Sveti Petar u okovima: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj

Prikaz u jednom stupcu

Inačica od 24. ožujka 2011. u 21:50

San Pietro in Vincoli (hrv. Sveti Petar u okovima ) je rimokatolička crkva i bazilika u Rimu, poznata po Michelangelovoj statui Mojsija, dijelu groba pape Julija II..

Povijest

Poznata i kao Basilica Eudoxiana, sagrađena je prvo na starim ostacima ^[1] između 432. i 440. da bi se u njoj smjestile relikvije okova kojima je Sveti Petar bio okovan u Jeruzalemu, poznatim iz epizode Oslobođenje Svetog Petra. Carica Licinia Eudoxia (supruga cara Valentinijana III.), dobila je okove na poklon od svoje majke Aelie Eudocie supruge bizantskog cara Teodozija II., koje je pokazala papi Lavu I.. Aelia Eudocia je dobila ove okove kao poklon od Iuvenalisa, jeruzalemskog biskupa. Prema legendi, kada ih je Lav uporedio sa okovima kojima je Sveti Petar bio okovan u rimskom Mamertine zatvoru, dvoji su se okovi čudesno spojili.^[2] Okovi se čuvaju u relikvijaru ispod glavnog oltara bazilike. Bazilika koju posvećuje 439. papa Siksto III., prolazi kroz nekoliko restauracija, između ostalih Hadrijan I. a i jedne u 11. stoljeću. Između 1471. i 1503. godine, godine koje je izabran papa Julije II., rođak pape Siksta IV., kardinal Della Rovere pravi značajnije izmjene u izgledu bazilike. Portik bazilike koji je dodan 1475. pripisuje se Bacciu Pontelliju dok se sagradnja klaustara (149.3-1503.) pripisuje Giulianu da Sangallu. Kasniji radovi napravljeni su početkom 18. stoljeća pod vodstvom Francescom Fontanom a slijedi i obnova 1875. godine. Titulus "S. Petri ad vincula" dodjeljen je 20. studenog, 2010. Donaldu Wuerlu. Prethodnik mu je bio kardinal Pío Laghi, koji je umro 11. siječnja 2009. godine.

Dvojica papa izabrana su u ovoj crkvi : papa Ivan II., 533. i papa Grgur VII., 1073. godine. Crkva je sagrađena na brežuljku Colle Oppio nedaleko Cavour stanice podzemne željeznice nedaleko Colosseuma. Uz Baziliku je zgrada tehničkog sveučilišta La Sapienza.

Unutrašnjost

U unutrašnjosti je brod sa dva prolaza i tri apside razdvojene antičkim dorskim stupovima. Statua Mojsija završena je 1515., i trebala je biti originalno jedna od 47 slobodnostojećih statua za grobnicu pape Julija II. ali postaje centralna statua odmah uz papin grob. Mojsije je isklesan s rogovima a razlog za to je pogrešno prevođenje sa hebrejskog gdje se "snop svjetla" i " rogovi" slično izgovaraju. U to vrijeme, ova vrsta ikonografskog simbolizma je bila normalna pri klesanju sakralnih objekata, jer je bilo lakše prikazati rogove nego zrake svjetla. Drugi umjetnički radovi uključuju Guercinova platna Svetog Augustina i Svete Margarete, spomenik kardinalu Girolamu Agucchiju kojeg je dizajnirao Domenichino i koji je također nacrtao fresku u sakristiji bazilike; Oslobođenje Svetog Petra (1604.). Slika iza oltara u prvoj kapeli na lijevoj strani koju je nacrtao Cristoforo Roncalli je "Skidanje s križa". Za grobnicu kardinala Nikole Kuzanskog iz 1464., sa njenim reljefom "kardinal Nikola pred Svetim Petrom", zaslužan je Andrea Bregno. Slikar i kipar Antonio Pollaiuolo sahranjen je lijevo od ulaza. Ovaj kipar, podrijetlom iz Firence, dodao je figure Romula i Rema na kapitolijsku vučicu. ^[3] Arheolozi su 1876. otkrili grobnicu za koju se vjerovalo da sadrži ostatke makabejskih mučenika, opisanih u Drugoj knjizi o Makabejcima 7-41.^[4] Teško je povjerovato da su ovo ostaci židovskih mučenika koji su žrtvovali svoje živote u Jeruzalemu. Njihov spomen da je istog dana kada i spomen dan čuda spajanja dvaju okova, 1. kolovoza svake godine.

Treći oltar u lijevom prolazu sadrži mozaik svetog Sebastijana iz 7. stoljeća. Ovaj mozaik se poistovjećuje sa izbijanjem kuge u Paviji, gradu smještenom u sjevernoj Italiji. Kuga se mogla zaustaviti jedino ako bi se oltar Svetog Sebastjana sagradio u crkvi S. Pietro in Vincoli u tom gradu. Ovaj priča prihvaćeba je u Rimu i odatle dolazi i oltar.

Galerija

Statua Michelangelovog Mojsija u bazilici
Relikvijar sa okovima Svetog Petra
Freske Giacoma Coppia iz (1577.)
Mozaik Svetog Sebastijana

Izvori

↑ Excavations in 1956-59 revealed older foundation of the same dimensions, rising on Roman remains of various periods, the oldest dating to Republican times (Touring Club Italiano, Roma e dintorni, Milan, 1965:337-39).
↑ In this way two provenances were fused.
↑ "Sculpture" . The Oxford Encyclopedia of Classical Art and Architecture. Ed. John B. Hattendorf. Oxford University Press, 2007.
↑ Taylor Marshall, The Crucified Rabbi: Judaism and the Origins of the Catholic Christianity, Saint John Press, 2009 ISBN 978-0-578-03834-6 page 170.

Federico Gizzi, Le chiese medievali di Roma, Newton Compton/Rome, 1998.

Vanjske poveznice

San Pietro in Vincoli na romecity.it

Logotip Zajedničkog poslužitelja

Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Sveti Petar u okovima

[1] Excavations in 1956-59 revealed older foundation of the same dimensions, rising on Roman remains of various periods, the oldest dating to Republican times (Touring Club Italiano, Roma e dintorni, Milan, 1965:337-39).

[2] In this way two provenances were fused.

[3] "Sculpture" . The Oxford Encyclopedia of Classical Art and Architecture. Ed. John B. Hattendorf. Oxford University Press, 2007.

[4] Taylor Marshall, The Crucified Rabbi: Judaism and the Origins of the Catholic Christianity, Saint John Press, 2009 ISBN 978-0-578-03834-6 page 170.

[1]

[2]

[3]

[4]

@@ Redak 1: / Redak 1: @@
-{{radovi24}}
 [[Datoteka:San pietro in vincoli 051218-01.JPG|mini|San Pietro in Vincoli ]]
 '''San Pietro in Vincoli''' (hrv. Sveti Petar u okovima ) je [[rimokatolička crkva]] i [[bazilika]] u  [[Rim]]u, poznata po [[Michelangelo]]voj statui  [[Mojsije|Mojsija]], dijelu groba pape [[Julije II.|Julija II.]].
 ==Povijest==
-Poznata i kao ''Basilica Eudoxiana'', sagrađena je prvo na starim ostacima <ref>Excavations in 1956-59 revealed older foundation of the same dimensions, rising on Roman remains of various periods, the oldest dating to [[Roman Republic|Republican times]] (Touring Club Italiano, ''Roma e dintorni'', Milan, 1965:337-39).</ref> između 432. i 440. da bi se u njoj smjestile [[Relikvija|relikvije]] okova kojima je [[Sveti Petar]] bio okovan u [[Jeruzalem]]u, poznatim iz epizode ''Oslobođenje Svetog Petra''.
+Poznata i kao ''Basilica Eudoxiana'', sagrađena je prvo na starim ostacima <ref>Excavations in 1956-59 revealed older foundation of the same dimensions, rising on Roman remains of various periods, the oldest dating to Republican times (Touring Club Italiano, ''Roma e dintorni'', Milan, 1965:337-39).</ref> između 432. i 440. da bi se u njoj smjestile [[Relikvija|relikvije]] okova kojima je [[Sveti Petar]] bio okovan u [[Jeruzalem]]u, poznatim iz epizode ''Oslobođenje Svetog Petra''.
+Carica Licinia Eudoxia (supruga cara [[Valentinijan III.|Valentinijana III.]]), dobila je okove na poklon od svoje majke Aelie Eudocie supruge bizantskog cara [[Teodozije II.|Teodozija II.]], koje je pokazala papi [[Lav I.|Lavu I.]]. Aelia Eudocia je dobila ove okove kao poklon od Iuvenalisa, jeruzalemskog biskupa. Prema legendi, kada ih je Lav uporedio sa okovima kojima je Sveti Petar bio okovan u rimskom Mamertine zatvoru, dvoji su se okovi čudesno spojili.<ref>In this way two provenances were fused.</ref> Okovi se čuvaju u [[relikvijar]]u ispod glavnog oltara bazilike.
+Bazilika koju posvećuje 439. papa [[Siksto III.]], prolazi kroz nekoliko restauracija, između ostalih [[Hadrijan I.]] a i jedne u 11. stoljeću. Između 1471. i 1503. godine, godine koje je izabran papa [[Julije II.]], rođak pape [[Siksto IV.|Siksta IV.]], kardinal Della Rovere pravi značajnije izmjene u izgledu bazilike. [[Portik]] bazilike koji je dodan 1475. pripisuje se Bacciu Pontelliju dok se sagradnja [[klaustar]]a (149.3-1503.) pripisuje Giulianu da Sangallu. Kasniji radovi napravljeni su početkom 18. stoljeća pod vodstvom Francescom Fontanom a slijedi i obnova 1875. godine.
-Carica Licinia Eudoxia (supruga cara [[Valentinijan III.|Valentinijana III.]]), dobila je okove kao poklon svoje majke Aelie Eudocie supruge bizantskog cara [[Teodozije II.|Teodozija II.]], koje je pokazala papi [[Lav I.|Lav I.]]. Aelia Eudocia je dobila ove okove kao poklon od Iuvenalis, Jeruzalemskog biskupa. Prema legendi, kada ih je Lav uporedio sa okovima kojima je Sveti Petar bio okovan u rimskom Mamertine zatvoru, dvoji su se okovi čudesno spojili. <ref>In this way two provenances were fused.</ref> Okovi se čuvaju u [[relikvijar]]u ispod baziličkog glavnog oltara.
-Baziliku koju posvećuje 439. papa [[Siksto III.]], prolazi kroz nekoliko restauracija, između ostalih [[Hadrijan I.]] a i u 11. stoljeću. Između 1471. i 1503. godine, koje je izabran papa [[Julije II.]], rođak pape [[Siksto IV.|Siksta IV.]], kardinal Della Rovere, pravi značajnije izmjene u izgledu bazilike. [[Portik]] bazilike koji je dodan 1475. pripisuje se Bacciu Pontelliju dok segradnja [[klaustar]]a (149.3-1503.) pripisuje Giulianu da Sangallu. Kasniji radovi napravljeni su početkom 18. stoljeća pod Francescom Fontanom a slijedi i obnova 1875. godine.
 Titulus  "S. Petri ad vincula" dodjeljen je [[20. studenog]], [[2010.]] Donaldu Wuerlu. Prethodnik mu je bio kardinal Pío Laghi, koji je umro [[11. siječnja]] [[2009.]] godine.
-Dvojica papa izabrana su u ovoj crkvi : papa [[Ivan II.]], 533. i papa [[Grgur VII.]], 1073. godine. Crkva je locirana na na brežuljku Colle Oppio nedaleko Cavour stanice podzemne željeznice na kratkoj udaljenosti od [[Colosseum]]a. Uz Baziliku je zgrada tehničkog [[Sveučilište|sveučilišta]] La Sapienza.
+Dvojica papa izabrana su u ovoj crkvi : papa [[Ivan II.]], 533. i papa [[Grgur VII.]], 1073. godine. Crkva je sagrađena na brežuljku Colle Oppio nedaleko Cavour stanice [[podzemna željeznica|podzemne željeznice]] nedaleko [[Colosseum]]a. Uz Baziliku je zgrada tehničkog [[Sveučilište|sveučilišta]] La Sapienza.
 ==Unutrašnjost ==
-U unutrašnjosti je [[Brod (arhitektura)|brod]] sa dva prolaza i tri [[Apsida|apside]] rardvojene antičkim [[Dorski red|dorskim]] stupovima.
+U unutrašnjosti je [[Brod (arhitektura)|brod]] sa dva prolaza i tri [[Apsida|apside]] razdvojene antičkim [[Dorski red|dorskim]] stupovima.
-Statua [[Mojsije|Mojsija]] završena je 1515., i trebala je biti originalno jedna od 47 slobodnostojećih statua za grobnicu pape Julija II. ali postaje centralna statua odmah uz papin grob. Mojsije je isklesan sa rogovima a razlog za to je prevođenje sa [[hebrejski jezik|hebrejskog]] gdje se "snop svjetla" i " rogovi" slično izgovaraju. U to vrijeme, ova vrsta [[ikona|ikonografskog]] simbolizma je bila normalna pri klesanju sakralnih objekata, jer je bilo lakše prikazati rogove nego zrake svjetla.
+Statua [[Mojsije|Mojsija]] završena je 1515., i trebala je biti originalno jedna od 47 slobodnostojećih statua za grobnicu pape Julija II. ali postaje centralna statua odmah uz papin grob. Mojsije je isklesan s rogovima a razlog za to je pogrešno prevođenje sa [[hebrejski jezik|hebrejskog]] gdje se "snop svjetla" i " rogovi" slično izgovaraju. U to vrijeme, ova vrsta [[ikona|ikonografskog]] simbolizma je bila normalna pri klesanju sakralnih objekata, jer je bilo lakše prikazati rogove nego zrake svjetla.
 Drugi umjetnički radovi uključuju Guercinova platna  ''Svetog Augustina'' i ''Svete Margarete'', spomenik kardinalu Girolamu Agucchiju kojeg je dizajnirao Domenichino i koji je također nacrtao fresku u sakristiji bazilike; ''Oslobođenje Svetog Petra'' (1604.).
-Slika iza oltara u prvoj kapeli na lijevoj strani koju je nacrtao Cristoforo Roncalli je "Skidanje s križa". Za grobnicu kardinala [[Nikola Kuzanski|Nikole Kuzanskog]] iz 1464., sa njenim reljefom "kardinal Nikola pred Svetim Petrom, zaslužan je Andrea Bregno.
+Slika iza oltara u prvoj kapeli na lijevoj strani koju je nacrtao Cristoforo Roncalli je "Skidanje s križa". Za grobnicu kardinala [[Nikola Kuzanski|Nikole Kuzanskog]] iz 1464., sa njenim reljefom "kardinal Nikola pred Svetim Petrom", zaslužan je Andrea Bregno.
 Slikar i kipar Antonio Pollaiuolo sahranjen je lijevo od ulaza. Ovaj kipar, podrijetlom iz [[Firenca|Firence]], dodao je figure [[Romul]]a i Rema na [[Kapitolijska vučica|kapitolijsku vučicu]]. <ref>"Sculpture" . ''The Oxford Encyclopedia of Classical Art and Architecture.'' Ed. John B. Hattendorf. Oxford University Press, 2007.</ref>
-Arheolozi su 1876. otkrili grobnicu za koju se vjerovalo da sadrži ostatke Makabejskih mučenika, opisanih u 2 Makabejcima 7-41.<ref>Taylor Marshall, <em>The Crucified Rabbi: Judaism and the Origins of the Catholic Christianity</em>, Saint John Press, 2009 ISBN 978-0-578-03834-6 page 170.</ref> Teško je povjerovato da su ovo ostaci [[Židovi|židovskih]] mučenika koji su žrtvovali svoje živote u [[Jeruzalem]]u. Njihov spomen da je istog dana kada i spomen dan čuda spajanja dvaju okova, 1. kolovoza svake godine.
+Arheolozi su 1876. otkrili grobnicu za koju se vjerovalo da sadrži ostatke makabejskih mučenika, opisanih u [[Druga knjiga o Makabejcima|Drugoj knjizi o Makabejcima]] 7-41.<ref>Taylor Marshall, <em>The Crucified Rabbi: Judaism and the Origins of the Catholic Christianity</em>, Saint John Press, 2009 ISBN 978-0-578-03834-6 page 170.</ref> Teško je povjerovato da su ovo ostaci [[Židovi|židovskih]] mučenika koji su žrtvovali svoje živote u [[Jeruzalem]]u. Njihov spomen da je istog dana kada i spomen dan čuda spajanja dvaju okova, 1. kolovoza svake godine.
@@ Redak 50: / Redak 45: @@
 {{GLAVNIRASPORED:San Pietro in Vincoli}}
+[[Kategorija:Bazilike]]
+[[Kategorija:Rim]]
+[[Kategorija:Katoličke crkve u Italiji]]
+<!-- interwiki -->
 [[bg:Сан Пиетро ин Винколи]]
 [[ca:San Pietro in Vincoli]]