Marijan Blažić: razlika između inačica
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
| Redak 5: | Redak 5: | ||
Mnogo je [[propovijed]]ao, crkve su često bile premalene za brojne slušatelje, koji bi dolazili i iz udaljenijih mjesta. U propovijedi je unosio nove načine argumentiranja i uspostavljanja kontakta sa slušateljstvom. U dubrovačkom [[Franjevački samostan i crkva u Dubrovniku|Samostanu male braće]] se od davnine davalo [[siromah|siromasima]] sve što bi preostalo od obroka, a za vrijeme [[Drugi svjetski rat|Drugoga svjetskog rata]] i posebno se je kuhalo za njih. O. Blažić vodio je brigu za siromahe: za njih je ostavljao svoj kruh (slično bi radila i ostala braća), a znao je dijeliti i brašno i šećer najbjednijima. Kad se u rujnu 1942. g. pojavio [[tifus]] među [[klerik|klericima]], osobno je brinuo za njih. |
Mnogo je [[propovijed]]ao, crkve su često bile premalene za brojne slušatelje, koji bi dolazili i iz udaljenijih mjesta. U propovijedi je unosio nove načine argumentiranja i uspostavljanja kontakta sa slušateljstvom. U dubrovačkom [[Franjevački samostan i crkva u Dubrovniku|Samostanu male braće]] se od davnine davalo [[siromah|siromasima]] sve što bi preostalo od obroka, a za vrijeme [[Drugi svjetski rat|Drugoga svjetskog rata]] i posebno se je kuhalo za njih. O. Blažić vodio je brigu za siromahe: za njih je ostavljao svoj kruh (slično bi radila i ostala braća), a znao je dijeliti i brašno i šećer najbjednijima. Kad se u rujnu 1942. g. pojavio [[tifus]] među [[klerik|klericima]], osobno je brinuo za njih. |
||
Premda je gojio nadu da će preživjeti rat, duhovno se je pripremio napustiti ovaj svijet. [[Partizani]] su ga ubili na [[Daksa|Daksi]], po dolasku u Dubrovnik, skupa s ostalim mučenicima ([[pokolj na otoku Daksi]]). |
Premda je gojio nadu da će preživjeti rat, duhovno se je pripremio napustiti ovaj svijet. [[Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije|Partizani]] su ga ubili na [[Daksa|Daksi]], po dolasku u Dubrovnik, skupa s ostalim mučenicima ([[pokolj na otoku Daksi]]). |
||
== Djela == |
== Djela == |
||
Inačica od 25. siječnja 2011. u 13:01
O. Marijan Blažić (Kastav, 25. III. 1897. – Dubrovnik, 25. X. 1944.), katolički prezbiter, franjevac
Stupio je u Red manje braće, u Franjevačku provinciju sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri, 1912. g. Gimnaziju je pohađao na Košljunu i u Zadru, a teologiju je studirao u Zadru i Dubrovniku. Nakon ređenja za prezbitera (1920.) pohađa Filozofski fakultet u Zagrebu, pa sluša predavanja u Firenci i Münchenu. Profesorski ispit polaže iz prirodoslovne skupine predmeta. Potom je nastavnik u franjevačkoj gimnaziji na Badiji, pa u Dubrovniku (1929. – 1944.), gdje predaje i filozofiju na Teološkom studiju (1942 . – 1944.). Bio je više puta definitor, a od 1942. g. je provincijalni delegat za južnu Dalmaciju.
Mnogo je propovijedao, crkve su često bile premalene za brojne slušatelje, koji bi dolazili i iz udaljenijih mjesta. U propovijedi je unosio nove načine argumentiranja i uspostavljanja kontakta sa slušateljstvom. U dubrovačkom Samostanu male braće se od davnine davalo siromasima sve što bi preostalo od obroka, a za vrijeme Drugoga svjetskog rata i posebno se je kuhalo za njih. O. Blažić vodio je brigu za siromahe: za njih je ostavljao svoj kruh (slično bi radila i ostala braća), a znao je dijeliti i brašno i šećer najbjednijima. Kad se u rujnu 1942. g. pojavio tifus među klericima, osobno je brinuo za njih.
Premda je gojio nadu da će preživjeti rat, duhovno se je pripremio napustiti ovaj svijet. Partizani su ga ubili na Daksi, po dolasku u Dubrovnik, skupa s ostalim mučenicima (pokolj na otoku Daksi).
Djela
1. Evolucija i postanak čovjeka, Zagreb, 1939.
2. Osnovne pojave života. Pučka biologija, Zagreb, 1942.