Viktor Žmegač: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Kubura (razgovor | doprinosi)
Nema sažetka uređivanja
Kubura (razgovor | doprinosi)
Redak 2: Redak 2:


== Biografija ==
== Biografija ==
Rođen je u [[Slatina|Slatini]] 1929., gdje je završio osnovnu školu a gimnaziju je pohađao u [[Virovitica|Virovitici]] i [[Osijek|Osijeku]]. Germanistiku je studirao u [[Zagreb]]u i [[Göttingen|Göttingenu]]. Doktorat znanosti stekao je [[1959]]. godine, a od [[1971]]. pa sve do umirovljenja [[1999]]. redoviti je profesor njemačke književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (od 2002. je profesor emeritus). Objavio je više od 20 stručnih knjiga na hrvatskom i njemačkom jeziku – “Duh impresionizma i secesije”, “Bečka moderna”, “Književni protusvjetovi” (s Nikolom Batušićem i Zoranom Kravarom), “Književnost i glazba”. Glavni je urednik časopisa ''[[Umjetnost riječi]]''. Dopisni je član [[HAZU]], inozemni član [[Saska akademija|Saske akademije]] u [[Leipzig|Leipzigu]] i član znanstvenoga društva [[Academia Europaea]] u Londonu. Od 1985. glavni je urednik časopisa ''Germanistik'' i ''Text und Kontext''. Objavljuje rasprave i [[esej]]e iz njemačke i hrvatske književnosti te teorije i komparativne književnosti. Dobitnik je brojnih nagrada (Nagrada Grada Zagreba, [[nagrada Vladimir Nazor|Nazorova nagrada]], Nagrada Krležina fonda, Gundolfova nagrada za germanistiku, Herderova nagrada). Odlikovan je Velikim križem za zasluge [[Savezna Republika Njemačka|Savezne Republike Njemačke]].
Rođen je u [[Slatina|Slatini]] 1929., gdje je završio osnovnu školu a gimnaziju je pohađao u [[Virovitica|Virovitici]] i [[Osijek|Osijeku]]. Germanistiku je studirao u [[Zagreb]]u i [[Göttingen|Göttingenu]]. Doktorat znanosti stekao je [[1959]]. godine, a od [[1971]]. pa sve do umirovljenja [[1999]]. redoviti je profesor njemačke književnosti na [[Filozofski fakultet u Zagrebu|Filozofskom fakultetu]] u Zagrebu (od 2002. je profesor emeritus). Objavio je više od 20 stručnih knjiga na hrvatskom i njemačkom jeziku – “Duh impresionizma i secesije”, “Bečka moderna”, “Književni protusvjetovi” (s [[Nikola Batušić|Nikolom Batušićem]] i [[Zoran Kravar|Zoranom Kravarom]]), “Književnost i glazba”.
Glavni je urednik časopisa ''[[Umjetnost riječi]]''. Dopisni je član [[HAZU]], inozemni član [[Saska akademija|Saske akademije]] u [[Leipzig|Leipzigu]] i član znanstvenoga društva [[Academia Europaea]] u Londonu.
Od 1985. glavni je urednik časopisa ''[[Germanistik]]'' i ''[[Text und Kontext]]''. Objavljuje rasprave i [[esej]]e iz njemačke i hrvatske književnosti te teorije i komparativne književnosti.
Dobitnik je brojnih nagrada (Nagrada Grada Zagreba, [[nagrada Vladimir Nazor|Nazorova nagrada]], Nagrada Krležina fonda, [[Gundolfova nagrada]] za germanistiku, [[Herderova nagrada]]). Odlikovan je Velikim križem za zasluge [[Savezna Republika Njemačka|Savezne Republike Njemačke]].


== Djela ==
== Djela ==

Inačica od 23. veljače 2011. u 04:21

Viktor Žmegač (Slatina, 21. ožujka 1929.), hrvatski književni teoretičar, povjesničar, germanist i muzikolog; profesor emeritus na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Biografija

Rođen je u Slatini 1929., gdje je završio osnovnu školu a gimnaziju je pohađao u Virovitici i Osijeku. Germanistiku je studirao u Zagrebu i Göttingenu. Doktorat znanosti stekao je 1959. godine, a od 1971. pa sve do umirovljenja 1999. redoviti je profesor njemačke književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (od 2002. je profesor emeritus). Objavio je više od 20 stručnih knjiga na hrvatskom i njemačkom jeziku – “Duh impresionizma i secesije”, “Bečka moderna”, “Književni protusvjetovi” (s Nikolom Batušićem i Zoranom Kravarom), “Književnost i glazba”.

Glavni je urednik časopisa Umjetnost riječi. Dopisni je član HAZU, inozemni član Saske akademije u Leipzigu i član znanstvenoga društva Academia Europaea u Londonu.

Od 1985. glavni je urednik časopisa Germanistik i Text und Kontext. Objavljuje rasprave i eseje iz njemačke i hrvatske književnosti te teorije i komparativne književnosti.

Dobitnik je brojnih nagrada (Nagrada Grada Zagreba, Nazorova nagrada, Nagrada Krležina fonda, Gundolfova nagrada za germanistiku, Herderova nagrada). Odlikovan je Velikim križem za zasluge Savezne Republike Njemačke.

Djela

  • Die Musik im Schaffen Thomas Manns, 1959.
  • Kunst und Wirklichkeit, 1969.
  • Književno stvaralaštvo i povijest društva, 1976.
  • Geschichte der deutschen Literatur vom 18. Jahrhundert bis zur Gegenwart, 1978. - 1984.
  • Težišta modernizma, 1986.
  • Krležini evropski obzori, 1986., 2001.
  • Povijesna poetika romana, 1987., 1991., 2004.
  • Der europäische Roman, Geschichte seiner Poetik, 1990., 1991.
  • Tradition und Innovation, 1993.
  • Književnost i filozofija povijesti, 1994.
  • Der historische und der typologische Jude, 1996.
  • Duh impresionizma i secesije, 1996.
  • Bečka moderna, 1998.
  • Hrvatska novela (zajedno s Ivom Frangešom), 1998.
  • Književni protusvjetovi (zajedno s Nikolom Batušićem i Zoranom Kravarom), 2001.
  • Književnost i glazba, 2003.
  • Od Bacha do Bauhausa. Povijest njemačke kulture, 2006.
  • Majstori europske glazbe, 2009.

Izvori