Demosten: razlika između inačica
ulgttttttttttttttttttttttttt |
m Uklonjena promjena suradnika 93.141.126.97, vraćeno na zadnju inačicu suradnika WikitanvirBot |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
[[Datoteka:Demosthenes orator Louvre.jpg|mini|<center>Bista '''Demostena''' u [[Louvre]]u<center>]] |
[[Datoteka:Demosthenes orator Louvre.jpg|mini|<center>Bista '''Demostena''' u [[Louvre]]u<center>]] |
||
'''Demosten''', [[grčki]]: ''Δημοσθένης'', ''Dēmosténēs'' ([[384. pr. Kr.|384.]], [[Atena (polis)|Atena]] – [[322. pr. Kr.]], otok [[Poros]]) je bio [[Stara Grčka|grčki]] [[govornik]] i [[Atena (polis)|atenski]] državnik. Njegovi govori čine značajan izražaj tadašnje atenske intelektualne vještine i daju uvid u politiku i kulturu Atene u 4. stoljeću pr. Kr. [[retorika|Retoriku]] je naučio |
'''Demosten''', [[grčki]]: ''Δημοσθένης'', ''Dēmosténēs'' ([[384. pr. Kr.|384.]], [[Atena (polis)|Atena]] – [[322. pr. Kr.]], otok [[Poros]]) je bio [[Stara Grčka|grčki]] [[govornik]] i [[Atena (polis)|atenski]] državnik. Njegovi govori čine značajan izražaj tadašnje atenske intelektualne vještine i daju uvid u politiku i kulturu Atene u 4. stoljeću pr. Kr. [[retorika|Retoriku]] je naučio čitajući govore prijašnjih velikih govornika. Prvi veliki sudski govor izrekao je s 20 godina, i u njemu je učinkovito obrazložio zašto mu od njegovih skrbnika treba pripasti ono što je ostalo od njegova nasljedstva prije. Neko vrijeme je zarađivao za život kao [[odvjetnik]] i pisac govora ([[logograf]]), pišući govore za pravnu uporabu. |
||
Ubrzo se zainteresirao za politiku i [[354. pr. Kr.]] dao je svoj prvi politički govor. Za vrijeme uspona [[Filip II. Makedonski|Filipa II.]] on je držao govore protiv njega, tzv. [[filipike]]. Filip II. je htio prijevarom osvojiti grčke [[polis]]e, na što je Demosten upozoravao i posvetio je većinu svog života borbi protiv [[Makedonija|Makedonske]] ekspanzije. Svojim govorima je veličao Atenu i nastojao je očuvati slobodu grada, ali i uspostaviti savez protv Makedonije. No, u tome nije uspio i naposljetku je Grčka pala pod makedonsku vlast. |
|||
Nakon Filipove smrti odigrao je vodeću ulogu u ustanku protiv novog makedonskog kralja, mladog [[Aleksandar Veliki|Aleksandra Velikog]]. Ta pobuna je okrutno ugašena, a kako se ne bi ponovilo nešto slično, Aleksandrov upravitelj [[Antipater]] je poslao svoje ljude da uhite Demostena. Demosten ih je preduhitrio i sam sebi oduzeo život. |
|||
''Aleksandrov Kanon'', koji su sastavili [[Aristofan iz Bizanta]] i [[Aristarh sa Samotrake]], prepoznaje Demostena kao jednog od deset najvažnijih atenskih govornika i logografa. Prema [[Longin]]u, Demosten je "usavršio uzvišeni, strastveni, britak i brz govor"<ref>Longin, ''O uzvišenome'', 34.4.</ref>. [[Ciceron]] ga navodi kao "svršenog govornika" kojemu ništa nije nedostajalo<ref>Ciceron, Brut, 35.</ref>, a [[Kvitilijan]] ga uzdiže do titule ''lex orandi'' ("standard govorništva") i ističe kako on ''inter omnes unus excellat'' ("stoji sam među gvornicima").<ref>Kvitilijan, ''Institucije X.'', 1., 6. i 76.</ref> |
|||
==Bilješke== |
|||
{{izvori}} |
|||
[[Kategorija:Stara Grčka]] |
|||
[[Kategorija:Retorika]] |
|||
{{Link FA|es}} |
|||
{{Link FA|bs}} |
|||
{{Link FA|en}} |
|||
[[ar:ديموستيني]] |
|||
[[bg:Демостен]] |
|||
[[bs:Demosten]] |
|||
[[ca:Demòstenes de Peània]] |
|||
[[cs:Démosthenés]] |
|||
[[cy:Demosthenes]] |
|||
[[da:Demosthenes]] |
|||
[[de:Demosthenes]] |
|||
[[el:Δημοσθένης]] |
|||
[[en:Demosthenes]] |
|||
[[eo:Demosteno]] |
|||
[[es:Demóstenes]] |
|||
[[et:Demosthenes]] |
|||
[[fa:دموستن]] |
|||
[[fi:Demosthenes]] |
|||
[[fr:Démosthène]] |
|||
[[he:דמוסתנס]] |
|||
[[hu:Démoszthenész]] |
|||
[[hy:Դեմոսթենես]] |
|||
[[is:Demosþenes]] |
|||
[[it:Demostene]] |
|||
[[ja:デモステネス]] |
|||
[[ka:დემოსთენე]] |
|||
[[ko:데모스테네스]] |
|||
[[la:Demosthenes]] |
|||
[[lt:Demostenas]] |
|||
[[lv:Dēmostens]] |
|||
[[nl:Demosthenes (redenaar)]] |
|||
[[no:Demosthenes (taler)]] |
|||
[[pl:Demostenes (mówca grecki)]] |
|||
[[pnb:ڈیموستھین]] |
|||
[[pt:Demóstenes]] |
|||
[[ro:Demostene]] |
|||
[[ru:Демосфен]] |
|||
[[sh:Demosten]] |
|||
[[simple:Demosthenes]] |
|||
[[sk:Demostenes]] |
|||
[[sl:Demosten]] |
|||
[[sq:Demosteni]] |
|||
[[sr:Демостен]] |
|||
[[sv:Demosthenes]] |
|||
[[tl:Demosthenes (mananalumpati)]] |
|||
[[tr:Demostenes]] |
|||
[[uk:Демосфен]] |
|||
[[uz:Demosfen]] |
|||
[[zh:狄摩西尼]] |
|||
Inačica od 17. siječnja 2011. u 18:33
Demosten, grčki: Δημοσθένης, Dēmosténēs (384., Atena – 322. pr. Kr., otok Poros) je bio grčki govornik i atenski državnik. Njegovi govori čine značajan izražaj tadašnje atenske intelektualne vještine i daju uvid u politiku i kulturu Atene u 4. stoljeću pr. Kr. Retoriku je naučio čitajući govore prijašnjih velikih govornika. Prvi veliki sudski govor izrekao je s 20 godina, i u njemu je učinkovito obrazložio zašto mu od njegovih skrbnika treba pripasti ono što je ostalo od njegova nasljedstva prije. Neko vrijeme je zarađivao za život kao odvjetnik i pisac govora (logograf), pišući govore za pravnu uporabu.
Ubrzo se zainteresirao za politiku i 354. pr. Kr. dao je svoj prvi politički govor. Za vrijeme uspona Filipa II. on je držao govore protiv njega, tzv. filipike. Filip II. je htio prijevarom osvojiti grčke polise, na što je Demosten upozoravao i posvetio je većinu svog života borbi protiv Makedonske ekspanzije. Svojim govorima je veličao Atenu i nastojao je očuvati slobodu grada, ali i uspostaviti savez protv Makedonije. No, u tome nije uspio i naposljetku je Grčka pala pod makedonsku vlast.
Nakon Filipove smrti odigrao je vodeću ulogu u ustanku protiv novog makedonskog kralja, mladog Aleksandra Velikog. Ta pobuna je okrutno ugašena, a kako se ne bi ponovilo nešto slično, Aleksandrov upravitelj Antipater je poslao svoje ljude da uhite Demostena. Demosten ih je preduhitrio i sam sebi oduzeo život.
Aleksandrov Kanon, koji su sastavili Aristofan iz Bizanta i Aristarh sa Samotrake, prepoznaje Demostena kao jednog od deset najvažnijih atenskih govornika i logografa. Prema Longinu, Demosten je "usavršio uzvišeni, strastveni, britak i brz govor"[1]. Ciceron ga navodi kao "svršenog govornika" kojemu ništa nije nedostajalo[2], a Kvitilijan ga uzdiže do titule lex orandi ("standard govorništva") i ističe kako on inter omnes unus excellat ("stoji sam među gvornicima").[3]