Francuska rukometna reprezentacija

Francuska rukometna reprezentacija Nadimak Bronzés, Barjots, Costauds, Euros, Experts, Les Bleus Rukometni savez Francuski rukometni savez Izbornik Claude Onesta Kapetan Jérôme Fernandez Najviše nastupa Jackson Richardson (417) Najbolji strijelac Jérôme Fernandez (1254) Prvi dres Drugi dres Treći dres Prvi međunarodni nastup Francuska 7:28 Njemačka (Pariz, Francuska; 30. ožujka 1952.) Najveća pobjeda Francuska 58:4 Albanija (Pescara, Italija; 29. lipnja 2009.) Rukometno SP Nastupi 19 (prvi put 1954.) Najbolji rezultat Prvaci, Island 1995., Francuska 2001., Hrvatska 2009. i Švedska 2011. Europsko prvenstvo u rukometu Nastupi 10 (prvi put 1994.) Najbolji rezultat Prvaci, 2006., 2010. Osvojene medalje

Olimpijske igre bronca Barcelona 1992. zlato Peking 2008. Svjetska prvenstva srebro Švedska 1993. zlato Island 1995. bronca Japan 1997. zlato Francuska 2001. bronca Portugal 2003. bronca Tunis 2005. zlato Hrvatska 2009. zlato Švedska 2011. Europska prvenstva zlato Švicarska 2006. bronca Norveška 2008. zlato Austrija 2010.

Francuska rukometna reprezentacija predstavlja državu Francusku u športu rukometu. Godine 2010. postali su prva muška rukometna reprezentacija koja je uzastopno osvojila zlato na Olimpijskim igrama (2008.), svjetskom prvenstvu (2009.) i europskom prvenstvu (2010.) i time postala jedina muška rukometna reprezentacija koja je u određenom periodu bila branitelj naslova na svim velikim rukometnim natjecanjima istovremeno.

Krovna organizacija: Fédération Française de Handball

Les Bronzés (1992. - 1995.)

Les Bronzés (francuski: brončani) bio je nadimak Francuske rukometne reprezentacije u periodu od 1992. godine do 1995. godine. Ova generacija reprezentacije značajna je po tome što je bila prva koja je Francuskoj donijela medalje sa velikih natjecanja. Te medalje bile su:

• Brončana medalja na Olimpijskim igrama 1992. u Barceloni
• Srebrna medalja na Svjetskom prvenstvu 1993. u Švedskoj

Tadašnji brončani i srebrni sastav reprezentacije sačinjavali su: Philippe Médard, Pascal Mahé, Philippe Debureau, Denis Lathoud, Denis Tristant, Gaël Monthurel, Éric Quintin, Jean-Luc Thiébaut, Philippe Gardent, Thierry Perreux, Laurent Munier, Frédéric Perez, Jackson Richardson, Stéphane Stoecklin, Frédéric Volle i Alain Portes.

Les Barjots (1995. - 2001.)

Les Barjots (francuski: Luđaci - u pozitivnoj konotaciji) bio je nadimak reprezentacije u periodu od 1995. do 2001. kada su reprezentaciju predvodili Denis Lathoud, Jackson Richardson i Frédéric Volle, te kada je došlo do smjene generacija. U ovom je periodu Francuska osvojila čak dva svjetska zlata i jednu broncu, i imala zapažen nastup na Olimpijskim igrama. U ovom su periodu Francuzi osvojili:

• Zlatna medalja na Svjetskom prvenstvu 1995. na Islandu
• 4. mjesto na Olimpijskim igrama 1996. u Atlanti
• Brončana medalja na Svjetskom prvenstvu 1997. u Japanu
• Zlatna medalja na Svjetskom prvenstvu 2001. u Francuskoj

Prvo mjesto na Svjetskom rukometnom prvensvtu 1995. na Islandu bio je rezultat višegodišnjeg rada s reprezentacijom i prva titula svjetskog prvaka za ovu reprezentaciju. U finalu su poprilično uvjerljivo (5 razlike na poluvremenu, 4 na kraju utakmice) porazili jaku Hrvatsku rukometnu reprezentaciju sa rezultatom 23:19.

Nadimak Les Barjots dobili su zbog općeg stila igre i atmosfere u momčadi zbog koje su loše odigrali utakmice na početku turnira protiv slabijih momčadi (čak 2 poraza u prvome krugu na SP 1995.), a kasnije se sve više dizali u formi i pobjeđivali iznimno jake reprezentacije (Njemačka, Španjolska i Hrvatska). Igrači su također imali običaj slaviti uspjehe i medalje na prvenstvima posebnim frizurama, što nije bila praksa u to doba.

Tadašnji izbornik, stručnjak Daniel Costantini (koji danas radi kao novinar specijaliziran za analize rukometnih momčadi i utakmica), nije se zaustavio samo na zlatu s Islanda, bronci iz Japana, te dobrom 4. mjestu iz Atlante (gdje su u polufinalu poraženi od Hrvatske, a za broncu od Španjolske), već je i 2001. godine donio još jedan uspjeh svojoj momčadi. Te je godine organizirano svjetsko prvenstvo u Francuskoj. Francuska je kao domaćin bila i automatski favorit, a imala je i snažnu momčad u kojoj su još uvijek igrale rukometne legende (Jackson Richardson), ali su se pojavili i novi igrači koji će kasnije sačinjavati legendarnu francuski generaciju (Thierry Omeyer, Jérôme Fernandez, braća Gille). Francuska je ovo prvenstvo završila na prvom mjestu porazivši Švedsku 34:31 nakon produžetaka, time završivši turnir bez ijedne izgubljene ili remizirane utakmice. Tada mladi vratar Thierry Omeyer proglašen je za vratara turnira, a Bertrand Gille za pivota turnira.

Barjot period završio je upravo osvajanjem tog drugog svjetskog zlata, a nakon njega je uslijedio novi, Costauds period, koju je Francuskoj donio još velikih uspjeha.

Costauds (2001. - 2008.)

Nakon uspjeha na SP u Francuskoj, većina igrača iz Barjots generacije povukla se iz nacionalne vrste, a s njima i proslavljeni trener Daniel Constantini. Došlo je vrijeme za obnovu reprezentacije. Na mjesto izbornika došao je Claude Onesta koji je u igračkom kadru imao mlade i snažne (Costauds - francuski: snažan), ali iznimno talentirane igrače, među kojima su bili najbolji svjetski vratar Thierry Omeyer i jedan od najboljih igrača na svijetu, Nikola Karabatić. Francuska je i u ovih 7 godina ostvarila značajne uspjehe na međunarodnim natjecanjima:

• Brončana medalja na Svjetskom prvenstvu 2003. u Portugalu
• Brončana medalja na Svjetskom prvenstvu 2005. u Tunisu
• Zlatna medalja na Europskom prvenstvu 2006. u Švicarskoj
• Brončana medalja na Europskom prvenstvu 2008. u Norveškoj

Na sljedeća dva svjetska prvenstva (Portugal 2003. i Tunis 2005.) Onestina momčad starta sa dvije bronce, gubivši u polufinalima od Njemačke (2003.) i Hrvatske (2005.), a pobjedivši Španjolsku (2003.) i Tunis (2005.) u borbi za broncu. Nakon završetka SP 2005., legendarni kapetan momčadi, Jackson Richardson, povukao se iz nacionalne vrste.

Sljedeća godina donijela je prvi veliki uspjeh i prvu veliku nagradu za Onestin trud. Na Europskom prvenstvu 2006. u Švicarskoj, Francuska je, nakon samo jednog poraza prije finalnog kruga (od Španjolske), sa velikih 6 razlike pobijedila Hrvatsku u polufinalu i otišla u finale gdje ih je čekala Španjolska, jedina momčad koja ih je porazila do finala. Francuzi su u finalu, predvođeni s 11 golova Nikole Karabatića, uvjerljivo pobijedili Španjolsku sa 8 razlike (31:23) i tako osvojili svoje prvo europsko zlato. Na ovom su se turniru pojavjavili još neki mladi talenti, među kojima je najbolje desno krilo današnjice, Luc Abalo.

Trud reprezentacije trebao je biti nagrađen i na predstojećem svjetskom prvenstvu u Njemačkoj, gdje je Onestina momčad proglašena za favorite turnira. No, nakon što su uspješno došli do polufinala, Francuzi su upali u njemačku zamku domaćeg terena i u teškoj utakmici, nakon produžetaka, izgubili 32:31. Demoralizirani i razočarani Francuzi nisu imali snage za još jednu broncu, te su poraženi od Danaca 34:27. No, Francuzi su posebno ljuti na ovaj poraz zbog suđenja, koje je očito bilo na strani domaćina Nijemaca i koje je uzrokovalo da se pogodak Michaëla Guigoua 30 sekunda prije kraja utakmice poništi, što je onemogućilo Francuzima povratak u utakmicu.

Sljedeća godina donosi Europsko prvenstvo u Norveškoj koje Francuzi startaju jako dobro. U prvom krugu nisu imali nijedan poraz, dok su u drugom završili na prvom mjestu sa samo jednim porazom (od Mađarske). U polufinalu ih je dočekala Hrvatska koja ih je, predvođena Metličićem, porazila 24:23 i poslala u borbu za broncu. Tamo ih je čekala Njemačka, koja je također s jedan razlike (26:25), poražena od Danaca. Francuska se u utakmici za broncu osvetila Nijemcima za poraz na prošlogodišnjem SP-u i porazila ih sa više nego uvjerljivih 10 razlike (36:26) i tako osvojila novu medalju na europskim prvenstvima.

Sljedeći cilj bile su kvalifikacije na Olimpijski turnir u Pekingu 2008. godine. Kako nisu imali direktan plasman, u Parizu su morali igrati protiv Španjolske, Tunisa i Norveške. Skupina u kojoj su prolazile samo prve dvije momčadi činila se dosta teškom jer su svi protivnici bili jake rukometne momčadi, no Francuzi su još jednom pokazali svoju klasu i, pobijedivši sve tri momčadi, otišli u Peking sa stopostotnim učinkom.

Experts (2008. - )

Olimpijske igre 2008.

Francuska rukometna reprzentacija na postolju nakon dodijele zlatnih medalja na Olimpijskim igrama u Pekingu. Ovo je bilo prvo francusko zlato na Olimpijskim igrama.

• Zlatna medalja na Olimpijskim igrama 2008. u Pekingu

Francuska rukometna reprezentacija slavi pobjedu nad Hrvatskom (25:23) u polufinalu Olimpijskih igara

Francuska rukometna reprzentacija slavi osvajanje olimpijskog zlata nakon pobjede nad Islandom u finalu (28:23)

Nakon što su u dodatnim kvalifikacijama zajedno sa Španjolskom izborili sudjelovanje na Olimpijskim igrama 2008., Francuzi su, predvođeni kapetanom Olivierom Giraultom, imenovani za glavne favorite turnira. Nakon početnog ždrijeba, ždrijebani su u skupinu A sa svjetskim prvacima iz 2005., Španjolskom, aktualnim olimpijskim prvacima, Hrvatskom, svjetskim vice-prvacima, Poljskom, Brazilom i domaćinima Kinom. Francuska je status favorita opravdala već u prvom krugu, pobijedivši sve momčadi osim Poljske, s kojom je odigrala 30:30. Francuska je tako završila na prvom mjestu u skupini i izborila prolaz u četvrt-finale. Tijekom prvog kruga ozlijedio se Jérôme Fernandez, kojeg je do kraja turnira zamijenio Cédric Burdet.

Francuska je i na prošlim Olimpijskim igrama izborila četvrt finale, ali tu su zaustavljeni. Ove godine ih u četvrt finalu dočekuje oslabljena Rusija, koju Francuzi, predvođeni s Narcisseovih 9 pogodaka, pobjeđuju 27:24.

U polufinalu Francuska ponovo dočekuje Hrvatska. Iako su Francuzi odnijeli pobjedu u prvom krugu, ova utakmica nije bila nimalo slična. Jedna od ključnih razlika bio je povratak ozlijeđenog Ivana Balića. Utakmica je bila iznimno teška, no Francuszi su, predvođeni izvrsnim Thierryjem Omeyerom i njegovih 17 obrana, te odličnom igrom Cédrica Burdeta u prvom, i Daniela Narcissea u drugom poluvremenu, pobijedili sa 25:23 i tako izborili svoje prvo olimpijsko finale.

U finalu ih je dočekao Island, iznenađenje turnira. Islanđani su u finale došli preko Poljske (32:30) i Španjolske (36:30), ali u finalu ipak nisu imali status favorita. Francuzi su svoj status uvjerljivo opravdali i već je prije samoga kraja bilo izvjesno da će Francuzi pobijediti. Konačni rezultat bio je 28:23 za Francuze, koji su bili predvođeni s 8 pogodaka Nikole Karabatića.

Francuzi su tako 2008. godine po prvi puta u povijesti postali olimipijski prvaci i tako s još jednim zlatom okrunili svoju najbolju generaciju. Francuska je i statistički bila najbolja reprezentacija. Thierry Omeyer proglašen je za najboljeg vratara, Bertrand Gille za najboljeg pivota, a Daniel Narcisse za najboljeg lijevog vanjskog turnira. Najbolji francuski strijelac a turniru bio je Nikola Karabatić sa 37 pogodaka (ukupno 6.), dok su ga sa 35 pogodaka pratili Daniel Narcisse i Bertrand Gille, koju su na ukupnom poretku dijelili osmo mjesto.

Olimpijska momčad iz 2008. godine

Pozicija	Igrači
Vrarati	Daouda Karaboué, Thierry Omeyer
Vanjski igrači	Cédric Burdet, Jérôme Fernandez, Guillaume Gille, Nikola Karabatić, Daniel Narcisse
Pivoti	Didier Dinart, Bertrand Gille, Christophe Kempe
Krila	Luc Abalo, Olivier Girault, Michaël Guigou, Joël Abati, Cédric Paty
Stručni stožer	Claude Onesta, Sylvain Nouet

Svjetsko prvenstvo 2009.

Francuska rukometna reprzentacija tijekom Svjetskog prvenstva 2009. godine u Hrvatskoj. Francuska je pobjedom u finalu nad domaćinom Hrvatskom osvojila svoje treće svjetsko zlato.

• Zlatna medalja na Svjetskom prvenstvu 2009. u Hrvatskoj

Francuska rukometna reprezentacija izlazi tijekom polufinalne utakmice protiv Danske u Spaladium Arenu. Francuzi će ovu utakmicu rutinski pobijediti sa 27:22

Finalna utakmica između Francuske i Hrvatske u zagrebačkoj Areni. Fotografija je napravljena u 59. minuti kada su Francuzi imali 22:19. Do kraja, ta će se prednost povećati na 24:19

Nakon iznimnog uspjeha na Olimpijskim igrama uslijedile su kvalifikacije za kvalifikacije za Europsko prvenstvo 2010. i pripreme za svjetsko prvenstvo 2009. godine. Francuska se također suočila i sa još jednom promjenom postave jer su se dugogodišnji kapetan Olivier Girault, te desni vanjski Joël Abati i Cédric Burdet otišli u mirovinu. Kao nove nade pojavili su se Chambéyjev Bertrand Roine, izvrsni pivot Cédric Sorhaindo i lijevi vanjski Sébastien Ostertag, a u reprezentaciju se vraćaju Sébastien Bosquet i Fabrice Guilbert.

Francuska je kvalifikacije startala loše, pobijedivši slabašni Luksemburg 30:21, ali izgubivši od Češke 32:29. Ovaj je rezultat podigao malo prašine pred svjetsko prvenstvo jer se smatralo da Francuzi neće moći zadržati formu s Olimpijskih igara. Nakon prve dvije kvalifikacijske utakmice, Francuska je odigrala pripremni turnir u Bercyju gdje je ponovo demonstrirala dobru igru, ali i odlučivala o konačnim putnicima za Hrvatsku. Među novijim igračima koji su ušli u konkurenciju bili su Grégoire Detrez, Guillaume Joli, Franck Junillon i Sébastien Bosquet. Nakon odigranog turnira, izbornik Onesta je u Bercyju obznanio popis igrača koji idu na svjetsko prvenstvo u Hrvastku, gdje je Francuska imala direktan plasman zahvaljujući europskoj bronci od prošle godine.

Thierry Omeyer, francuski vratar. Omeyer se smatra najboljim rukometnim vratarom današnjice, a tu je titulu dobivao i na Olimpijskim igrama i na svjetskim, te na europskim prenstvima. Godine 2009. IHF ga je proglasio najboljim rukometašem godine, a već 2010. izabran je za najboljeg rukometnog vratara svih vremena s čak 93% glasova, čime je samo potvrđena Omeyerova kvaliteta i status najboljeg svjetskog vratara.

Svjetsko prvenstvo održalo se od 16. siječnja do 1. veljače 2009. u Hrvatskoj. Francuska je u prvom krugu ždrijebana u skupinu A zajedno sa Slovačkom, Mađarskom, Rumunjskom, Argentinom i Australijom. Skupina A odigrala se u osječkoj dvorani Gradski vrt, a Francuska je skupinu završila na prvom mjestu sa stopostotnim učinkom. Igrama u prvom krugu posebno su se istakli Nikola Karabatić i desno krilo Michaël Guigou.

Ždrijeb drugog kruga vodi Francuze u zagrebačku Arenu gdje ih čekaju domaćin Hrvatska, Švedska i Južna Koreja. Nakon dvaju uvjerljivih pobjeda protiv Švedske i Južne Koreje i osiguravanja polufinala, Francuzi u "finale prije finala" s Hrvatskom šalju rezervnu postavu i odmaraju većinu igrača. Hrvatska, koja je objektivno imala bolji sastav, pobijedila je s 22:19 i, predvođena s 8 pogodaka Igora Vorija, osigurala prvo mjesto, još jedan stopostoni učinak i polufinalni ogled s Poljskom.

Francuzi su skupinu završili na drugom mjestu s jedim porazom, no i to je bilo dovoljno za polufinale. Utakmica se odigrala u splitskoj Spaladium Areni, a francuski protivnik bila je Danska. Unatoč činjenici da je Danska bila aktualni europski prvak, Francuzi su bez većih problema i sa poprilično uvjerljivih 27:22 porazili Dance i tako izborili finale gdje ih je ponovo čekala Hrvatska. Najbolji strijelac polufinala bio je Luc Abalo, koji je u istoj utakmici zaradio i crveni karton zbog nenamjernog gađanja danskog vratara u glavu prilikom izvođenja sedmerca.

Hrvatska je u svom polufinalu jednako uvjerljivo porazila Poljsku s 29:23 i tako izborila nastup u finalu. Iako je Hrvatska, zbog domaćeg terena i pune zagrebačke Arene, bila blagi favorit, Francuzi su istrčali s najboljom postavom i nisu pokazivali da nemaju status favorita. Hrvatska je na poluvremenu imala prednost od 12:11, no u drugom su poluvremenu Francuzi pokazali silu i nakon nezivjesnih 15-ak minuta preuzeli vodstvo. Francuska 6-0 obrana bila je toliko dobro postavljena da hrvatski igrači nisu neko vrijeme uspjeli uputiti kvalitetan udarac prema golu, a i kad bi uspjeli, to bi bez većih problema uglavnom obranio vratar Omeyer. Francuzi su svoje vodstvo povećavali preko kontri koje su uglavnom realizirala brza krila Luc Abalo i Michaël Guigou. Konačni rezultat bio je 24:19 za Francusku i tako je Francuska po treći puta postala svjetski prvak. Najbolji strijelac utakmice bio je Michaël Guigou koji je realizirao svih 7 sedmeraca koje je izvodio, te uz to dodao još 3 gola iz igre.

Po završetku turnira Francuzi su dobili fair-play nagradu zbog najmanje prekršaja, kartona i isključenja. Najbolje desno krilo postao je Michaël Guigou, najbolji srednji vanjski Nikola Karabatić, a najbolji vratar (koji je također uvršten u dream-team) postao je Thierry Omeyer. Najbolji strijelac Francuske na turniru bio je Guigou sa 52 pogotka, a na ukupnom je poretku zauzeo 6. mjesto, koje je djelio sa srpskim reprezentativcem Momirom Ilićem. Francuska je tako osvojila drugo uzastopno zlato na velikim natjecanjima.

Momčad svjetskih prvaka iz 2009. godine

Pozicija	Igrači
Vratari	Daouda Karaboué, Thierry Omeyer
Vanjski igrači	Jérôme Fernandez, Guillaume Gille, Nikola Karabatić, Daniel Narcisse, Xavier Barachet, Sébastien Bosquet, Franck Junillon
Pivoti	Didier Dinart, Christophe Kempe, Cédric Sorhaindo
Krila	Luc Abalo, Michaël Guigou, Sébastien Ostertag, Guillaume Joli, Joël Abati
Stručni stožer	Claude Onesta, Sylvain Nouet

Europsko prvenstvo 2010.

Francuski rukometaši slave osvajanje Europskog prvensta 2010. godine. Ovo je bilo drugo europsko zlato, ali su osvajanjem istog postali prva reprezentacija u povijesti rukometa koja je istovremeno bila i svjetski i europski i olimpijski prvak.

• Zlatna medalja na Europskom prvenstvu 2010. u Austriji

Pivot Cédric Sorhaindo prolazi kraj Manuela Štrleka tijekom finalne utakmice prvenstva. Francuska je ovu utakmicu pobijedila 25:21

Nakon osvajanja trećeg svjetskog zlata uslijedio je nastavak kvalifikacija. Nakon poraza od Češke, Francuzi su suvereno odradili ostatak kvalifikacija, izgubivši samo od Latvije u posljednjoj utakmici, u kojoj su igrali s rezevrnom momčadi, te tako izborili odlazak na Europsko prvenstvo kao prvi u skupini. Nakon ždrijeba u Beču, Francuska je ždrijebana u skupinu D zajedo sa Španjolskom, Mađarskom i Češkom. U grupi koja se igrala u Wiener Neustadtu, Francuzi nisu odigrali impresivno. Iako u najboljem sastavu, imali su dosta problema sa svojim protivnicima u skupini. U prvoj utakmici protiv Mađara izvukli su 29:29 i to tako što su se posljednjih 5 minuta vraćali sa 4 gola razlike. U sljedećoj utakmici protiv Češke Francuzi dominantno započinju utakmicu, no pred kraj gube svoje dominantnu vodstvo i pobjeđuju sa minimalnih 21:20. Ovakva igra, u kojoj su prokockali vodstvo od nekoliko golova razlike, dogodila se i protiv Španjolske gdje im je bod donio sedmerac Guillaumea Jolija nekoliko sekunda prije kraja. Utakmica je završila 24:24. Francuska je skupinu završila na drugom mjestu sa 4 boda, od kojih je 3 prenijela u drugi krug zahvaljujući Češkoj pobjedi nad Mađarskom.

Nikola Karabatić, srednji vanjski Francuske reprezentacije. Karabatić je proglašen za najboljeg srednjeg vanjskog turnira, te se danas smatra najboljim igračem na toj poziciji u svijetu. Na ovom je prvenstvu bio i najbolji francuski strijelac, te treći sveukupno na cijelome prvenstvu

U drugom krugu sele se u Innsbruck gdje ih čekaju jake reprezentacije Njemačke, Slovenije i Poljske. Iako na samom početku turnira glavni favorit, Francuska je zbog slabije igre polako gubila status uvjerljivog favorita turnira, te se čak, po prvi puta, govorilo o njihovom odlasku u finale s upitnikom. Prva utakmica, protiv Njemačke, donijela je isti stil igre kao u prvom krugu. Uvjerljivo vodstvo na samom početku koje su pred sam kraj umalo izgubili. Francuzi su se, predvođeni s Jolijevih 7 pogodaka, ipak spasili i pobijedili s 24:22. Utakmica protiv Slovenije donijela je malo bolju igru, iako je ponovo izostajala ona stara forma. Poluvrijeme je završilo s neriješenim rezultatom, no u drugom su poluvremenu Francuzi pokazali svoju klasu i utakmicu završili s uvjerljivih 28:37. Posljednja utakmica, protiv Poljske, bila je ujedno i borba za prvo mjesto. U ovoj su utakmici Francuzi po prvi puta uvjerljivo demonstrirali silu i od samog početka najavili pobjednika. Utakmica je završila Francuskom pobjedom od 29:24 i time su Francuzi osvojili prvo mjesto u skupini.

Desno krilo Luc Abalo. Abalo je bio jedan od najboljih igrača Francuske na ovom prvenstvu, te je i proglašen za najbolje desno krilo turnira. Abaloa se smatra najboljim desnim krilom na svijetu. Posebno je efikasan u brzim kontrama, jer zbog svoje brzine može efikasno odigrati i napadačke i obrambene uloge, te u svojim slavnim pogotcima iz zraka, zbog čega je i dobio nadimak "leteći"		Michaël Guigou, lijevo krilo francuske reprezentacije. Guigou je bio dugogodišnji francuski izvođač sedmeraca, no na ovom prvenstvu ga je znao mijenjati Guillaume Joli. Također vrlo efikasan u kontra napadima, no iako igra na lijevom krilu, smatraju ga univerzalistom jer je svojom igrom dokazao da može igrati na skoro svim pozicijama.

Polufinale donijelo im je snažni Island i reprizu olimpijskog finala iz Pekinga. Iako se Island pokazao kao iznimno snažan, Francuzi su uhvatili pravu formu i bez većih problema, već na samom početku, pobjegli na +5 razlike i to su vodstvo, uz male promjene, zadržali do samoga kraja. Predvođeni s 9 pogodaka izvrsnog Nikole Karabatića, Francuzi su suvereno porazili Islanđane s 36:28 i tako izborili još jedno finale i šansu za drugo europsko zlato.

Finale je bilo još jedna repriza. Dvoboj dvaju najboljih rukometnih reprezentacija, Francuske i Hrvatske. Hrvatska je u finale došla preko Poljske, koju su pobijedili s 24:21. Hrvatska je, prema mnogima, imala puno veću šansu jer je tijekom turnira pokazala puno bolju igru nego Francuska i veći kontinuitet rezultata, pobijedivši sve utakmice osim one s Islandom, koju su remizirali. Obje momčadi startale su u najboljim sastavima, a tijek igre bio je jednak kao i u finalu svjetskog prvenstva prošle godine. U prvom poluvremenu neznatna dominacija Hrvatske i čvrsta i usporena francuska igra. Hrvatska je pred sam kraj poluvremena imala 2 razlike, no dva brza gola Nikole Karabatića vratila su Francuze u igru i tako je poluvrijeme završilo neriješeno. U drugom poluvremenu također jednaka priča. Francuzi u prvom dijelu nastavljaju sa čvrstom igrom, da bi izvrsno postavljenom obranom, obranama vratara Omeyera i brzim kontrama Abaloa i Guigoua vrlo brzo došli u vodstvo. Konačni rezultat bio je 25:21 za Francuze i tako su Francuzi u vitrinu dodali svoje drugo europsko zlato. Ovo je također bila druga uzastopna pobjeda Francuza nad Hrvatskom u finalu jednof velikog natjecanja.

Osvajanjem ovog zlata, Francuzi su postali prva rukometna reprezentacija u povijesti sporta koja je istovremeno bila i svjetski, i europski i olimpijski prvak. Najbolji srednji vanjski postao je Nikola Karabatić, koji je ujedno bio i najbolji francuski i treći sveukupni strijelac prvenstva sa 40 pogotaka, a najbolje desno krilo postao je "leteći" Luc Abalo.

Momčad europskih prvaka iz 2010. godine

Pozicija	Igrači
Vratari	Cyril Dumoulin, Daouda Karaboué, Thierry Omeyer
Vanjski igrači	Jérôme Fernandez, Guillaume Gille, Nikola Karabatić, Xavier Barachet, Sébastien Bosquet, Franck Junillon, Daniel Narcisse
Pivoti	Didier Dinart, Grégoire Detrez, Cédric Sorhaindo, Bertrand Gille
Krila	Luc Abalo, Michaël Guigou, Sébastien Ostertag, Guillaume Joli
Stručni stožer	Claude Onesta, Sylvain Nouet

Statistika

Najviše nastupa Igrač Nastupanje Nastupi Jackson Richardson 1990. - 2005. 417 Didier Dinart 1996. - 343 Jérôme Fernandez 1997. - 317 Pascal Mahé 1684. - 1996. 297 Guillaume Gille 1996. - 285 Philippe Gardent 1980. - 1995. 283 Gaël Monthurel 1987. - 1996. 253 Thierry Omeyer 1999. - 252 Olivier Girault 1997. - 2008. 248 Bertrand Gille 1997. - 245 Thierry Perreux 1984. - 1995. 244 Christian Gaudin 1992. - 2002. 242 Frédéric Volle 1987. - 1996. 241 Stéphane Stoecklin 1990. - 1999. 238 Cédric Burdet 1997. - 2008. 227 Guéric Kervadec 1993. - 2005. 217 Eric Quintin 1988. - 1996. 216 Alain Portes 1983. - 1992. 212 Daniel Narcisse 2000. - 210 Joël Abati 1995. - 2009. 203 Bruno Martini 1990. - 2007. 202 Philippe Médard 1979. - 1992. 183 Christophe Kempe 1996. - 2009. 178 Philippe Debureau 1985. - 1992. 177 Nikola Karabatić 2002. - 174 Patrick Cazal 1994. - 2003. 171 Grégory Anquetil 1995. - 2005. 169 Gilles Derot 1984. - 1992. 167 Denis Lathoud 1987. - 1996. 164 Daniel Hager 1995. - 1992. 158

Najbolji strijelci Igrač Nastupanje Golovi Jérôme Fernandez 1997. - 1254 Frédéric Volle 1987. - 1996. 1016 Stéphane Stoecklin 1990. - 1999. 898 Jackson Richardson 1990. - 2005. 787 Bertrand Gille 1997. - 750 Pascal Mahé 1984. - 1996. 739 Nikola Karabatić 2002. - 737 Guillaume Gille 1996. - 669 Daniel Narcisse 2000. - 666 Philippe Gardent 1980. - 1995. 638 Joël Abati 1995. - 2009. 586 Philippe Debureau 1985. - 1992. 574 Olivier Girault 1997. - 2008. 573 Michaël Guigou 2002. - 539 Guéric Kervadec 1993. - 2005. 517 Alain Portes 1983. - 1992. 500 Cédric Burdet 1997. - 2008. 491 Patrick Cazal 1994. - 2003. 482 Thierry Perreux 1984. - 1995. 476 Denis Lathoud 1987. - 1996. 463 Luc Abalo 2005. - 456 Andrej Golić 1998. - 2004. 368 Stéphane Joulin 1996. - 2002. 344 Laurent Munier 1987. - 1995. 305 Gaël Monthurel 1987. - 1996. 292 Eric Quintin 1988. - 1996. 277 Christophe Kempe 1996. - 2009. 267 Marc Wiltberger 1991. - 2000. 241 Gilles Derot 1984. - 1992. 229 Zaključno s utakmicom: Francuska - Danska 2011.

Poznate utakmice

Datum	Mjesto	Utakmica	Natjecanje/bilješke
30. ožujka 1952.	Pariz, Francuska	Francuska 7 - 28 Njemačka	Prva službena utakmica
13. siječnja 1954.	Berlin, Njemačka	Njemačka 27 - 4 Francuska	Prva utakmica na natjecanju
8. kolovoza 1992.	Barcelona, Španjolska	Francuska 24 - 20 Island	Utakmica za broncu na OI 1992.
26. siječnja 1993.	Stockholm, Švedska	Francuska 19 - 28 Rusija	Finale SP 1993.
21. svibnja 1995.	Reykjavík, Island	Francuska 23 - 19 Hrvatska	Finale SP 1995.
2. kolovoza 1996.	Atlanta, Georgia, SAD	Francuska 20 - 24 Hrvatska	Polufinale OI 1996.
1. lipnja 1997.	Tokijo, Japan	Francuska 28 - 27 Mađarska	Utakmica za broncu na SP 1997.
4. veljače 2001.	Pariz, Francuska	Francuska 28 - 25 (p) Švedska	Finale SP 2001.
6. veljače 2005.	Radès, Tunis	Francuska 26 - 25 Tunis	Utakmica za broncu na SP 2005.
5. veljače 2006.	Zürich, Švicarska	Francuska 31 - 23 Španjolska	Finale EP 2006.
1. veljače 2007.	Köln, Njemačka	Njemačka 32 - 31 (p) Francuska	Polufinale SP 2007.
26. siječnja 2008.	Lillehammer, Norveška	Francuska 23 - 24 Hrvatska	Polufinale EP 2008.
27. siječnja 2008.	Lillehammer, Norveška	Njemačka 26 - 36 Francuska	Utakmica za broncu na EP 2008.
22. kolovoza 2008.	Peking, Kina	Francuska 25 - 23 Hrvatska	Polufinale OI 2008.
24. kolovoza 2008.	Peking, Kina	Francuska 28 - 23 Island	Finale OI 2008.
1. veljače 2009.	Zagreb, Hrvatska	Francuska 24 - 19 Hrvatska	Finale SP 2009.
31. siječnja 2010.	Beč, Austrija	Hrvatska 21 - 25 Francuska	Finale EP 2010.
28. siječnja 2011.	Malmö, Švedska	Francuska 29 - 26 Švedska	Polufinale EP 2010.
30. siječnja 2011.	Malmö, Švedska	Francuska 37 - 35 (p) Danska	Finale EP 2010.

Trenutni sastav

Izbornik		Claude Onesta
Br.	Ime	Datum rođenja	Utakmica (golova)	Klub
Vratari
1	Cyril Dumoulin	2. veljače 1984.	8 (0)	Chambéry Savoie HB
12	Daouda Karaboué	11. prosinca 1975.	106 (0)	Toulouse Handball
16	Thierry Omeyer	2. studenog 1976.	240 (0)	THW Kiel
28	Mickaël Robin	28. svibnja 1985.	0 (0)	Montpellier HB
Krila
11	Samuel Honrubia	5. srpnja 1986.	5 (14)	Montpellier HB
19	Luc Abalo	6. rujna 1984.	122 (421)	BM Ciudad Real
21	Michaël Guigou	28. prosinca 1982.	141 (510)	Montpellier HB
9	Guillaume Joli	27. ožujka 1985.	39 (102)	BM Valladolid
24	Sébastien Ostertag	16. ožujka 1979.	50 (112)	Tremblay en France HB
31	Olivier Marroux	9. siječnja 1986.	8 (17)	US Ivry HB
26	Cédric Paty	25. srpnja 1981.	23 (50)	Chambéry Savoie HB
27	Arnaud Bingo	12. listopada 1987.	2 (4)	Tremblay en France HB
Vanjski igrači
18	William Accambray	8. travnja 1988.	9 (26)	Montpellier HB
4	Xavier Barachet	19. studenog 1988.	17 (23)	Chambéry Savoie HB
23	Sébastien Bosquet	24. veljače 1979.	86 (172)	Dunkerque HBGL
2	Jérôme Fernandez	7. ožujka 1977.	305 (1209)	THW Kiel
5	Guillaume Gille	12. srpnja 1976.	285 (669)	HSV Hamburg
15	Franck Junillon	28. studenog 1978.	92 (121)	USAM Nîmes Gard
13	Nikola Karabatić	11. travnja 1984.	162 (688)	Montpellier HB
8	Daniel Narcisse	16. prosinca 1979.	200 (613)	THW Kiel
29	Guillaume Saurina	4. kolovoza 1981.	1 (2)	Chambéry Savoie HB
10	Kentin Mahé	22. svibnja 1991.	2 (1)	DHC Rheinland
22	Bertrand Roine	17. veljače 1981.	11 (32)	Chambéry Savoie HB
30	Adrien Di Panda	3. kolovoza 1988.	0 (0)	Montpellier HB
Pivoti
14	Igor Anić	12. lipnja 1987.	2 (6)	VfL Gummersbach
25	Grégoire Detrez	22. svibnja 1981.	26 (35)	Chambéry Savoie HB
3	Didier Dinart	18. siječnja 1977.	331 (154)	BM Ciudad Real
6	Bertrand Gille	24. ožujka 1978.	233 (716)	HSV Hamburg
20	Cédric Sorhaindo	7. lipnja 1984.	62 (106)	FC Barcelona

* Ažurirano: 26. siječnja 2011.
* Napomena: Podebljani igraču su pozvani na SP 2011.

Poznati igrači i treneri

Claude Onesta, trenutni francuski izbornik. Rođen je 1957., a prije reprezentacije trenirao je rukometni klub Toulouse. Nakon što je 2001. slavni Daniel Constantini odstupio sa izborničke pozicije, Onesta je preuzeo reprezentaciju i od nje, u 9 godina rada, uspio stvoriti najbolju i najuspješniju rukometnu reprezentaciju u povijesti, uspjevši, po prvi puta, biti istovremeno i svjetski i europski i olimpijski prvak.

• 1950-e: Maurice Chastanier (53)
• 1960-e: Jean-Pierre Etcheverry (89), Jean Férignac (101), René Richard (83), Jean-Louis Silvestro (52)
• 1970-e: Jospeh Alaimo (52), Guy Channen (80), Claude Galland (75), Jean-Louis Legrand (77), Gilles Meyer (79), Alain Nicaise (90), Gérard Roussel (74), André Sellenet (100), Bernard Sellenet (104), Francis Varinot (121)
• 1980-e: Patrick Boullé (117), Éric Cailleaux (114), Michel Cicut (82), Eddie Couriol (75), Philippe Debureau (177), Gilles Derot (167), Dominique Deschamps (141), Michel Destombes (141), Bernard Gaffet (111), Philippe Gardent (283), Jean-Michel Geoffroy (150), Daniel Hager (158), Philippe Médard (183), Frédéric Perez (130), Thierry Perreux (244), Alain Portes (212), Jean-Michel Serinet (150), Jean-Luc Thiébaut (144), Denis Tristant (141)
• 1990-e: Grégory Anquetil (169), Patrick Cazal (171), Stéphane Cordinier (72), Yohann Delattre (74), Christian Gaudin (242), Philippe Gardent (283), Guéric Kervadec (180), Denis Lathoud (164), Pascal Mahé (297), Bruno Martini (202), Gaël Monthurel (253), Laurent Munier (149), Éric Quintin (216), Jackson Richardson (417), Philippe Schaaf (140), Stéphane Stoecklin (238), Frédéric Volle (241), Marc Wiltberger (148)
• 2000-e: Nikola Karabatić, Thierry Omeyer, Bertrand Gille, Guillaume Gille, Luc Abalo, Michaël Guigou, Daniel Narcisse, Jérôme Fernandez, Didier Dinart, Joël Abati (204), Grégory Anquetil (169), Olivier Girault (235)
• 2010-e: Guillaume Joli, Cédric Sorhaindo, William Accambray, Xavier Barachet, Samuel Honrubia
• Treneri: Daniel Constantini, Claude Onesta

Nastupi na OI

Godina	Faza natjecanja	Mjesto	Utakmice	Pobjede	Neriješeno	Porazi	Postignuti pogotci	Primljeni pogotci
1936.	nisu sudjelovali	-	-	-	-	-	-	-
1972.	nisu sudjelovali	-	-	-	-	-	-	-
1976.	nisu sudjelovali	-	-	-	-	-	-	-
1980.	nisu sudjelovali	-	-	-	-	-	-	-
1984.	nisu sudjelovali	-	-	-	-	-	-	-
1988.	nisu sudjelovali	-	-	-	-	-	-	-
1992.	3. mjesto	3.	7	5	0	2	157	143
1996.	3. mjesto	4.	7	4	0	3	190	165
2000.	Četvrt-finale	6.	8	4	1	3	192	182
2004.	Četvrt-finale	5.	8	7	0	1	221	176
2008.	Finale	1.	8	7	1	0	228	185
2012.	kvalificirani	?	?	?	?	?	?	?
2016.	kvalifikacije	?	?	?	?	?	?	?
Ukupno	5/13	1 naslov	38	27	2	9	988	851

Nastupi na SP

Godina	Faza natjecanja	Mjesto	Utakmice	Pobjede	Neriješeno	Porazi	Postignuti pogotci	Primljeni pogotci
1938.	nisu sudjelovali	-	-	-	-	-	-	-
1954.	Prvi krug	6.	3	0	1	2	26	61
1958.	Prvi krug	9.	3	1	0	2	66	57
1961.	Drugi krug	8.	6	1	0	5	70	75
1964.	Prvi krug	13.	3	0	0	3	41	64
1967.	Prvi krug	10.	3	1	0	2	34	41
1970.	Prvi krug	11.	6	1	0	5	80	105
1974.	nisu sudjelovali	-	-	-	-	-	-	-
1978.	Prvi krug	16.	3	0	0	3	54	97
1982.	nisu sudjelovali	-	-	-	-	-	-	-
1986.	nisu sudjelovali	-	-	-	-	-	-	-
1990.	Drugi krug	9.	7	3	1	3	161	158
1993.	Finale	2.	7	5	0	2	155	151
1995.	Finale	1.	9	7	0	2	218	185
1997.	3. mjesto	3.	9	7	0	2	223	206
1999.	Četvrt-finale	6.	7	6	0	3	242	211
2001.	Finale	1.	9	9	0	0	233	172
2003.	3. mjesto	3.	9	7	0	2	257	194
2005.	3. mjesto	3.	10	7	1	2	300	263
2007.	3. mjesto	4.	10	6	0	4	300	243
2009.	Finale	1.	10	9	0	1	296	211
2011.	Finale	1.	10	9	1	0	327	245
2013.	kvalificirani	?	?	?	?	?	?	?
2015.	kvalifikacije	?	?	?	?	?	?	?
Ukupno	19/24	4 naslova	124	79	4	41	3083	2739

Nastupi na EP

Godina	Faza natjecanja	Mjesto	Utakmice	Pobjede	Neriješeno	Porazi	Postignuti pogotci	Primljeni pogotci
1994.	Prvi krug	6.	6	2	1	3	148	148
1996.	Prvi krug	7.	6	4	0	2	154	141
1998.	Prvi krug	7.	6	2	1	3	140	153
2000.	3. mjesto	4.	7	4	1	2	173	154
2002.	Drugi krug	6.	6	3	2	1	152	136
2004.	Drugi krug	6.	7	3	1	3	189	182
2006.	Finale	1.	8	7	0	1	243	192
2008.	3. mjesto	3.	8	6	0	2	231	207
2010.	Finale	1.	8	6	2	0	225	196
2012.	kvalificirani	?	?	?	?	?	?	?
2014.	kvalifikacije	?	?	?	?	?	?	?
Ukupno	10/11	2 naslova	62	39	8	15	1655	1509

Vanjske poveznice

• Francuski rukometni savez