Fulgencije Carev: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj

Prikaz u jednom stupcu

Inačica od 25. siječnja 2011. u 11:25

Mons. Fulgencije Carev (Kaštel Gomilica, 15. IV. 1826. – Hvar, 9. VII. 1901.), katolički biskup, franjevac

Roditelji su mu Stjepan i Vincenca r. Perlin. Srednju školu završio je u Hvaru, gdje je obukao redovničko odijelo i ušao u novicijat. Prve zavjete položio je 27. I. 1850., uz dozvolu državnih vlasti, a 25. III. iste godine zaređen je za prezbitera u Zadru, gdje je iza toga završavao studij teologije. Bio je na Badiji, pa gvardijan u Kopru. Provincijal je zadarske Franjevačke provincije sv. Jeronima od 1866. do 1869. g. Zatim je ponovno u Kopru, a potom gvardijan samostana u Zadru. Nadbiskupom u Skoplju imenovan je 28. III. 1879., a 27. IV. iste godine ga je papa Lav XIII. zaredio za biskupa. U Skoplju je, uz mnogo truda, imao vidnih uspjeha u duhovnoj obnovi svoje crkvene zajednice, ali teški uvjeti rada, pokornički život i veliko siromaštvo oštetili su mu zdravlje. Nije tražio premještaj, ali su njegovi prijatelji zamolili Sv. stolicu da mu se dade lakša biskupija. Premješten je u Hvar, gdje od 20. I. 1889. do smrti upravlja hvarskom biskupijom. Njegovi su posmrtni ostatci preneseni iz katedrale u franjevačku crkvu, prigodom proslave petstote obljetnice samostana, 1961. godine.

Izvor

[1]

@@ Redak 1: / Redak 1: @@
 '''Mons. Fulgencije Carev''' ([[Kaštel Gomilica]], 15. IV. [[1826.]] – [[Hvar (grad)|Hvar]], 9. VII. [[1901.]]), [[Katolička crkva|katolički]] [[biskup]], [[franjevac]]
-[[Roditelji]] su mu Stjepan i Vincenca r. Perlin. Srednju školu završio je u Hvaru, gdje je obukao redovničko odijelo i ušao u [[novicijat]]. Prve zavjete položio je 27. I. [[1850.]], uz dozvolu državnih vlasti, a 25. III. iste godine zaređen je za [[prezbiter]]a u [[Zadar|Zadru]], gdje je iza toga završavao studij [[teologija|teologije]]. Bio je na [[badija|Badiji]], pa [[gvardijan]] u [[Kopar|Kopru]]. [[Provincijal]] je od 1866. do 1869. g. Zatim je ponovno u Kopru, pa gvardijan u Zadru. [[Nadbiskup]]om u [[Skoplje|Skoplju]] je imenovan 28. III. [[1879.]], a 27. IV. iste godine ga je papa [[Lav XIII.]] zaredio za biskupa. U Skoplju je, uz mnogo truda, imao vidnih uspjeha u duhovnoj obnovi svoje crkvene zajednice, ali teški uvjeti rada, pokornički život i veliko siromaštvo oštetili su mu zdravlje. Nije tražio premještaj, ali su njegovi prijatelji zamolili [[Sveta stolica|Sv. stolicu]] da mu se dade lakša [[biskupija]]. Premješten je u Hvar, gdje od 20. I. [[1889.]] do smrti upravlja [[Hvarsko-bračko-viška biskupija|hvarskom biskupijom]]. Njegovi su [[relikvije|posmrtni ostatci]] preneseni iz katedrale u franjevačku crkvu, prigodom proslave petstote obljetnice samostana, 1961. godine.
+[[Roditelji]] su mu Stjepan i Vincenca r. Perlin. Srednju školu završio je u Hvaru, gdje je obukao redovničko odijelo i ušao u [[novicijat]]. Prve zavjete položio je 27. I. [[1850.]], uz dozvolu državnih vlasti, a 25. III. iste godine zaređen je za [[prezbiter]]a u [[Zadar|Zadru]], gdje je iza toga završavao studij [[teologija|teologije]]. Bio je na [[badija|Badiji]], pa [[gvardijan]] u [[Kopar|Kopru]]. [[Provincijal]] je zadarske [[Franjevačka provincija sv. Jeronima|Franjevačke provincije sv. Jeronima]] od 1866. do 1869. g. Zatim je ponovno u Kopru, a potom gvardijan samostana u Zadru. [[Nadbiskup]]om u [[Skoplje|Skoplju]] imenovan je 28. III. [[1879.]], a 27. IV. iste godine ga je papa [[Lav XIII.]] zaredio za biskupa. U Skoplju je, uz mnogo truda, imao vidnih uspjeha u duhovnoj obnovi svoje crkvene zajednice, ali teški uvjeti rada, pokornički život i veliko siromaštvo oštetili su mu zdravlje. Nije tražio premještaj, ali su njegovi prijatelji zamolili [[Sveta stolica|Sv. stolicu]] da mu se dade lakša [[biskupija]]. Premješten je u Hvar, gdje od 20. I. [[1889.]] do smrti upravlja [[Hvarsko-bračko-viška biskupija|hvarskom biskupijom]]. Njegovi su [[relikvije|posmrtni ostatci]] preneseni iz katedrale u franjevačku crkvu, prigodom proslave petstote obljetnice samostana, 1961. godine.
 == Izvor ==