Nielo: razlika između inačica
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Nielo''' je crna emajlu slična masa,po sastavu se radi o smjesi sulfida srebra,bakra i olova,koju se koristi kao podsloj na gravirnoj kovini. |
'''Nielo''' je crna, emajlu slična masa, po sastavu se radi o smjesi sulfida srebra, bakra i olova,koju se koristi kao podsloj na gravirnoj kovini. |
||
Naziv dolazi od ''nigellius'' - crnomanjasto. |
Naziv dolazi od ''nigellius'' - crnomanjasto. |
||
Može ju se rabiti za ispunjavanje graviranih ili jetkanih udubljenja u kovini. [[Stari Egipćani]] se navode kao izvorni dekoratori s nielom. Umijeće se proširilo diljem Europe u srednjem vijeku. |
Može ju se rabiti za ispunjavanje graviranih ili jetkanih udubljenja u kovini,ali i na plitko iskucanim ili cizeliranim predmetima. [[Stari Egipćani]] se navode kao izvorni dekoratori s nielom. Umijeće se proširilo diljem Europe u srednjem vijeku.U svom traktatu o zlatarstvu spominje je i poznati maniristički kipar i zlatar [[Benvenuto Cellini]]. |
||
Ovu |
Ovu smjesu negdje nazivaju i "'''tula'''", prema gradu [[Tula (Tulska objast, Rusija)|Tuli]], južno od [[Moskva|Moskve]], u kojem je od 1705. bila poznata radionica za kovinoobradu, a koja se u 18. i 19. stoljeću proslavila po svojim s nielom ukrašenim izrađevinama od srebra i ostalih [[kovina]]. |
||
Tehnika se i danas koristi na Thailandu,a u njoj su radili i neki suvremeni zlatari (amerikanac Philip Fike ). |
|||
==Dodatna literatura== |
==Dodatna literatura== |
Inačica od 22. prosinca 2010. u 16:38
Nielo je crna, emajlu slična masa, po sastavu se radi o smjesi sulfida srebra, bakra i olova,koju se koristi kao podsloj na gravirnoj kovini.
Naziv dolazi od nigellius - crnomanjasto.
Može ju se rabiti za ispunjavanje graviranih ili jetkanih udubljenja u kovini,ali i na plitko iskucanim ili cizeliranim predmetima. Stari Egipćani se navode kao izvorni dekoratori s nielom. Umijeće se proširilo diljem Europe u srednjem vijeku.U svom traktatu o zlatarstvu spominje je i poznati maniristički kipar i zlatar Benvenuto Cellini.
Ovu smjesu negdje nazivaju i "tula", prema gradu Tuli, južno od Moskve, u kojem je od 1705. bila poznata radionica za kovinoobradu, a koja se u 18. i 19. stoljeću proslavila po svojim s nielom ukrašenim izrađevinama od srebra i ostalih kovina.
Tehnika se i danas koristi na Thailandu,a u njoj su radili i neki suvremeni zlatari (amerikanac Philip Fike ).
Dodatna literatura
- Erhardt Brepohl:Theory and Practice of Goldsmithing,Brynmorgen Press 2001.
- Oppi Untracht:Metalworking Techniques for Craftsmen,New York 1968.