Zrinko Tutić: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
Nema sažetka uređivanja
Nema sažetka uređivanja
Redak 1: Redak 1:
'''Zrinko Tutić''' ([[Banja Luka]], [[2. ožujka]], [[1955.]]) je [[Hrvatska|hrvatski]] i [[BiH|bosanskohercegovački]] [[kantautor]] zabavne [[Glazba|glazbe]].
⚫
'''Zrinko Tutić''' (2. ožujka 1955.) je [[Hrvatska|hrvatski]] i [[BiH|bosanskohercegovački]] [[kantautor]] zabavne [[Glazba|glazbe]]. Rođen je u [[Banja Luka|Banja Luci]], a značajniju muzičku karijeru započinje u [[Zagreb]]u. Bio je član [[pop]] grupe «Selekcija» u kojoj potpisuje kompozicije kao autor muzike, stihova i aranžmana. Krajem [[1973]]. godine diskografska kuća "[[Jugoton]]" objavljuje singlicu s pjesmama «Stari kovači» i «Magle». Kao kopozitor prvi put se pojavljuje na [[Zagrebfest|Zagrebačkom festivalu]] [[1974]]., kad [[Ksenija Erker]] pjeva njegovu pjesmu «Doći će dan», a kao [[kantautor]] pojavljuje se prvi put [[1977]]. sa skladbom «Nepoznata, tako ću te zvati». Od [[1977]]. do [[1980]]. godine napisao je više od sto songova za djecu, što je okrunio televizijskim [[mjuzikl]]om «Bajka o maslačku» na stihove [[Sunčana Škrinjarić|Sunčane Škrinjarić]] te muzikom za TV seriju «Marko Marulić».


==Životopis ==

⚫
Rođen je u [[Banja Luka|Banjoj Luci]], a značajniju glazbenu karijeru započinje u [[Zagreb]]u. Bio je član [[pop]] grupe «Selekcija» u kojoj potpisuje skladbe kao autor glazbe, stihova i aranžmana. Krajem [[1973]]. godine diskografska kuća "[[Jugoton]]" objavljuje singlicu s pjesmama «Stari kovači» i «Magle». Kao skladatelj prvi put se pojavljuje na [[Zagrebfest|Zagrebačkom festivalu]] [[1974]]., kad [[Ksenija Erker]] pjeva njegovu pjesmu «Doći će dan», a kao [[kantautor]] pojavljuje se prvi put [[1977]]. sa skladbom «Nepoznata, tako ću te zvati». Od [[1977]]. do [[1980]]. godine napisao je više od sto pjesama za djecu, što je okrunio televizijskim [[mjuzikl]]om «Bajka o maslačku» na stihove [[Sunčana Škrinjarić|Sunčane Škrinjarić]] te glazbom za TV seriju «Marko Marulić».


Na [[Zagrebfest]]u [[1981]]. pojavljuje se s pjesmom «Doris» što je bio početak niza od četiri kantautorska [[album]]a («Doris», «Plavi leptir», «Pola jabuke», «Zrinko Tutić»), zaključno s [[1985]]. godinom. [[1997]]. godine objavljuje i dvostruki kompilacijski album «Dnevne temperature» s odabranim pjesmama s kantautorskih albuma.
Na [[Zagrebfest]]u [[1981]]. pojavljuje se s pjesmom «Doris» što je bio početak niza od četiri kantautorska [[album]]a («Doris», «Plavi leptir», «Pola jabuke», «Zrinko Tutić»), zaključno s [[1985]]. godinom. [[1997]]. godine objavljuje i dvostruki kompilacijski album «Dnevne temperature» s odabranim pjesmama s kantautorskih albuma.
Redak 5: Redak 10:
Tri puta njegove pjesme predstavljaju [[Jugoslavija|Jugoslaviju]] i [[Hrvatska|Hrvatsku]] na [[Eurosong]]u. Prvi put je to u [[Bergen]]u [[1986]]. s pjesmom «Željo moja» u izvedbi [[Doris Dragović]] (11. mjesto). Nakon toga u [[Zagreb]]u [[1990]]. [[Tajči]] izvodi «Hajde da ludujemo» (7. mjesto), a [[1996]]. Tutić u [[Oslo]] odlazi s pjesmom «Sveta ljubav», koju je pjevala [[Maja Blagdan]] (4. mjesto).
Tri puta njegove pjesme predstavljaju [[Jugoslavija|Jugoslaviju]] i [[Hrvatska|Hrvatsku]] na [[Eurosong]]u. Prvi put je to u [[Bergen]]u [[1986]]. s pjesmom «Željo moja» u izvedbi [[Doris Dragović]] (11. mjesto). Nakon toga u [[Zagreb]]u [[1990]]. [[Tajči]] izvodi «Hajde da ludujemo» (7. mjesto), a [[1996]]. Tutić u [[Oslo]] odlazi s pjesmom «Sveta ljubav», koju je pjevala [[Maja Blagdan]] (4. mjesto).


Godine [[1991]]. piše «Moju domovinu», te kao [[autor]] i [[producent]] potpisuje još osam projekata Hrvatskog Band Aida («Za djecu Hrvatske», «Kad bi svi»…). Autor je muzike za pet dugometražnih [[film]]ova: «Zlatne godine», «Putovanje tamnom polutkom», «Nausikaja», «Kad mrtvi zapjevaju» «Garcia». Za «Putovanje tamnom polutkom» [[1995]]. i «Kad mrtvi zapjevaju» [[1998]]., na [[Pulski filmski festival|Pulskom filmskom festivalu]] dobija Zlatne arene. Do [[2000]]. godine autor je televizijskog muzičkog identiteta (najave) [[HRT|Hrvatske radio televizije]]. Autor je zvučnog identiteta Europskog prvenstva rukometaša održanog u [[Zagreb]]u i [[Rijeka|Rijeci]] [[2000]]. godine. Kao producent potpisuje više od 30 visokotiražnih albuma, a njegove pjesme pjevaju: [[Severina Vučković]], [[Maja Blagdan]], [[Massimo]], [[Doris Dragović]], [[Ivan Mikulić]], [[Željko Bebek]], [[Davor Radolfi]], [[Neda Ukraden]], [[Mišo Kovač]], "[[Novi fosili]]", [[Sanja Doležal]], [[Matteo]], [[Tereza Kesovija]], [[Tajči]]. Vlasnik je i glavni producent tvrtke Tutico, izdavačke kuće i koncertne agencije koja postoji od 1992. godine.
Godine [[1991]]. piše «Moju domovinu», te kao [[autor]] i [[producent]] potpisuje još osam projekata Hrvatskog Band Aida («Za djecu Hrvatske», «Kad bi svi»…). Autor je glazbe za pet dugometražnih [[film]]ova: «Zlatne godine», «Putovanje tamnom polutkom», «Nausikaja», «Kad mrtvi zapjevaju» «Garcia». Za «Putovanje tamnom polutkom» [[1995]]. i «Kad mrtvi zapjevaju» [[1998]]., na [[Pulski filmski festival|Pulskom filmskom festivalu]] dobija Zlatne arene. Do [[2000]]. godine autor je televizijskog glazbenog identiteta (najave) [[HRT|Hrvatske radio televizije]]. Autor je zvučnog identiteta Europskog prvenstva rukometaša održanog u [[Zagreb]]u i [[Rijeka|Rijeci]] [[2000]]. godine. Kao producent potpisuje više od 30 visokotiražnih albuma, a njegove pjesme pjevaju: [[Severina Vučković]], [[Maja Blagdan]], [[Massimo]], [[Doris Dragović]], [[Ivan Mikulić]], [[Željko Bebek]], [[Davor Radolfi]], [[Neda Ukraden]], [[Mišo Kovač]], "[[Novi fosili]]", [[Sanja Doležal]], [[Matteo]], [[Tereza Kesovija]], [[Tajči]]. Vlasnik je i glavni producent tvrtke Tutico, izdavačke kuće i koncertne agencije koja postoji od 1992. godine.


Osnivač je i član Upravnog odbora hrvatske diskografske nagrade "[[Porin]]", od [[2000]]. do [[2004]]. bio je predsjednik Nadzornog odbora Hrvatske diskografske udruge, a od [[2004]]. je glavni tajnik i direktor nagrada Instituta hrvatske muzičke industrije.
Osnivač je i član Upravnog odbora hrvatske diskografske nagrade "[[Porin]]", od [[2000]]. do [[2004]]. bio je predsjednik Nadzornog odbora Hrvatske diskografske udruge, a od [[2004]]. je glavni tajnik i direktor nagrada Instituta hrvatske glazbene industrije.
Živi u [[Zagreb|Zagrebu]].
Živi u [[Zagreb|Zagrebu]].


Redak 16: Redak 21:


== Albumi ==
== Albumi ==
*1981 - Doris
*1981. - ''Doris''
*1982 - Plavi leptir
*198.2 - ''Plavi leptir''
*1984 - Pola jabuke
*1984. - ''Pola jabuke''
*1985 - Zrinko Tutić
*1985. - ''Zrinko Tutić''
*1997 - Dnevne temperature (best of)
*1997. - ''Dnevne temperature (best of)''
*2008 - Gold Collection
*2008. - ''Gold Collection''











Inačica od 1. svibnja 2011. u 16:14

Zrinko Tutić (Banja Luka, 2. ožujka, 1955.) je hrvatski i bosanskohercegovački kantautor zabavne glazbe.


Životopis

Rođen je u Banjoj Luci, a značajniju glazbenu karijeru započinje u Zagrebu. Bio je član pop grupe «Selekcija» u kojoj potpisuje skladbe kao autor glazbe, stihova i aranžmana. Krajem 1973. godine diskografska kuća "Jugoton" objavljuje singlicu s pjesmama «Stari kovači» i «Magle». Kao skladatelj prvi put se pojavljuje na Zagrebačkom festivalu 1974., kad Ksenija Erker pjeva njegovu pjesmu «Doći će dan», a kao kantautor pojavljuje se prvi put 1977. sa skladbom «Nepoznata, tako ću te zvati». Od 1977. do 1980. godine napisao je više od sto pjesama za djecu, što je okrunio televizijskim mjuziklom «Bajka o maslačku» na stihove Sunčane Škrinjarić te glazbom za TV seriju «Marko Marulić».

Na Zagrebfestu 1981. pojavljuje se s pjesmom «Doris» što je bio početak niza od četiri kantautorska albuma («Doris», «Plavi leptir», «Pola jabuke», «Zrinko Tutić»), zaključno s 1985. godinom. 1997. godine objavljuje i dvostruki kompilacijski album «Dnevne temperature» s odabranim pjesmama s kantautorskih albuma.

Tri puta njegove pjesme predstavljaju Jugoslaviju i Hrvatsku na Eurosongu. Prvi put je to u Bergenu 1986. s pjesmom «Željo moja» u izvedbi Doris Dragović (11. mjesto). Nakon toga u Zagrebu 1990. Tajči izvodi «Hajde da ludujemo» (7. mjesto), a 1996. Tutić u Oslo odlazi s pjesmom «Sveta ljubav», koju je pjevala Maja Blagdan (4. mjesto).

Godine 1991. piše «Moju domovinu», te kao autor i producent potpisuje još osam projekata Hrvatskog Band Aida («Za djecu Hrvatske», «Kad bi svi»…). Autor je glazbe za pet dugometražnih filmova: «Zlatne godine», «Putovanje tamnom polutkom», «Nausikaja», «Kad mrtvi zapjevaju» «Garcia». Za «Putovanje tamnom polutkom» 1995. i «Kad mrtvi zapjevaju» 1998., na Pulskom filmskom festivalu dobija Zlatne arene. Do 2000. godine autor je televizijskog glazbenog identiteta (najave) Hrvatske radio televizije. Autor je zvučnog identiteta Europskog prvenstva rukometaša održanog u Zagrebu i Rijeci 2000. godine. Kao producent potpisuje više od 30 visokotiražnih albuma, a njegove pjesme pjevaju: Severina Vučković, Maja Blagdan, Massimo, Doris Dragović, Ivan Mikulić, Željko Bebek, Davor Radolfi, Neda Ukraden, Mišo Kovač, "Novi fosili", Sanja Doležal, Matteo, Tereza Kesovija, Tajči. Vlasnik je i glavni producent tvrtke Tutico, izdavačke kuće i koncertne agencije koja postoji od 1992. godine.

Osnivač je i član Upravnog odbora hrvatske diskografske nagrade "Porin", od 2000. do 2004. bio je predsjednik Nadzornog odbora Hrvatske diskografske udruge, a od 2004. je glavni tajnik i direktor nagrada Instituta hrvatske glazbene industrije. Živi u Zagrebu.

Festivali


Albumi

  • 1981. - Doris
  • 198.2 - Plavi leptir
  • 1984. - Pola jabuke
  • 1985. - Zrinko Tutić
  • 1997. - Dnevne temperature (best of)
  • 2008. - Gold Collection
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Zrinko_Tutić&oldid=2902434"