Harfa: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
SieBot (razgovor | doprinosi)
m robot Dodaje: oc:Arpa classica
Luckas-bot (razgovor | doprinosi)
m r2.7.1) (robot Dodaje: be:Арфа
Redak 48: Redak 48:
[[an:Harpa]]
[[an:Harpa]]
[[ar:قيثار]]
[[ar:قيثار]]
[[be:Арфа]]
[[be-x-old:Арфа]]
[[be-x-old:Арфа]]
[[bg:Арфа]]
[[bg:Арфа]]

Inačica od 25. ožujka 2011. u 12:34

Harfa
Harfa
Klasifikacija
Žičani instrumenti
Raspon tonova
Srodna glazbala
* Çeng
  • Konghou
  • Lyre
Glazbenici
*Oona McOuat
  • Edmar Castañeda
  • Dorothy Ashby
  • Moya Brennan

Harfa - žičano glazbalo s tipično dvije do šest oktava, s sedam žica po oktavi. Nađene su neke vrste u Africi, Europi, Aziji i Americi. Važno je da se sada koristi po cijelom svijetu iako nije tako popularna poput ostalih žičanih instrumenata. Harfa se ubraja među najstarija i najraširenija trzalačka glazbala. Ima trokutasti okvir unutar kojega je napet niz žica. Nejednake su dužine (što uzrokuje različite tonske visine) i različite boje (radi lakšeg razabiranja velikog broja žica pri sviranju). Da bi se omogućio što veći broj žica harfa je kasnije izrađena iz dva komada drveta, koji se spajaju na krajevima, a ovaj model je poznat kao 'angle harp'. Harfa se svira objema rukama, trzanjem žica vrhovima prstiju. Ona stoji na postolju na kojem je sedam pedala. Zvuk harfe je vrlo bogat i plemeniti, ali nedovoljno velike snage i prodornosti, tako da najbolje dolazi do izražaja u solistički nastupima ili solo izvedbama u orkestru. Jedino je sa Glissandom i brzim prijenosom preko većeg broja žica, moguće je da se probije i gušći zvuk orkestra. Vrlo često harfa se može sresti kao pratnja nekom melodijskom instrumentu ili vokalu.

Povijest

Harfa

Harfa je vrlo staro glazbalo i pojavljuje se u mnogim dijelovima svijeta, već u najdaljoj prapovijesti. Učestalo se pojavljuje u egipatskoj, grčkoj, židovskoj i keltskoj umjetnosti i književnosti, tijekom cijelog srednjeg vijeka. Tu se pojavljuju razni oblici harfi iz različitih dijelova svijeta i pripada porodici žičanih instrumenata. Zajedničko obilježje harfi svih razdoblja je njihov okvir koji može tvorit kut ili brid[1].

Današnja orkestralna harfa datira iz 19. stoljeća i predstavlja složenu (i vrlo skupu), verziju osnovne harfe. Oblik harfe koji izgleda kao luk, koristi se i danas. Pošto su žice ugođene uvijek u jednom tonu (u današnje vrijeme to je Ces-dur), proširenje opsega, oduvijek je predstavljalo veliki izazov. Prije nego je izumljene pedalni sustav, intonacija se ugađala pomoću priručnih kvačica, što je bilo vrlo nespretno. Pedalni sustav izumljen je u Bavarskoj i Francuskoj, a omogućuje podizanje intonacije za cijeli ili pola tona i to na način da se mijenja intonacija svih istoimenih tonova u svim oktavama.

Tehnika sviranja

Harfa se u pravilu svira svim prstima, osim sa malim prstom, koji je uglavnom prekratak i slab da bi sa njime bilo moguće potezati žice. Većina oblika harfi zahtjeva samo korištenje ruku, dok na nekim modelima koji imaju i pedale, također se koriste i noge.

Najčešća tehnika sviranja harfe je arpeggio (tonovi i akordi nižu se vrlo brzo jedan za drugim), te glissando (prelaženje rukama preko svih žica). Na harfi se može izvoditi jednako složena glazba kao i na glasoviru, iako se istodobno može odsvirati samo osam tonova jer se mali prst ne koristi[1].

Izvori

  1. a b Ilustrirana enciklopedija glazbe, glavni urednik: Paul Du Noyer, str. 438, ISBN 953 6458 97 7

Vanjske poveznice

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Harfa

Predložak:Link FA