Sevdalinka: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj

Prikaz u jednom stupcu

Inačica od 18. siječnja 2011. u 10:29

Sevdalinka predstavlja jedinstven narodni glazbeni izraz u Bosni i Hercegovini, koji se može pohvaliti dugom i bogatom tradicijom. U brojnim slučajevima sevdalinka se jednostavno zove i "sevdah". Sama riječ sevdalinka potječe od arapske riječi "sawda" što znači "crna žuč", a u turskom jeziku, ovaj pojam se veže za melankolično raspoloženje, da bi u bošnjačkom jeziku pojam "sevdah" dobio značenje čežnje, ljubavnog žara, ljubavnih jada. Omer Pobrić, veliki poznavatelj savdalinke, daje sljedeću definiciju ovog glazbenog žanra: "Sevdalinka je bosanska, gradska ljubavna pjesma, pri čemu riječ 'bosanska' geografski određuje autohtnost sevdalinke, riječ 'gradska' urbanost, a riječ 'ljubavna' sadržajnu tematiku."

Sevdalinka je prvenstveno gradska narodna pjesma Bošnjaka, mada je popularna širom jugoistočne Europe, posebno u Srbiji i Crnoj Gori, te Makedoniji. Ne može se odrediti točno vremensko razdoblje nastanka sevdalinke, ali se pretpostavlja da je ona nastala osmanskim osvajanjem srednjovjekovne Bosne kada se formiraju prva gradska naselja. Nastanak prvih gradova sa svim institucijama (škole, biblioteke, sudovi i sl.), kao i glavnih gradskih četvrti - mahala, uvjetovao je razvoj drugačijeg načina života od onog u srednjovjekovnoj Bosni. U mahalama, koje su bile namijenjene isključivo za stanovanje i gdje su kuće bile ograđene visokim zidovima, veoma se poštivala privatnost. Kuće su se djelile na ženski dio - haremluk i muški dio - selamluk. Stoga su žene bile zaštićene od radoznalih muških pogleda, te se razvio mnogo intimniji način života od onoga na selu. Kuće su također imale i bašče i avlije sa mnogo različitog cvijeća, a neke i šadrvane sa vodom. Kult vode, koji je bio veoma raširen u Bosni i Hercegovini, nastanak mahala i razvoj intimnog načina života uvjetovali su nastanak i razvoj sevdalinke.

Autori sevdalinki su nepoznati, tj. sevdalinka je nastajala u narodu, te se generacijama prenosila i uobličavala, da bi do nas došla kao savršeno izbrušen i formiran oblik.

Glazba

U Glazbenom pogledu sevdalinku odlikuje lagani, spori ili umjereni tempo (rubato), te razvijena melodija sa mnogo melizama (ukrasa) što ostavlja melanholičan osjećaj kod slušalaca. Svojom strukturom sevdalinke su veoma kompleksne pjesme, nabijene emocijama, a tradicionalno se izvode sa dosta strasti i duševnosti. Vokalni izvođač sevdalinke često nameće ritam i tempo pjesme, koji može varirati u njenom toku. U današnje vrijeme obično je izvodi manji orkestar, koji može da sadrži harmoniku (najistaknutiji instrument u ansamblu), violinu, (mahom klasične) gitare s plastičnim žicama i/ili ponekad druge žičane instrumente, flautu ili klarinet, kontrabas i doboš. Između strofa se skoro uvijek može čuti harmonikaški ili violinski solo. Međutim, u svom izvornom obliku sevdalinka se pjevala uz tradicionalni žičani instrument saz ili bez instrumentalne pratnje. Možda je prisutnost saza i utjecala na formiranje sevdalinke, odnosno "ravne pjesme", jedne forme u okviru sevdalinke, te način njenog izvođenja. Inače, termin "ravna pjesma" ne znači silabična pjesma, odnosno jednostavna melodija na koju se iznosi veliki broj stihova, već je to sinonim za široku pjesmu, tj. postoji jedan melodijski obrazac, a više tekstova. Uz saz su sevdalinku izvodili iskjlučivo muškarci, dok su žene sevdalinku pjevale bez instrumentalne pratnje, najčešće u kućama. Tekstovi sevdalinki su obično posvećeni zaljubljivanju ili nesretnoj ljubavi, ali je sevdalinka opjevala i mnoge historijske ličnosti, gradove, rijeke, planine i događaje.

Najistaknutiji izvođači

Najistaknutiji vokalni izvođači sevdalinki u 20. vijeku kod nas su: Himzo Polovina, Nedžad Salković, Zaim Imamović, Safet Isović, Meho Puzić, Zekerijah Đezić i Omer Pobrić a među najpoznatije vokalne izvođačice ubrajaju se: Beba Selimović, Nada Mamula, Zehra Deović, Hanka Paldum i Silvana Armenulić.

Iako je sevdalinka nerazdvojiv dio bošnjačke muzičke i kulturne tradicije popularna je i kod ostalih bosanskih naroda. Tako je legendarna pjesma Emina djelo mostarskog pjesnika Alekse Šantića, nastala po uzoru na sevdalinku, a jedan od najpopularnijih interpretatora sevdalinke je i Nedeljko Bilkić. Sevdalinka se kao osnova koristila i u sklopu posebnog muzičkog žanra druge polovine 20. vijeka zvanog novokomponovana narodna muzika, koji je mješao različite folklorne motive gotovo svih balkanskih naroda i regija.

Iako su je većinom izvodili tradicionalni bosanski pjevači narodne muzike, sevdalinka se znala probiti i do muzičara, koji ovom žanru tradicionalno ne pripadaju. Tako su tokom svoje bogate karijere sevdalinke snimali ili izvodili Josipa Lisac (legendarna izvedba sevdalinke "Omer Beže"), Ibrica Jusić (sa čitavim albumom sevdalinki, "Amanet" iz 2003. godine), Jadranka Stojaković i Zdravko Čolić, a sevdalinke su uzete i za osnovu nekoliko pjesama zagrebačkog kantautora Johnnyja Štulića (njegov bend Azra je dobio ime po stihu iz sevdalinke "Ja se zovem El Muhamed/Iz plemena starih Azra".

1990-ih godina ansambl Mostar Sevdah Reunion okuplja se u Mostaru i tokom ranih 2000-ih snima u novoj verziji niz popularnih bosanskih sevdalinki, čime rade na njenoj širokoj popularizaciji na svjetskoj muzičkoj sceni. Ansambl sarađuje sa velikanima etno-pjesme u regiji (npr. sa Esmom Redžepovom, Šabanom Bajramovićem i Ljiljanom Buttler), te prima značajne nagrade, predstavljajući sevdalinku mnogim ljudima širom svijeta.

Mladi bosanskohercegovački muzičari nastavljaju bogatu tradiciju sevdaha, njegujući svoju tradicionalnu muziku. Treba istaknuti sljedeće: Damir Imamović trio, Etnotrans, Urban sevdah band...

Relevantni članci

Spoljašnje veze

@@ Redak 1: / Redak 1: @@
 {{prijevod-boš}}
-'''Sevdalinka''' predstavlja jedinstven narodni [[glazba|glazbeni]] izraz u [[Bosna i Hercegovina|Bosni i Hercegovini]], koji se može pohvaliti dugom i bogatom tradicijom. U brojnim slučajevima "sevdalinka" se jednostavno zove i "sevdah". Sama riječ sevdalinka potječe od [[Arapski jezik|arapske riječi]] "sawda" što znači "crna žuč", a u [[Turski jezik|turskom jeziku]], ovaj pojam se veže za melankolično raspoloženje, da bi u [[Bosanski jezik|bosanskom jeziku]] pojam "sevdah" dobio značenje čežnje, ljubavnog žara, ljubavnih jada.
+'''Sevdalinka''' predstavlja jedinstven narodni [[glazba|glazbeni]] izraz u [[Bosna i Hercegovina|Bosni i Hercegovini]], koji se može pohvaliti dugom i bogatom tradicijom. U brojnim slučajevima sevdalinka se jednostavno zove i "sevdah". Sama riječ sevdalinka potječe od [[Arapski jezik|arapske riječi]] "sawda" što znači "crna žuč", a u [[Turski jezik|turskom jeziku]], ovaj pojam se veže za melankolično raspoloženje, da bi u [[Bošnjački jezik|bošnjačkom jeziku]] pojam "sevdah" dobio značenje čežnje, ljubavnog žara, ljubavnih jada.
-[[Omer Pobrić]], veliki poznavatelj savdalinke, daje slijedeću definiciju ovog glazbenog žanra: "Sevdalinka je bosanska, gradska ljubavna pjesma, pri čemu riječ "bosanska" geografski određuje autohtnost sevdalinke, riječ "gradska" urbanost, a riječ "ljubavna" sadržajnu tematiku. "
+[[Omer Pobrić]], veliki poznavatelj savdalinke, daje sljedeću definiciju ovog glazbenog žanra: "Sevdalinka je bosanska, gradska ljubavna pjesma, pri čemu riječ 'bosanska' geografski određuje autohtnost sevdalinke, riječ 'gradska' urbanost, a riječ 'ljubavna' sadržajnu tematiku."
-Sevdalinka je prvenstveno gradska narodna pjesma [[Bošnjaci|Bošnjaka]], mada je popularna širom [[Jugoistočna Evropa|Jugoistočne Evrope]], posebno u [[Srbija i Crna Gora|Srbiji i Crnoj Gori]], te [[Makedonija|Makedoniji]]. Ne može se odrediti točno vremensko razdoblje nastanka sevdalinke, ali se pretpostavlja da je ona nastala [[Osmanlije|osmanskim]] osvajanjem srednjovjekovne Bosne kada se formiraju prva [[grad|gradska]] naselja. Nastanak prvih gradova sa svim institucijama ([[škola|škole]], [[biblioteka|biblioteke]], [[sud|sudovi]], i sl.), kao i glavnih gradskih četvrti - [[mahala]], uvjetovao je razvoj drugačijeg načina života od onog u srednjovjekovnoj Bosni. U mahalama, koje su bile namjenjene isključivo za stanovanje i gdje su kuće bile ograđene visokim zidovima, veoma se poštovala privatnost. Kuće su se djelile na ženski dio kuće - haremluk i muški dio kuće - selamluk. Stoga su žene bile zaštićene od radoznalih muških pogleda, te se razvio mnogo intimniji način života od onoga na [[selo|selu]]. Kuće su također imale i bašče i avlije sa mnogo različitog cvijeća, a neke i šadrvane sa vodom. Kult vode, koji je bio veoma raširen u Bosni i Hercegovini, nastanak mahala i razvoj intimnog načina života uvjetovali su nastanak i razvoj sevdalinke.
+Sevdalinka je prvenstveno gradska narodna pjesma [[Bošnjaci|Bošnjaka]], mada je popularna širom [[Jugoistočna Europa|jugoistočne Europe]], posebno u [[Srbija i Crna Gora|Srbiji i Crnoj Gori]], te [[Makedonija|Makedoniji]]. Ne može se odrediti točno vremensko razdoblje nastanka sevdalinke, ali se pretpostavlja da je ona nastala [[Osmanlije|osmanskim]] osvajanjem srednjovjekovne Bosne kada se formiraju prva [[grad|gradska]] naselja. Nastanak prvih gradova sa svim institucijama ([[škola|škole]], [[biblioteka|biblioteke]], [[sud|sudovi]] i sl.), kao i glavnih gradskih četvrti - [[mahala]], uvjetovao je razvoj drugačijeg načina života od onog u srednjovjekovnoj Bosni. U mahalama, koje su bile namijenjene isključivo za stanovanje i gdje su kuće bile ograđene visokim zidovima, veoma se poštivala privatnost. Kuće su se djelile na ženski dio - haremluk i muški dio - selamluk. Stoga su žene bile zaštićene od radoznalih muških pogleda, te se razvio mnogo intimniji način života od onoga na [[selo|selu]]. Kuće su također imale i bašče i avlije sa mnogo različitog cvijeća, a neke i šadrvane sa vodom. Kult vode, koji je bio veoma raširen u Bosni i Hercegovini, nastanak mahala i razvoj intimnog načina života uvjetovali su nastanak i razvoj sevdalinke.
 Autori sevdalinki su nepoznati, tj. sevdalinka je nastajala u narodu, te se generacijama prenosila i uobličavala, da bi do nas došla kao savršeno izbrušen i formiran oblik.