Marijan Blažić: razlika između inačica
Nema sažetka uređivanja |
m manji ispravci |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
''' |
'''Otac Marijan Blažić''' (rođen u [[Kastav]]u, [[25. ožujka]] [[1897.]] godine – ubijen u [[Dubrovnik]]u, [[25. listopada]] [[1944.]] godine), [[Katolička crkva|katolički]] [[prezbiter]], [[franjevac]] |
||
Stupio je u [[Red manje braće]], u [[Franjevačka provincija sv. Jeronima|Franjevačku provinciju sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri]], [[1912.]] |
Stupio je u [[Red manje braće]], u [[Franjevačka provincija sv. Jeronima|Franjevačku provinciju sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri]], [[1912.]] godine. [[gimnazija|Gimnaziju]] je pohađao na [[Košljun]]u i u [[Zadar|Zadru]], a [[teologija|teologiju]] je studirao u Zadru i Dubrovniku. Nakon ređenja za [[prezbiter]]a [[1920.]] godine, pohađa [[Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu|Filozofski fakultet]] u [[Zagreb]]u, pa sluša predavanja u [[Firenca|Firenci]] i [[München]]u. Profesorski ispit polaže iz prirodoslovne skupine predmeta. Potom je nastavnik u franjevačkoj gimnaziji na [[Badija|Badiji]], pa u Dubrovniku (1929. – 1944.), gdje predaje i [[filozofija|filozofiju]] na Teološkom studiju (1942 . – 1944.). Bio je više puta [[definitor]], a od 1942. godine je provincijalni delegat za južnu Dalmaciju. |
||
Mnogo je [[propovijed]]ao, crkve su često bile premalene za brojne slušatelje, koji bi dolazili i iz udaljenijih mjesta. U propovijedi je unosio nove načine argumentiranja i uspostavljanja kontakta sa slušateljstvom. U dubrovačkom [[Franjevački samostan i crkva u Dubrovniku|Samostanu male braće]] se od davnine davalo [[siromah|siromasima]] sve što bi preostalo od obroka, a za vrijeme [[Drugi svjetski rat|Drugoga svjetskog rata]] i posebno se je kuhalo za njih. O. Blažić vodio je brigu za siromahe: za njih je ostavljao svoj kruh (slično bi radila i ostala braća), a znao je dijeliti i brašno i šećer najbjednijima. Kad se u rujnu 1942. |
Mnogo je [[propovijed]]ao, crkve su često bile premalene za brojne slušatelje, koji bi dolazili i iz udaljenijih mjesta. U propovijedi je unosio nove načine argumentiranja i uspostavljanja kontakta sa slušateljstvom. U dubrovačkom [[Franjevački samostan i crkva u Dubrovniku|Samostanu male braće]] se od davnine davalo [[siromah|siromasima]] sve što bi preostalo od obroka, a za vrijeme [[Drugi svjetski rat|Drugoga svjetskog rata]] i posebno se je kuhalo za njih. O. Blažić vodio je brigu za siromahe: za njih je ostavljao svoj kruh (slično bi radila i ostala braća), a znao je dijeliti i brašno i šećer najbjednijima. Kad se u rujnu 1942. godine pojavio [[tifus]] među [[klerik|klericima]], osobno je brinuo za njih. |
||
Premda je |
Premda je gajio nadu da će preživjeti rat, duhovno se pripremio napustiti ovaj svijet. [[Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije|Partizani]] su ga [[pokolj na otoku Daksi|ubili]] na [[Daksa|Daksi]], po dolasku u Dubrovnik, skupa s ostalim mučenicima. |
||
== Djela == |
== Djela == |
||
# ''Evolucija i postanak čovjeka'', Zagreb, 1939. |
|||
# ''Osnovne pojave života. Pučka biologija'', Zagreb, 1942. |
|||
== Izvor == |
== Izvor == |
||
Inačica od 15. veljače 2011. u 10:08
Otac Marijan Blažić (rođen u Kastavu, 25. ožujka 1897. godine – ubijen u Dubrovniku, 25. listopada 1944. godine), katolički prezbiter, franjevac
Stupio je u Red manje braće, u Franjevačku provinciju sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri, 1912. godine. Gimnaziju je pohađao na Košljunu i u Zadru, a teologiju je studirao u Zadru i Dubrovniku. Nakon ređenja za prezbitera 1920. godine, pohađa Filozofski fakultet u Zagrebu, pa sluša predavanja u Firenci i Münchenu. Profesorski ispit polaže iz prirodoslovne skupine predmeta. Potom je nastavnik u franjevačkoj gimnaziji na Badiji, pa u Dubrovniku (1929. – 1944.), gdje predaje i filozofiju na Teološkom studiju (1942 . – 1944.). Bio je više puta definitor, a od 1942. godine je provincijalni delegat za južnu Dalmaciju.
Mnogo je propovijedao, crkve su često bile premalene za brojne slušatelje, koji bi dolazili i iz udaljenijih mjesta. U propovijedi je unosio nove načine argumentiranja i uspostavljanja kontakta sa slušateljstvom. U dubrovačkom Samostanu male braće se od davnine davalo siromasima sve što bi preostalo od obroka, a za vrijeme Drugoga svjetskog rata i posebno se je kuhalo za njih. O. Blažić vodio je brigu za siromahe: za njih je ostavljao svoj kruh (slično bi radila i ostala braća), a znao je dijeliti i brašno i šećer najbjednijima. Kad se u rujnu 1942. godine pojavio tifus među klericima, osobno je brinuo za njih.
Premda je gajio nadu da će preživjeti rat, duhovno se pripremio napustiti ovaj svijet. Partizani su ga ubili na Daksi, po dolasku u Dubrovnik, skupa s ostalim mučenicima.
Djela
- Evolucija i postanak čovjeka, Zagreb, 1939.
- Osnovne pojave života. Pučka biologija, Zagreb, 1942.