Historicizam: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Nema sažetka uređivanja
Redak 21: Redak 21:
==Bilješke==
==Bilješke==
{{izvori}}
{{izvori}}
* [http://hrcak.srce.hr/file/59807 Dragan Damjanović, Djelovanje arhitekta Franje Kleina u Varaždinsko-đurđevačkoj pukovniji (1851.-1859.), "Prostor: znanstveni časopis za arhitekturu i urbanizam", 17 (2009) , 1 (37); 64-77]
* [http://hrcak.srce.hr/file/59807 Djelovanje arhitekta Franje Kleina u Varaždinsko-đurđevačkoj pukovniji (1851.-1859.), "Prostor: znanstveni časopis za arhitekturu i urbanizam", 17 (2009) , 1 (37); 64-77]
* [http://hrcak.srce.hr/file/16529 Damjanović, Dragan, Nacrti Janka Nikole Grahora za preoblikovanje pročelja episkopalnoga dvora u Plaškom, Prostor, Znanstveni časopis za arhitekturu i urbanizam br. 11 (2003), 2 (26), Zagreb, 2003., str. 117 – 123.]
* [http://hrcak.srce.hr/file/16529 Nacrti Janka Nikole Grahora za preoblikovanje pročelja episkopalnoga dvora u Plaškom, Prostor, Znanstveni časopis za arhitekturu i urbanizam br. 11 (2003), 2 (26), Zagreb, 2003., str. 117 – 123.]


==Poveznice==
==Poveznice==

Inačica od 16. veljače 2011. u 14:46

Parlament u Londonu (Westminsterska palača) je jedna od najpoznatijih arhitektonskih djela neogotičkog historicizma.
Opera u Parizu (Palais Garnier) je krasan primjer neobaroka.
Zagrebačka katedrala je još jedan primjer neogotičke gradnje.

Historicizam (historizam, historijski ili povijesni stilovi) je pojava u likovnoj umjetnosti 19. stoljeća nastala romantičarskim buđenjem zanimanja za prošlost i intenzivne brige za čuvanje spomenika kulture. Historicizam se povodi za umjetničkim oblicima minulih stilova i to poglavito u arhitekturi i primijenjenoj umjetnosti. Obično se označuju predmetkom „neo“ (neoromanika, neogotika, neobizant, neorenesansa, neobarok i neorokoko).

Historicizam kao pojam se često koristi pogrdno u značenju prenaglašenog shvaćanja povijesti u razvitku društva i povijesnosti kao čovjeka. [1]

Povijest i osobitosti

Naglim razvojem gradova podižu se sakralni i upravni objekti, kolodvori, muzeji, kazališta, operne kuće, bolnice, stambene i poslovne zgrade, vile i dr. s očitim odlikama historicizma. Krakteristični primjeri su: romaničko-bizantska crkva Sacré Coeur u Parizu, neogotički Parlament u Londonu, neogotička prvostolnica u Kölnu, prvostolnica u Zagrebu i drugdje, itd. Pojavom historicizma javila se i potreba za velikim restauratorkim zahvatima (npr. Viollet-Le-Duc u Francuskoj).

U to vrijeme većina europskih gradova dobiva karakterističan urbanistički i arhitektonski izgled (veliki bulevari u Parizu, Ring u Beču, Donji grad u Zagrebu i dr.). Imitacije povijesnih stilova javljaju se i u umjetničkom obrtu, napose u pokućstvu, nakitu, priboru za jelo i sl. (neobarokne sjedće garniture, renesansni nakit i sl.), djelomično i u crkvenoj skulpturi (neogotički oltar).

Naposljetku se historicizam izrodio u eklektičnu mješavinu raznih neostilova.

Uglavnom nestaje pojavom secesije, s kojom se katkada i miješa, na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće.

Periodizacija

Historicizam se može podijeliti na tri cjeline: rani, odnosno romantičarski historicizam, visoki ili razvijeni historicizam i kasni historicizam. Arhitekturu ranog, romantičarskog historicizma često obilježava korištenje više različitih stilova pri gradnji jedne građevine. Najvažniji predstavnici arhitekture romantizma u Hrvatskoj su Franjo Klein (projektant crkve u Molvama, sinagoge i pravoslavne crkve u Zagrebu). Janko Nikola Grahor, Aleksandar Brdarić te Janko Jambrišak.

Bilješke

  1. K. R. Popper u Bijedi historicizma njime označuje skup holističkih i utopijskih teorija koje u praksi uvode u totalitarizam.

Poveznice

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Historicizam

Vanjske poveznice