Južna Koreja

Republika Koreja 대한민국 大韓民國 Daehan Minguk
Zastava Grb
Geslo 널리 인간세계를 이롭게 하라 (홍익인간) (Donesi dobrobit svima)
Himna Aegukga (애국가)
Položaj Koreje
Glavni grad	Seul
Službeni jezik	korejski
Državni vrh
- Predsjednik	Lee Myung-bak
- Predsjednik Vlade	Han Seung-soo
Neovisnost	17. srpnja 1948.
Površina	107. po veličini
- ukupno	99.274 km2
- % vode	0,3 %
Stanovništvo	24. po veličini
- ukupno (2003)	48.289.037
- gustoća	488/km2
Valuta	won (100 jeona¹)
Pozivni broj	+82
Vremenska zona	UTC +9
Internetski nastavak	.kr
(1) izvan upotrebe

Republika Koreja, često zvana Južna Koreja je država u istočnoj Aziji. Zauzima južni dio Korejskog poluotoka, a nastala je u doba hladnog rata kada je poluotok podijeljen na komunistički sjever i kapitalistički jug.

Povijest

Na prostoru Korejskog poluotoka su u 2. st. nakon Krista nastala kraljevstva Silla, Baekje (ili Paekche) i Koguryo. Od njih su Silla i Baekje bili na prostoru današnje Južne Koreje. U Koreji jača kineski kulturni utjecaj, ali su Korejci ipak sačuvali svoj identitet. Država Silla je u 7. st. priključila ostala kraljevstva i ujedinila poluotok. Država Silla se raspala u 9. st., a u 10. st. je general Wang Kon osnovao državu Goryeo (Koryo). U 13. st. su Korejom vladali Mongoli.

1392. je general Yi Seong-gye osnovao državu Joseon (Choson). On je osnivač dinastije Yi koja je u Koreji vladala do 20. st. Krajem 16. st. su Koreju napali Japanci, ali ju nisu uspjeli osvojiti. 1627. su ju osvojili Kinezi kojima je vladala mandžurijska dinastija. Kraljevstvo Joseon ostaje samostalno, ali priznaje kinesku vrhovnu vlast i Koreja dolazi pod jak kineski utjecaj. Koreja je uvela politiku izolacionizma i ostala zatvorena stranim utjecajima. 1866. su Francuzi napali Koreju s ciljem uspostave trgovačkih kolonija, ali su poraženi i Koreja se vratila izolacionizmu. 1871. su SAD napale Koreju s istim ciljem. 1876. su Japanci prisilili Koreju da im otvori tri luke za trgovinu i time se konačno prekida izolacionizam.

Korejski nacionalni muzej

1893. je izbio japansko-kineski rat u kojem je Kina poražena i morala priznati nezavisnost Koreje koja je proglašena uz pomoć Japana. Koreja se od 1897. naziva Korejsko carstvo i na vlasti je dinastija Joseon. Utjecaj Japana sve više raste. Koreja je 1905. postala japanski protektorat, a 1910. je formalno priključena Japanu. Koreja je ostala japanska do 2. svj. rata i trpjela jako gospodarsko iskorištavanje.

Na kraju 2. svj. rata su sovjetske snage zauzele sjever Koreje, a američke jug. Saveznici su na Konferenciji u Kairu odlučili da Koreja mora postati samostalna država koja je proglašena 1948. Na sjeveru koji je pod sovjetskim utjecajem nije priznata ta država, nego je proglašena Demokratska Narodna Republika Koreja. 1950. je Sjeverna Koreja napala Južnu i izbio je Korejski rat u koji su se uplele SAD, SSSR i Kina. Sjeverna Koreja je u početku imala uspjeha i zauzela gotovo cijelu Južnu Koreju (osim Busana s okolicom). Nakon toga se SAD jače uključuju u rat (iskrcavanje kod Inchona), protjeruju snage Sjeverne Koreje s gotovo cijelog poluotoka i izbijaju na kinesku granicu. Nakon toga se u rat uključuje Kina i osvaja teritorije na sjeveru. 1953. je proglašeno primirje kojim su uspostavljene dvije korejske države i njihova granica na 38. paraleli.

Južna Koreja je u ratu pretrpjela velike štete i gospodarstvo je bilo gotovo uništeno. Predsjednik Syngman Rhee je uveo diktaturu i proganjao sve protivnike, te je postao vrlo nepopularan u narodu. 1960. je došlo do masovnih demonstracija u kojima je srušena njegova vlast (travanjska revolucija). Proglašena je tzv. Druga republika i na vlast je došao Heo Jeong. 1961. je general Park Chung-hee izveo državni udar, ukinuo Drugu republiku i uveo vojnu diktaturu. Tokom njegove vlasti su uvedene gospodarske reforme i masovna industrijalizacija, te je postignut vrlo brz gospodarski rast i modernizacija zemlje.

1967. je ukinuta vojna diktatura, uvedena Treća republika i održani izbori na kojima je pobijedio Park Chung-hee, te postao izabrani predsjednik. On je ubijen 1979, te ga je zamijenio potpredsjednik Choi Kyu-hah, a nakon njega general Jeon Du-hwan. Tokom vlasti generala je došlo do više promjena ustava. Do ograničene demokratizacije je došlo 1987. kad je izabran predsjednik Roh Tae-woo. 1988. je Seul bio domaćin Olimpijskih igara. Prvi civilni predsjednik je bio Kim Young-sam izabran 1992. Kasniji predsjednici Kim Dae-jung i Roh Moo-hyun vode politiku zatopljavanja odnosa prema Sjevernoj Koreji. 2004. je prvi put do tada vladajuća stranka izgubila vlast. Novi predsjednik Lee Myung-bak ponovo zaoštrava odnose prema Sjevernoj Koreji. Bivši predsjednik Roh Moo-hyun je optužen za korupciju, te se 2009. ubio.

Karta Južne Koreje

Reljef

Južna Koreja zauzima južni dio Korejskog poluotoka. Ovaj poluotok je okružen Žutim morem sa zapada , Japanskim morem sa istoka te Istočnim kineskim morem i Korejskim prolazom na jugu. Ukupna površina Južne Koreje je 99,617.39 km2.

Južnu Koreju možemo podijeliti u četiri reljefne cjeline: istočna Koreja visokih planina i priobalnih nizina, zapadna Koreja priobalnih nizina i porječja, jugozapadna Koreja planina i dolina, i jugoistočna Koreja uz rijeku Nakdong. Južna Koreja je planinska zemlja i većina zemlje nije obradiva. Nizine koje se uglavnom nalaze na zapadu i jugoistoku čine samo 30% površine.

Oko tri tisuće otoka, većinom malih i nenaseljenih, nalaze se na zapadnoj i južnoj obali Južne Koreje. Najveći otok, površine 1,845 km2, je Jeju udaljen oko 100 km od južne obale Južne Koreje. Na njemu se nalazi i najviši vrh Južne Koreje, neaktivni vulkan Halla-san (1950 m). Drugi veliki otoci su Ulleungdo (naseljen), Dokdo (nesuglasice s Japanom), Marado (najjužniji dio Južne Koreje).

Klima

Klima poluotoka je prilično različita na njegovom sjevernom i južnom dijelu. Dok sjeverni dio ima pretežno kontinentalnu klimu, južni dio pod utjecajem Istočno korejske tople struje, ogranka Kuro Shio struje, ima relativno toplu i vlažnu klimu. Razlika u prosječnoj temperaturi između sjevernog i južnog dijela kreće se i do 20°C.

Usporedno, količina padalina na području rijeke Yalu na sjeveru (600 mm) je duplo manja od one na južnoj obali Korejskog poluotoka (1500 mm). Cijeli poluotok je, međutim, pod utjecajem istih vremenskih ciklusa, uključujući istočnoazijske monsune u sredini ljeta i česte uragane na jesen. Većina kišnih padalina se događa u ljeto, a skoro polovica u sezoni monsuna.

Zime su hladne, sa siječanjskim temperaturama obično ispod nule, a padaline su rijetke osim na planinama.

Klima Južne Koreje je umjerena, sa više padalina u ljeti u kišnoj sezoni koja se zove jangma, i hladnim zimama. Prosječna temperatura u Seulu u siječnju je od –7°C do 1°C, a u srpnju od 22°C do 29°C.

Zimske temperature su više uz južnu obalu, a niže su u planinskoj unutrašnjosti.

Padaline su češće u ljetnim mjesecima (od lipnja do rujna). Južna obala je u ljeti izložena tajfunima koji donose kišu. Prosječna količina padalina je od 1370 mm u Seulu te do 1470 mm u Busanu. Vlada je zabrinuta za utjecaj globalnog zatopljenja na prirodne nepogode.

Stanovništvo

Južna Koreja trenutno ima oko 48.850.000 stanovnika. Većina Južnokorejaca živi u urbaniziranim područjima zbog brzog gospodarskog i ekonomskog razvoja tijekom sedamdesetih, osamdesetih i devedesetih godina 20. stoljeća.

Glavni grad Seul je ujedno i najveći grad i industrijski centar Južne Koreje. Imao je 10,3 milijuna stanovnika u 2006. godini, što ga čini jednim od najvećih gradova na svijetu. Drugi veliki gradovi su Busan (3,65 milijuna), Incheon (2,63 milijuna), Daegu (2,53 milijuna), Daejeon (1,46 milijuna), Gwangju (1,41 milijun) i Ulsan (1,1 milijun).

Datoteka:Gangnam-gu, Seoul, South Korea - February 2009.jpg

Pogled na Seul

Nakon podjele Korejskog poluotoka nakon 2. Svjetskog rata oko četiri milijuna stanovnika preselilo se iz Sjeverne u Južnu Koreju.

Mala populacija stranih državljana u Južnoj Koreji sve više raste. U 2007. godini u južnoj Koreji je bilo oko milijun stranih državljana, od toga ih je oko 100 000 koji su vjenčani s Korejancima, 400 000 koji rade u Koreji i oko 250 000 ilegalnih naseljenika.

Korejanski farmeri teško pronalaze supruge, jer se malo žena želi odreći svog načina života i postati supruga farmera. Farmeri su prisiljeni tražiti bračne partnerice u siromašnim zemljama Jugoistočne Azije. 2006. je 41% brakova koje su sklopili farmeri bilo sa strankinjom.

46,5% stanovnika Južne Koreje nema religiju, 29% je kršćana (8,6 milijuna protestanata i 5,1 milijun katolika), 23% budista, a ostali pripadaju ostalim religijama.

Datoteka:Wtc coex seoul.jpg

Svjetski trgovački centar u Seulu

Najveća katolička crkva u Južnoj Koreji je Crkva cjelovitog evanđelja u Yoidu (dio Seula) i ima oko 800 000 članova (2003.). Južna Koreja je druga najveća misionarska zemlja na svijetu (nakon SAD-a). U Južnoj Koreji ima 45 000 pripadnika islamske vjeroispovijesti od 100 000 naseljenika iz muslimanskih zemalja. Islam je najbrže rastuća religija u Južnoj Koreji.

Etničke grupe

Podrobniji članak o temi: Etničke grupe Južne Koreje

Vlada

Južna Koreja je višestranačka republika s jednim zakonodavnim domom. Na čelu države je predsjednik koji se bira na mandat od pet godina izravnim biranjem. Osim što je na čelu države i vojske, predsjednik predstavlja vrh izvršne vlasti, jer imenuje premijera kojega potvrđuje parlament.

Vlast je u Južnoj Koreji podijeljena na izvršnu, sudsku i zakonodavnu vlast. Izvršna i zakonodavna vlast rade na nacionalnoj razini, iako nekoliko ministara u izvršnoj vlasti radi na lokalnoj razini. Lokalna uprava ima polu-autonomiju i sadržava izvršnu i zakonodavnu vlast. Sudska vlast radi i na nacionalnoj i na lokalnoj razini. Glavni tajnik UN-a je Korejanac Ban Ki-moon, što je veliko priznanje Južnoj Koreji.

Gospodarstvo

Južna Koreja je jedna od gospodarski najrazvijenijih država svijeta. Spada među "Azijske tigrove" (skupina manjih država u istočnoj Aziji koje su se vrlo brzo razvile i postale jedne od najrazvijenijih zemalja svijeta). Specifična je po izrazito brzom razvoju gospodarstva. Još 1960. je bila među siromašnijim zemljama svijeta s gospodarstvom izrazito orijentiranim na poljoprivredu. Slaba industrija je bila uništena u Korejskom ratu. Prije rata je jug Koreje bio mnogo slabije razvijen od sjevera (na sjeveru ima mnogo ruda i razvijala se industrija, a jug je bio poljoprivredni). U kasnijem razdoblju se to bitno promijenilo (Sjeverna Koreja je postala jedna od najsiromašnijih zemalja svijeta, a Južna jedna od najbogatijih).

Nakon 1960. se uvode gospodarske reforme, masovna industrijalizacija i izrazita izvozna orijentacija zemlje. Industrija se orijentira na visoku tehnologiju i društvo znanja. Jače se razvija visoko obrazovanje u službi moderne industrije. Zarade ostaju niske što industriju čini vrlo konkurentnom u svijetu. To je dovelo do izrazito visokih stopa gospodarskog rasta i Južna Koreja je brzo transformirana u modernu razvijenu državu.

Najrazvijenija je elektronička i automobilska industrija. Južna Koreja je među vodećim svjetskim proizvođačima računala, telekomunikacijskih uređaja, televizora i ostalih elektroničkih uređaja. Industrija se bazira na uvezenim sirovinama (Južna Koreja je siromašna rudama i izvorima energije). Paradoks je da su zemlje bogate prirodnim izvorima vrlo često slabo razvijene (npr. Sjeverna Koreja), a zemlje siromašne prirodnim izvorima su razvijenije (npr. Južna Koreja, Japan).

Značenje poljoprivrede je opalo zbog industrijalizacije, tako da poljoprivredu danas pogađa nedostatak radne snage. Najviše se uzgaja riža. Razvijeno je ribarstvo, najviše za domaće potrebe.

Vanjske poveznice

• [1] Plan o preseljenju glavnog grada u središte J.Koreje