Parafin: razlika između inačica
Nema sažetka uređivanja |
|||
| Redak 13: | Redak 13: | ||
==Vazelin== |
==Vazelin== |
||
'''Vazelin''' je smjesa tekućih i čvrstih parafinskih ugljikovodika, sličan je mastima, ali veće čistoće, pa se primjenjuje u medicini i kozmetici. |
'''Vazelin''' je smjesa tekućih i čvrstih parafinskih ugljikovodika, sličan je mastima, ali veće čistoće, pa se primjenjuje u medicini i kozmetici. |
||
#CH4-metan |
|||
#C2H6-etan |
|||
#C3H8-propan |
|||
#C4H10-butan CH3-CH2CH2CH3 |
|||
#C5H12-pentan CH3CH2CH2CH2CH3 |
|||
#C6H14-heksan CH3CH2CH2CH2CH2CH3 |
|||
#C7H16-heptan CH3CH2CH2CH2CH2CH2CH3 |
|||
#C8H18-oktani CH3CH2CH2CH2CH2CH2CH2CH3 |
|||
#C9H20-nonan CH3CH2CH2CH2CH2CH2CH2CH2CH3 |
|||
#C10H22-dekan CH3CH2CH2CH2CH2CH2CH2CH2CH2CH3 |
|||
Ostali dobivaju ime prema broju C atoma (grč. uz nastavak –an) |
|||
{| class="wikitable" |
{| class="wikitable" |
||
Inačica od 3. prosinca 2010. u 16:09
Parafin (franc. Paraffine < lat. parum affinis: slabo poveziv), smjesa alkana, tj. parafinskih ugljikovodika s 18 do 55 ugljikovih atoma u molekuli, strukturne kemijske formule CnH2n+2, ali za velike ugljikovodike se to može aproksimirati s CH2. Zasićeni je aciklički (alifatski) ugljikovodik. Dobiva se iz nekih frakcija vakuumske destilacije ostataka nakon atmosferske destilacije nafte. Postupnim hlađenjem ostataka nakon atmosferske destilacije nafte. Postupnim hlađenjem tih frakcija do približno -40°C izlučuje se parafinski vosak, koji se odvaja filtracijom.
Danas se mjesto imena parafina koriste alkani, a olefini (alkeni) su izgubili smisao jer objedinjavaju i alkene (olefine) i alkine (acetilene). Ime parafin je ostalo i kao naziv se koristi za vosak „umjetnih“ svijeća i parafinsko ulje.
Parafinski je vosak i sirovina za hidrokrekiranje, čime pretežno nastaju izoparafini koji služe kao sastojak mazivnih ulja.
Vrlo je sličan prirodnom vosku, ali je čvršći od njega i lako se može rezati nožem. Lijepe je čiste bijele boje, pa se koristi za izradu svijeća, jer je znatno jeftiniji od prirodnoga voska.
Iz parafinskoga voska mogu se dobiti tri vrste parafina: čvrsti parafin, cerezin i vazelin.
Čvrsti parafin
Čvrsti parafin makokristalna je, vosku slična bijela tvar, smjesa n-alkana s 18 do 35 ugljikovih atoma i s talištem 45 do 55°C. Upotrebljava se za izradbu vodootpornoga, voštanoga papira, za impregnaciju tkanina i kože, u proizvodnji svijeća, olovaka i žigica te za konzerviranje.
Cerezin
Cerezin je smjesa uglavnom viših izoalkana s 36 do 55°C ugljikovih atoma i s talištem 65 do 88°C. Mikrokristalne je strukture, a rabi se za izradbu voštanih svijeća, laštila i politurnih premaza, te u elektrotehnici i kemijskoj industriji.
Vazelin
Vazelin je smjesa tekućih i čvrstih parafinskih ugljikovodika, sličan je mastima, ali veće čistoće, pa se primjenjuje u medicini i kozmetici.
| Alkilna skupina | Naziv |
|---|---|
| CH3- | metil |
| CH3CH2- | etil |
| CH3CH2CH3- | propin |
| CH3CHCH3- | izopropil /i-propil/ sec-propil |
| CH3CH2CH2CH2- | butil |
| CH3CHCH2CH3- | sec-butil (1-metil propil) |
| (CH3)2CHCH2- | izobutil |
| (CH3)3C- | tert-butil |
Izvor
Hrvatska enciklopedija, Broj 8 (O-Pre), str. 277. Za izdavača:Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb 2000.g. ISBN 953-6036-29-0 (cjelina) i 953-6036-32-0