Razlika između inačica stranice »Vranski priorat«

Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
m
Ispravak poveznica na Vjesnikovu arhivu
m
m (Ispravak poveznica na Vjesnikovu arhivu)
U unutrašnjosti su na početku XIII. stoljeća posjedovali vlastelinstva [[Božjakovina|Božjakovinu]], Glogovnicu, dio Gorske županije u [[Pokuplje|Pokuplju]], a u istočnoj [[Slavonija|Slavoniji]] [[Lješnica|Lješnicu]], [[Rasaška|Rasašku]] i [[Našice]]. U kompleks prioratskih posjeda kasnije su uključena vlastelinstva [[Pakrac]], [[Trnava (Gornji Bogićevci)|Trnava]], [[Čaklovec]] i Bijela. Kao naknadu za izgubljeni Senj, templari su [[1269.]] dobili [[Hrvatska Dubica|Dubicu]] i cijelu [[Dubička županija|Dubičku županiju]]. Nakon ukinuća [[templari|templarskog reda]] [[1312.]] godine sve posjede, uključujući i Vranu preuzeli su [[Ivanovci]].
 
Na vrhuncu moći je ovaj priorat posjedovao po Dalmaciji, Bosni, Slavoniji i Međimurju oko 40 vlastelinstava, samostana i gradova. <ref>[http://wwwdns1.vjesnik.hr/pdf/1999%5C09%5C05%5C21A21.PDF Vjesnik] Od utvrđenog grada do mirnog seoceta, 5. rujna 1999. </ref>
 
U svojoj raspravi „Priorat vranski sa vitezi templari i hospitalci sv. Ivana u Hrvatskoj“, [[Ivan Kukuljević Sakcinski]] pozabavio se [[25. veljače]] [[1885.]] s ova dva viteška reda u Hrvatskoj. To je bio uvod u niz daljnjih istraživanja templara i ivanovaca u Vranskom prioratu.
14.522

uređivanja

Navigacijski izbornik