд]] |
|||
[[th:ไม้ขีดไฟ]] |
|||
[[tr:Kibrit]] |
|||
[[uk:Сірники]] |
|||
[[vi:Diêm]] |
|||
[[zh:火柴]] |
|||
[[zh-classical:火柴]] |
|||
[[zh-min-nan:Hoan-á-hoé]] |
|||
Inačica od 2. prosinca 2010. u 16:26
Žigica (u dijelovima Hrvatske i. šibica). Sredstvo za paljenje vatre, drveni štapići od lakoga drva duljine ugl. oko 4 cm, koji na jednom kraju nose glavicu od zapaljive mase. Trenjem o tarilo, posebno pripravljenu hrapavu površinu na kutijicama za žigice, glavica se pali i vatra se prenosi na štapić.
Žigice su sredstvo za jednokratnu uporabu, uz upaljač najčešće su takvo sredstvo, a mogu se kupiti na kioscima i u raznim dućanima, zapakiranih u kutije od 50-ak komada.
Proizvodnja
Za proizvodnju žigica najbolje je drvo od jasike i jelovine. Oblikovani štapići oblikovaju se amonijevim fosfatom kako bi se spriječilo tinjanje. Nakon sušenja, jednim se krajem umaču u rastaljeni parafin i u zapaljivu masu koja se sastoji od smjese gorive tvari, oksidasa i ljepila. Kao goriva tvar služi sumpor ili antimonov sulfid, a kao oksidans kalijev klorat. Masa kojom je prevučeno grubo tarilo sadrži crveni fosfor, ljepilo te stakleni prah radi boljega trenja. Trenjem glavice o tarilo prelazi mali dio crvenoga fosfora na glavicu i zapali se u dodiru s oksidansom, a vatra se preko parafina prenese na drvce.
Povijest
Preteče žigica u današnjem obliku bile su tzv. močilice, s glavicom od smjese kalijeva klorata, šećera i ljepila, a palile su se u dodiru sa sumpornom kiselinom. Prve žigice koje su se teško palile trenjem pojavile su se oko 1830.g. u Engleskoj. Napredak je postignut oko 1835. Uvođenjem fosfora u zapaljivu masu. Fosforne žigice lako su se palile međusobnim trenjem pa su bile uzrok čestim požarima, osobito prilikom transporta, a bile su i otrovne. Godine 1844. u proizvodnju žigica umjesto bijeloga uveden je neotrovni i manje zapaljiv crveni fosfor, a od 1848.g. crveni fosfor nalazi se samo na tarilu, pa se žigice mogu zapaliti samo trenjem s tarilom (tzv. sigurnosne žigice). Njihova industrijska proizvodnja počela je oko 1860.g. u Jonkopingu u Švedskoj.
Iz Amerike potječu žigice koje ne trebaju tarilo i mogu se paliti trenjem o svaku hrapavu površinu, no one su bile manje sigurne zbog prirodnih uvjeta i zbog dječje dohvatljivosti. Nedavnih godina istisnute su iz slobodne prodaje i uvedene u vojnu osnovnu opremu.
Izvor
Hrvatska enciklopedija, Broj 11 (Tr-Ž), str. 831. Za izdavača:Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb 2000.g. ISBN 953-6036-29-0 (cjelina) i 953-6036-32-0
