Inzulin

Inzulin je hormon koji luči žlijezda gušterača (pankreas), a služi za regulaciju šećera u krvi, te metabolizam ugljikohidrata i masnoća u tijelu. On je transporter koji omogućava glukozi da iz krvi prodre u tjelesne stanice gdje se pretvara u energiju za tijelo. Glukoza je grožđani šećer u kojeg se, prilikom probave, rascijepe namirnice koje sadrže ugljikohidrate. Inzulin također omogućava da se prekomjerna glukoza sprema u mišićima i u jetri (glikogeneza), te regulira sintezu novoga šećera koji ulazi iz jetre u krvotok (glikogenoliza). Ako inzulina uopće nema ili ako ga je premalo, šećer ne može nikako, ili samo djelomično, dospjeti u tjelesne stanice. Ostali šećer se zadržava u krvi, što se može izmjeriti. Normalna koncentracija glukoze u krvi natašte iznosi 3,75 - 6,0 mmol/L (67 - 108 mg%).

Kada dođe do poremećene regulacije inzulina u tijelu razvija se dijabetes ili šećerna bolest(lat. Diabetes melitus. Kod šećerne bolesti tipa 1 organizam ne proizvodi inzulin pa ga je neophodno je davati. Kod pacijenata šećerne bolesti tipa 2 može se razviti inzulinska rezistencija, tako da organizam nema dovoljnu količinu inzulina. Kada se kod takvih pacijenata više ne uspije održati normalna razina glukoze u krvi s tabletama (oralni hipoglikemici, oralni antidijabetici) također se započinje s inzulinskom terapijom.

Inzulin je peptid koji se sastoji od 51 aminokiseline, a izgrađen je u obliku dva lanca, međusobno povezana s dva disulfidna mosta. Proizvodi se u β stanicama Langerhansovih otoka gušterače. Ime potječe od latinskog "insula" što znači otok. Molekularna težina iznosi oko 6.000. Cijeli pankreas producira dnevno oko 80 - 100 jedinica inzulina. Struktura inzulina se nešto razlikuje između životinjskih vrsta i humanog (ljudskog) inzulina. Najsličniji ljudskom inzulinu je svinjski inzulin. Tako se ranije inzulin izolirao ekstrakcijom iz svinjske ili goveđe gušterače. Naravno da takav inzulin nije bio najučinkovitiji iako se od ljudskog tek neznatno razlikovao. Problem je bio i u tome što je takav inzulin sadržavao i primjese ostalih struktura pankreasa pri čemu je moglo doći do jakih i po život opasnih alergijskih reakcija. Danas se pak inzulin proizvodi kao čist ljudski inzulin tehnologijom rekombinantne DNK (proizvodnja uz pomoć genetski modificiranih kvaščevih gljivica ili bakterije Escherichije coli).

Inzulin može vezati cink pri čemu nastaju dimeri ili dolazi do stvaranja još većih agregata. Primjenjuje se parenteralno i to supkutano - pod kožu. Nekoć je primjena inzulina zahtijevala uporabu šprica i igala, međutim danas se skoro svi pripravci inzulina primjenjuju uz pomoć štrcaljki u obliku olovke - "Pen systems". Takva primjena je praktična za svakodnevna injektiranja, vrlo jednostavna isterilna. U čistom obliku inzulin počinje brzo djelovati - već nakon pola sata. Međutim, najčešće je potrebno imati inzulin koji će brzo djelovati ali da se to djelovanje dugo zadrži.

S obzirom na brzinu, intenzitet i trajanje djelovanja dijelimo ih na 4 skupine:

• Inzulini brzog djelovanja - sadrže samo inzulin ili lispro-inzulin
• Inzulini srednjedugog djelovanja - sadrže protein protamin i inzulin (NHP-inzulin)
• Inzulini srednjedugog djelovanja s brzim nastankom učinka - sadrže kombinacije čistog inzulin i NHP-inzulina
• Inzulini dugog djelovanja - sadržavaju tzv. "ultralente inzulin" ili inzulin-glargin Raznim kombinacijama inzulina, cinka, protamina i pufera danas se mogu načiniti pripravci inzulina s točno određenim brzinama djelovanja, intenzitetima i trajanjem djelovanja. Lispro-inzulin je pak umjetni inzulin s izmjenjenim redosljedima aminokiselina koji neobično brzo djeluje. Inzulin-glargin, novi oblik inzulina koji se nedavno pojavio, jest pegilirani inzulin, a zapravo predstavlja inzulin-depo.