Dvojina: razlika između inačica
→Dvojina u hrvatskom: nepravilno "ne može na nijedan" prepravljeno u "ne može ni na jedan" |
m r2.5.2) (robot Dodaje: ca, et Uklanja: bg Mijenja: eo |
||
Redak 40: | Redak 40: | ||
[[be:Парны лік]] |
[[be:Парны лік]] |
||
[[ca:Dual]] |
|||
[[bg:Граматично число]] |
|||
[[cs:Dvojné číslo]] |
[[cs:Dvojné číslo]] |
||
[[de:Dual (Grammatik)]] |
[[de:Dual (Grammatik)]] |
||
[[en:Dual (grammatical number)]] |
[[en:Dual (grammatical number)]] |
||
[[eo: |
[[eo:Dunombro]] |
||
[[es:Número dual]] |
[[es:Número dual]] |
||
[[et:Kaksus]] |
|||
[[fi:Kaksikko]] |
[[fi:Kaksikko]] |
||
[[fr:Duel (grammaire)]] |
[[fr:Duel (grammaire)]] |
Inačica od 7. ožujka 2011. u 10:15
Dvojina (dual) gramatički je oblik koji označava dva predmeta, pojma, bića, pojave, osobe. Pretpostavlja se da je postojala u indoeuropskom prajeziku[1], a danas potpunu dvojinu čuva samo mali broj jezika, među kojima su standardni slovenski i oba lužičkosrpska jezika.
Dvojina u hrvatskom
U hrvatskom se ostatkom dvojine smatraju oblici imenica i pridjeva uz riječ oba /obje i glavne brojeve koji završavaju na dva/dvije, tri i četiri:
- za imenice muškoga i srednjeg roda ti oblici podudaraju s genitivom jednine
- za imenice ženskog roda podudaraju se s nominativom množine
- za pridjeve u muškom i srednjem rodu dodaje se poseban nastavak -a, a za ženski rod -e.
Nastavak u ženskom rodu pridjeva se podudara s nastavkom za množinu ženskog roda, ali se nastavak muškog i srednjeg roda ne može svesti ni na jedan drugi nastavak.
Naprimjer, u rečenici došla su neka dva visoka čovjeka, glagolski pridjev došla, opisni pridjev visoka, te zamjenički pridjev neka imaju nastavak -a.
Budući da se ovi oblici ne odnose samo na dva bića, precizniji naziv za dvojinu u hrvatskom je "paukal" ili "malina" (malo = 2-4).
Slično pravilo postoji i u ruskom i nekim drugim slavenskim jezicima.
Bilješke
- ↑ Matasović 2008, str. 177
Literatura
Matasović, Ranko. 2008. Poredbenopovijesna gramatika hrvatskoga jezika. Matica Hrvatska. Zagreb. ISBN 978-953-150-840-7