Anarhizam: razlika između inačica
m r2.7.1) (robot Mijenja: fa:اقتدارگریزی |
m →Književnost: dodao poveznicu (radim na novom članku) |
||
Redak 59: | Redak 59: | ||
=== Književnost === |
=== Književnost === |
||
**[[Lav Nikolajevič Tolstoj]] (osnovao novi pokret u anarhizmu - kršćanski anarhizam). |
**[[Lav Nikolajevič Tolstoj]] (osnovao novi pokret u anarhizmu - [[kršćanski anarhizam]]). |
||
**[[Janko Polić Kamov]] |
**[[Janko Polić Kamov]] |
||
**[[Toma Bebić]] |
**[[Toma Bebić]] |
Inačica od 17. siječnja 2011. u 14:47
Anarhizam je politička filozofija ili skupina učenja i stavova usmjerenih na odbacivanje bilo kakvog oblika prisilne vlasti (misli se "države") i podržavanje njenog ukinuća. Termin "anarhizam" je izveden iz grčke riječi αναρχία ("bez vladara"). Stoga je "anarhizam", u svom najširem značenju, vjerovanje da su svi oblici vladavine (i prisilnog rada) nepoželjni i da bi trebali biti ukinuti (uključujući državni represivni aparat: vojska, sudstvo, policija, tajne službe, itd.), te predstavlja vanparlamentarnu, antistranačku i anacionalnu opciju/organizaciju.
Ideja anarhizma
Struje
Vjerski socijalizam
Ključni problemi
Ljudi i organizacije
Povezane teme
|
---|
Uz različite "dodatke" riječ anarhizam opisuje pojedine struje unutar anarhističkog pokreta, npr. anarhosindikalizam, anarho-primitivizam, anarho-individualizam, eko-anarhizam, anarho-feminizam, anarho-komunizam i slično.
Samo anarhističko objašnjenje tih naziva se očituje kroz definiranje anarhizma kao političke ideje i filozofije, odnosno metode kojom će se doći do cilja - anarhije. Kako je anarhisti vide, anarhija predstavlja društvo u kojem vlast i autoritet zamjenjuje samoorganizacija, društvo ravnopravnosti, ravnopravne i pravedne distribucije svih proizvoda, ukratko, društvo u kojem svaka osoba može zadovoljiti svoje osnovne i sve ostale potrebe u maksimalnoj mjeri, a da pri tome ne radi na štetu drugih. Ideja o anarhističkom društvu bazirana je na manjim zajednicama, decentraliziranim, ali povezanim. Unutar takvih zajednica je puno lakše donositi zajedničke odluke, te je jednostavnije uskladiti različite želje i potrebe. To je ujedno i jedan od osnovnih uvjeta anarhizma - ideja da svatko mora u potpunosti ostvariti svoje potrebe i da svatko mora biti u mogućnosti sudjelovati u procesu odlučivanja.
U anarhističkom društvu takve zajednice bi se mogle udruživati, surađivati, međusobno koordinirati, zajednički odlučivati na ravnopravnoj razini i po principu mreže, a ne piramide, kao što je to slučaj kod državne organizacije društva u kojem postoji trodioba vlasti i hijerahija autoriteta. Zajednice ljudi bi se organizirale prema osobnim afinitetima i prema lokalnim potrebama, vezano uz proizvodnju, stanovanje, prijevoz, ili bilo koji drugi dio života. Njihovu povezanost uvjetovale bi potrebe, a obavljanje poslova unutar njih stvorilo bi punu zaposlenost i znatno kraće radno vrijeme.
Anarhizam se protivi današnjoj društvenoj strukturi i organizaciji koja uvjetuje postojanje države, te smatra da institucija države svoje postojanje bazira na toj strukturi i organizaciji, koja je autoritarna, hijerarhijska, patrijarhalna i strogo kontrolirana. Anarhistička kritika često ističe da čak i tzv. "liberalna" država prakticira visoku razinu kontrole i to na više načina; s jedne strane, država mora voditi računa o tome da se autoritet ne dovodi u pitanje (npr. nedopustiva je neposlušnost, neplaćanje poreza, ekonomsko i političko organiziranje koje nije povezano s državom i sl.), dok s druge strane, pazi na to da se održi privid individualne moći svake osobe u procesu odlučivanja, pa se tako svake četiri godine održavaju izbori, koji se također događaju u strogo kontroliranim uvjetima. Anarhisti smatraju da je uvijek riječ o istom krugu ljudi, političkoj i ekonomskoj eliti, kojima njihov položaj u društvu dozvoljava sudjelovanje u utrci do pozicija moći.
Anarhistički odnos prema društvu je potpuno suprotan. U anarhizmu, moć ne bi nitko posjedovao i svi bi posjedovali moć, ne moć nad nekim, već moć ispunjavanja svih svojih potreba, moć zajedničkog djelovanja i odlučivanja o svom životu. Anarhizam se ne protivi organizaciji, već predstavlja jedan oblik horizontalne organizacije, u kojem se odluke donose direktnom demokracijom ili konsenzusom za razliku od sustava parlamentarne demokracije kakav poznajemo danas.
Iako se svi anarhisti slažu u osnovnim vrijednostima anarhizma, razilaze se u pitanjima kao što su npr. upotreba nasilja, odnosno nenasilja u svrhu ostvarivanja određenih ciljeva, što možemo vidjeti u razlikama između ideje o propagandi djelom tj. političkih atentata na razne političare koje je anarhistički pokret naposljetku odbacio, te ideji anarhopacifizma i nenasilnog otpora kakvog je propagirao kršćanski anarhist Lav Tolstoj. Uz ovo i dan danas aktualno pitanje, anarhiste razjedinjuju različitost ideje organizacije života, kao npr. ona što zagovaraju anarhosindikalisti nasuprot onoj o povratku primitivnim zajednicama koju zagovaraju anarho-primitivisti. Pitanje seksizma u anarhističkom pokretu aktualizira anarhofeminizam.
Postojanje anarhizma
Mada je u ljudskoj povijesti bilo brojnih ostvarenja društava i organizacija baziranih na anarhičnim principima, Pariška komuna iz 1871. je bila vjerojatno prvi pokušaj anarhične društvene organizacije koji je globalno odjeknuo; kao što je komentirao Mihail Bakunjin, jedan od velikih povijesnih mislilaca anarhije. Još je konkretnih i opširnih ostvarenja anarhičnih principa u društvu bio je Španjolski građanski rat, za vrijeme kojeg su radnici, često kao članovi anarhosindikalističkih organizacija kao što je CNT u Kataloniji i Aragoniji, dokazali djelotvornost samouprave javnog prijevoza i proizvodnih poduzeća - industrijskih, kao i poljopriverednih: preko horizontalnih skupština su bile ostvarene kolektivizacije zemlje zaplijenjene od veleposjednika i u nekim slučajevima je čak bilo ukinuto i privatno vlasništvo; sve je to, međutim, bilo nasilno prekinuto zbog ratnog poraza, naime osim što su se borili protiv nacionalista i fašista pod vodstvom Franciska Franca (koji su imali i podršku fašističke Italije i nacističke Njemačke), anarhisti su se morali čuvati i Komunističke partije, koja je imala podršku od Staljina s izričitom zabranom naoružanja anarhista i s naredbom da se sabotiraju postignuća anarhičnih organizacija i pojedinaca.
Bilo je, međutim vrlo bitno i iskustvo Makhnovićine, tj. pobunjeničke Ukrajine pod vodstvom seljačkog generala Nestora Ivanoviča Makhna i Kronstadtskog otpora u Rusiji. Oba ova otpora su bila slomljena i izbrisana od strane boljševika i njihove Crvene armije kojom je zapovijedao general Lav Trocki.
Kritika anarhizma
Teorija i praksa anarhizma bila je kontroverzna otkada se proširila u 19-om stoljeću. Neke kritike došle su od skupina kojima se anarhizam suprotstavlja, kao što su vlade. Ostale kritike dolazile su od nekih anarhista ili političkih pokreta koji dijele slične ciljeve s anarhističkim, kao što je marksizam. Mnogi su ispitivali idealističku prirodu anarhizma, sumnjajući u njegovu praktičnu primjenu u stvarnome svijetu. Isti naglašavaju da nije moguće uspostaviti održivu anarhističku anti-državu. Neki sociolozi smatraju da se hijerarhija pojavila istovremeno s ljudskom civilizacijom, iako drugi tvrde da su mnoga domorodačka društva velikim dijelom bila egalitaristička.
Anarhisti u umjetnosti
Glazba
Film
- Klub boraca (Fight Club, 1999, David Fincher)
- Roko i Cicibela (napisao Miljenko Smoje)
- V for Vendetta
- Simple Men (napisao Hal Hartley)
- Anarchy in L.A. (producent Otto Nomous)
- Anarchists (Yu Yong-Sik)
- Eros Plus Massacre (Yoshishige Yoshida)
- Libertarias (Vicente Aranda)
- Land and Freedom (Ken Loach, Jim Allen)
Književnost
- Lav Nikolajevič Tolstoj (osnovao novi pokret u anarhizmu - kršćanski anarhizam).
- Janko Polić Kamov
- Toma Bebić
- Miljenko Smoje
- Hrvoje Jurić
- Jaroslav Hašek
- Jane Doe
- Graham Purchase
- Hans Magnus Enzenberger
- Donald Rooum
- Voltairine de Cleyre
- Emile Zola
- Oscar Wilde
- Henry Miller
- William Godwin
- André Breton
- Alexander Berkman
- Albert Camus
- Mihail Bakunjin
- Emma Goldman
- Petar Kropotkin
- Errico Malatesta
- Daniel Guerin
- Angel J. Cappelletti
- Elisee Reclus
- Robert Paul Wolff
- Noam Chomsky
- Bob Black
- William Godwin
- Max Stirner
- Pierre-Joseph Proudhon
- Johann Most
- Gustav Launder
- Nestor Mahno
- Max Nettlau
- Rudolf Rocker
- Murray Bookchin
- Clifford Harper
- Henry David Thoreau
- Saul Newman
- Fredy Perlman
- Roy San Filippo
- Hakim Bey
Vidi još
- Anarhizam u Španjolskoj
- Anarhosindikalizam
- Mreža anarhosindikalista i anarhosindikalistkinja (MASA)
- Anarho-komunizam
- Anarhokapitalizam
- Anarhistički simboli
- Anarhizam u umjetnosti
- Info-anarhizam
- Pacifizam
- Liberalizam
- Anti-kapitalizam
- Indimedija
- Kritike anarhizmu
- Internacionala
- Društveni poredak
- Pariška komuna
- RNK Split
Vanjske poveznice
- Što čitaš? Anarhistička izdavačka kuća (hrv.)
- Mreža anarhosindikalista i anarhosindikalistkinja MASA (hrv.)
- Centar za anarhističke studije Vijesti iz područja anarhizma, teorija i praksa, biografije anarhista, povijesni događaji...(hrv.)
- Anarho-sindikalistička Inicijativa Službena prezentacija ASI, aktualne vijesti, forumi...(srp.)
Oblici i stilovi vodstva
|