Bač: razlika između inačica

Koordinate: 45°23′N 19°14′E / 45.383°N 19.233°E / 45.383; 19.233
Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
m Bot: zamjena Bacs5.jpg s Bač,_The_Franciscan_Church.jpg
Redak 6: Redak 6:
| izvorno_ime =
| izvorno_ime =


| slika_panorama =Bacs5.jpg
| slika_panorama =Bač,_The_Franciscan_Church.jpg
| veličina_slike =240px
| veličina_slike =240px
| opis_slike ='''Franjevački samostan'''
| opis_slike ='''Franjevački samostan'''

Inačica od 23. prosinca 2010. u 21:46

Ovo je glavno značenje pojma Bač. Za druga značenja pogledajte Bač (razdvojba).
Bač
Franjevački samostan
Franjevački samostan
Franjevački samostan
Koordinate: 45°23′N 19°14′E / 45.383°N 19.233°E / 45.383; 19.233
Država Srbija
Pokrajina Vojvodina
Okrug Južnobački okrug
Općina Bač
Površina
 - Ukupna 110.6 km²
Visina 92 m
Stanovništvo (2002.)
 - Grad 6.087
 - Gustoća 55 stan./km²
Poštanski broj 21420
Pozivni broj 021
Registarska oznaka NS
Zemljovid
Bač na zemljovidu Srbije
Bač
Bač

Bač (srpski: Бач, mađarski: Bács, slovački: Báč, njemački: Batsch, latinski: Bach) je grad u Južnobačkom okrugu, u Vojvodini. Grad ima 6.046 stanovnika (2002), dok općina Bač ima 16.101 stanovnika od čega 46% čine Srbi, 20% Slovaci i ostali. Starinsko je hrvatsko naselje u Vojvodini[1].

Povijest

Postojale su dvojbe o podrijetlu imena gradića Bača, no prema akademiku Anti Sekuliću, moglo bi se govoriti o mađarskoj posudbi s obzirom na to da su Mađari dosta kasnije stigli u Podunavlje. Riječ je prije bila poznata Poljacima i Slovacima, a označavala je "ovčara" (pastira) ili "nadovčara" te ističe da bi se korijene trebalo tražiti iz oblika koji je posuđen iz epirsko-slavenskog. Mađarska jezikoslovna znanost ne prikazuje riječ Bač kao mađarsku [1].

Po Baču se zove cijela pokrajina Bačka. Povijesno je najznačajnije naselje, koje je vremenom izgubilo svoj nekadašnji značaj.

Bač je bio naseljen još u brončanom dobu.

Arheološka iskapanja u bačkoj okolici su potvrdila da je na mjestu današnjeg Bača bila veća starorimska naseobina koja je nastradala pod barbarskih navalama, a s obzirom na sličnost opeka i kamenja u Erdutu, Iloku i Šarengradu, osnovano se može tvrditi da je starorimski Bač bio dijelom niza utvrda, tim više kad se zna za postojanje šanaca u šumi između Bukina i Bača.

U doba seobe naroda su se na ove prostore doselili Slaveni i Bugari još prije hunskog pustošenja. Nakon što su Huni prestali harati Europom, obnovljeni su neki gradovi, a osobito Istočno Rimsko Carstvo u doba Justinijana I.. Iz tog vremena datira prvi spomen Bača, iz 535. godine. Ista povijesna isprava spominje i biskupiju, što se s obzirom na kršćansku nazočnost na tim prostorima prije hunskih pustošenja, može zaključiti da je na tom prostoru Bač bio značajno naselje koje je imalo sjedište crkvene vlasti.

Za razdoblja avarske vlasti zabilježeno je da je ovdje bila avarska tvrđava.

U srednjem vijeku je bio tržišnim, sajmišnim i obrtničkim mjestom.

Ugarski kralj Stjepan I. je ovdje utemeljio Bačku biskupiju, a po ovom gradu je prozvao i istoimenu županiju. I nakon ujedinjenja sa Kalačkom nadbiskupijom Bač je zadržao svoj kaptol, a nadbiskupa se biralo u ovom gradu[2].

Bač je bio toliko važnim naseljem da je svojevremeno u njemu zasjedao sabor Kraljevine Ugarske kojema je osobno predsjedao i sam kralj[2]. Kao i brojna druga bačka mjesta, starosjedioci su mu bili šokački Hrvati, među kojima je Bač bio najvažnijim središtem. Kulturno središte je bio franjevački samostan, koji je prije pripadao ivanovcima [2].

Za vlasti Karla Roberta se u Baču kovao novac, a u to vrijeme je bila sagrađena i tvrđava (Stari grad).

Za stolovanja nadbiskupa Petra Varda Bač je postao riječnim prometnim mjestom, budući da je nadbiskupova novčana pomoć pomogla produbljivanje korita Mostonge tako da je Bač postao brodski povezan sa Dunavom. Za kraljevanja hrvatsko-ugarskog kralja Vladislav II. Jagelović je 1494. postao gradom, što je značilo veliku financijsku olakšicu za stanovnike. I u 15. st. je Bač bio trgovištem, a o posljedicama gospodarskog procvata govori mnoštvo trgovina i raširenost grada koji se približio Tovariševu[2].

Gospodarski i sigurnosni problemi su počeli s turskim provalama, osobito nakon pada Beograda 1521., a nakon mohačke bitke 1526. je pao pod tursku vlast. Turci su u povratku poslije pobjede kod Mohača spalili Bač i opsjeli utvrdu. Nakon jednodnevne opsade su upali u tvrđavu i pobili sve. Nekoliko tisuća preživjelih stanovnika Bača se dalo u zbjeg. Na putu prema Petrovaradinu izbjeglice su se ulogorile u predjelu okruženim jezerima i močvarama, a logor, kojeg su branili mađarski vojnici, je bio opasan šančevima. Turci su napali i taj logor i pobili i vojnike i civile[2]. Posljedica ovog razaranja je da je vrlo malo sačuvano podataka iz razdoblja prije 1526. godine[2].

Od Turaka je oslobođen u 17. stoljeću, ali više nikad nije dosegao veličinu i značaj kojeg je imao nekad, čemu je pridonijela nemirna granica i učestali nemiri u Ugarskoj.

Kolonizacija Nijemaca u Bačku u 19. st. je pogodila i Bač i bačke Šokce. Gospodarski jači Nijemci su ih istisnuli pa je tako do 1941. polovina stanovnika bila njemačka, a oko četvrtine su bili šokački Hrvati.

Nakon drugog svjetskog rata, nakon što su komunističke vlasti iselile Nijemce, na njihovo su mjesto doveli Srbe iz Bosne. [3],

Kultura

Franjevci svjetovnog reda su u Baču otvorili svoje prve škole na ovim prostorima. Vjeruje se da je u blizini Bača bila benediktinska i augustinska opatija u Derži[2]. Svoj samostan u Baču su imali ivanovci, a naslijedili su ga franjevci [2]. Opatom tog istog samostana je bio Mavro Orbini.

Časopis Zvonik je osnovan 19. rujna 1994. godine u Baču, "u sjeni zvonika franjevačke crkve iz 13. stoljeća".

O franjevačkom djelovanju u Baču su pisali Paškal Vjekoslav Cvekan (Franjevački samostan u Baču, 1985.), a o povijesti Bača su pisali Mladen Barbarić (Bač, crtice za njegovu povijest) i Ante Sekulić (Drevni Bač, 1978.).

Kulturne znamenitosti

Ruševine bačke tvrđave.

Mediji

Hrvati u Baču

U Baču djeluje hrvatsko kulturno-umjetničko-prosvjetno društvo "Mostonga". Osnovano je 16. prosinca 2006. Odlukom inicijativnog odbora za prvog predsjednika je izabran Stjepan Coban, za tajnika Krešimir Simudvarac, za blagajnika Marjan Penavin. Društvo djeluje u nekoliko odjela od kojih je najaktivnija tamburaška skupina, zatim folklorna, dječja folklorna skupina, mješovita pjevačka skupina, dramsko-literalna i etnološka. Glavni cilj HKUPD "Mostonga" Bač je očuvanje tradicije, jezika, kulturne baštine Hrvata Šokaca u Baču i zaštita nacionalnog identiteta na ovim prostorima. Organizator je velike manifestacije obilježavanja 320 godina od dolaska Hrvata Šokaca od Soli u Bačku pod zajedničkim nazivom "Tragovi Šokaca od Gradovrha do Bača 1688-2008" koja je skupila sve Šokce bačkog Podunavlja kao i Šokce iz Bosne i Slavonije. Uz redovne aktivnosti organizator je tradicionalnog "Šokačkog bala" koji se održava svake godine zadnji vikend u mjesecu siječnju, kao i trodnevne manifestacije "Susret Šokadije" u mjesecu kolovozu.

Od 2006. na mjesnom Radiju Bač se emitira jednom tjedno jednosatna emisija na hrvatskom jeziku, a nakon sastanka čelništva hrvatske zajednice koje su predvodili predsjednik DSHV-a Petar Kuntić i predsjednik HNV R. Srbije dr Slaven Bačić s gradonačelnikom Bača Tomislavom Bogunovićem od 6. prosinca 2010., i uz potporu mjesnog radija, od 1. siječnja 2011. će se emisija na hrvatskom emitirati dva sata tjedno. Dogovoreno je i da će se u školama od početka drugog polugodišta započeti s provođenjem izučavanja hrvatskog jezika i nacionalne kulture.[4]

Poznate osobe

Izvori

  1. a b Ante Sekulić: Hrvatski bački mjestopisi - povijest hrvatskih imena mjesta u Bačko-bordoškoj županiji, Školska knjiga, Zagreb, 1994., str. 31
  2. a b c d e f g h Zvonik br.11/2006. Stjepan Beretić: Povijesni kutak Pogreška u citiranju: nevaljala <ref> oznaka; ime "Zvonik" definirano više puta s različitim sadržajem
  3. Josip Andrić: Deset godina među narodnim pjevačima bačkih Hrvata 1948.-1958., Klasje naših ravni br. 1-2/2003., str. 42
  4. Radio Subotica Hrvatski u školama i u Baču, 8. prosinca 2010.

Vanjske poveznice