Vokativ: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m r2.7.1) (robot Dodaje: ca:Cas vocatiu
Redak 50: Redak 50:
=== Oblici vokativa ===
=== Oblici vokativa ===


U imenica a-sklonidbe (muški rod) u hrvatskome standardnom jeziku postoje dva fleksijska sufiksa u vokativu; sufiks ''-e'' koji dolazi na nepalatalnu osnovu i sufiks ''-u'' koji dolazi na palatalni završetak. Npr:
: ''Ej, '''Marijo'''!''
: ''Oj, '''Majo'''!''
: ''Hej, '''Josipe'''!''
: ''Zdravo, '''Iva'''!''
: ''Dobar dan, '''gospodine'''!''
: ''Kako si, '''Ines'''?''


Ivan - Ivane
* Neka [[ime]]na imaju vokativ istovjetan [[nominativ]]u. To su imena koja se uopće ne sklanjaju poput ''Nives'', ''Ines'' i ''Karmen'' u [[hrvatski jezik|hrvatskome jeziku]], većine anglosaksonskih imena i ostalih stranih imena.

kralj . kralju

Dodavanjem sufiksa ''-e'' na osnovu koja završava na ''k, g, h, c, z'', dobivamo palataliziranu alomorfnu osnovu. Npr:

Istok - Istoče

zec - zeče

vitez - vizeže

Dvojnosti se ovdje pojavljuju pri imenica kojima osnova završava na ''r'' jer je taj glas nekada bio palatalan. Tako, primjerice, za riječ ''gospodar'' imamo dva vokativna oblika; ''gospodaru'' i ''gospodare''.

Vokativni sufiksi u imenica e-sklonidbe su ''-o'', ''-e'' i ''-a''

Sufiks ''-o'' imaju dvosložna ženska imena s dugouzlaznim naglaskom:

Maja - Majo

Iva - Ivo

Sufiks ''-e'' dobivaju imenice koje završavaju na ''ica'' ako imaju više od dvaju slogova:

učiteljica - učiteljice

Ženska imena s višesuglasničkim završetkom, kao i većina drugih ženskih imena, imaju vokativ jednak nominativu:

npr. Anka, Marta, Marija, Sonja...


* Opće imenice uglavnom imaju nastavak ''-o'':
* Opće imenice uglavnom imaju nastavak ''-o'':
Redak 65: Redak 88:
: '''''Tetka''' Ana, kad ćete nam doći?''
: '''''Tetka''' Ana, kad ćete nam doći?''
: '''''Tetko''' jedna, baš si se uprljao!''
: '''''Tetko''' jedna, baš si se uprljao!''


* Neka [[ime]]na imaju vokativ istovjetan [[nominativ]]u. To su imena koja se uopće ne sklanjaju poput ''Nives'', ''Ines'' i ''Karmen'' u [[hrvatski jezik|hrvatskome jeziku]], većine anglosaksonskih imena i ostalih stranih imena.

: ''Kako si, '''Ines'''?''


* Muška imena na ''-a'' uvijek imaju vokativ jednak nominativu:
* Muška imena na ''-a'' uvijek imaju vokativ jednak nominativu:
: ''Andrija! Nikola! Toma!''
: ''Andrija! Nikola! Toma!''


* Opće [[imenice]] na -ica imaju u vokativu nastavak ''-e'':
: ''Sestrice! Prijateljice! Mamice! Tatice!''


* Imenice koje mogu značiti i muško i žensko, mogu imati nastavak ''-o'' ili ''-e'':
* Imenice koje mogu značiti i muško i žensko, mogu imati nastavak ''-o'' ili ''-e'':
Redak 77: Redak 103:
: ''Izjelico! Izjelice!''
: ''Izjelico! Izjelice!''


* Imena na -ica imaju nastavak ''-e'':
: ''Ankice! Tomice! Ivice! Nikice!''

* Imenice na ''-ar'' mogu imati dvostruke oblike, ali se preporučuje koristiti vokativ na ''-u'' nego na ''-e'':
: ''Mornaru! Gospodaru! Ribaru!''
:Ista stvar vrijedi i za imenicu ''pastir'' i slične.


{{hrvatski padeži}}
{{hrvatski padeži}}

Inačica od 26. svibnja 2011. u 00:41

Vokativ (lat. vocare = zvati) naziv je za padež u nekim jezicima (uključujući hrvatski jezik) koji se koristi ako se riječ želi koristiti kao doziv. Zbog toga je vokativ izvan strukture rečenice i može se koristiti samostalno. Uz nominativ, vokativ je samostalan, nezavisan padež.

Vokativ u drugim jezicima

Povijesno, vokativ je postojao u indoeuropskom sustavu padeža i postojao je u latinskom, sanskrtu i starogrčkom jeziku. Iako je izgubljen u mnogim suvremenim jezicima, neki su ga sačuvali, npr. grčki jezik i slavenski jezici, suvremeni keltski jezici i među romanskim samo rumunjski.

Vokativ se također sreće kod nekih neindoeuropskih jezika, kao što su gruzijski, arapski, kineski i korejski jezik.

Vokativ u hrvatskome jeziku

Vokativ je "peti" padež u standardnom hrvatskom jeziku. Ne odgovara ni na kakvo pitanje. Nije dio rečenice pa se od rečenice s kojom dolazi u pisanju odvaja zarezom.

Uloga

Vokativ je padež:

  • oslovljavanja
Pravi si heroj, rođače!
  • obraćanja sugovorniku
U pravu si, Marice, ali poslušajmo što kolega želi reći.
  • dozivanja
Hej, Ivane! - poviče za njim.

Različiti osjećaji i osobni stav prema sugovorniku:

  • tepanje
Cvjetiću moj, opet si žalosna!
  • grdnja
Ne vraćaj se više, luđače!
  • preziranje
Eh ti, moržu jedan!'
  • čuđenje
Majko moja, kakvo je to stvorenje!
  • bliskost
O, draga moja, da sam samo znao!

Zamjena vokativa i nominativa

Poseban je slučaj pojave vokativa na mjestu nominativa, najčešće u usmenome narodnom pjesništvu. Tada vokativ nema funkciju obraćanja, nego dolazi iz metričkih i stilskih razloga pa se i ne odvaja zarezom.

Kada li ih okrijepio starče. (Ivan Mažuranić, „Smrt smail-age Čengića”, Četa)
Knjigu piše od Kotara kneže. (Andrija Kačić Miošić, „Razgovor ugodni naroda slovinskoga”)
Misli jadan da je gorski vuče. (Ivan Mažuranić, „Smrt smail-age Čengića”, Noćnik)
Il još gori brđanski hajduče.

U kajkavskome narječju i zagrebačkome govoru česta je uporaba nominativa umjesto vokativa što je nepravilno u standardnom hrvatskom jeziku u kojem se za dozive mora koristiti vokativ.

Marija, donesi mi knjigu! - Marijo, donesi mi knjigu!
Boris, čuješ li ti to? - Borise, čuješ li ti to?

Oblici vokativa

U imenica a-sklonidbe (muški rod) u hrvatskome standardnom jeziku postoje dva fleksijska sufiksa u vokativu; sufiks -e koji dolazi na nepalatalnu osnovu i sufiks -u koji dolazi na palatalni završetak. Npr:

Ivan - Ivane

kralj . kralju

Dodavanjem sufiksa -e na osnovu koja završava na k, g, h, c, z, dobivamo palataliziranu alomorfnu osnovu. Npr:

Istok - Istoče

zec - zeče

vitez - vizeže

Dvojnosti se ovdje pojavljuju pri imenica kojima osnova završava na r jer je taj glas nekada bio palatalan. Tako, primjerice, za riječ gospodar imamo dva vokativna oblika; gospodaru i gospodare.

Vokativni sufiksi u imenica e-sklonidbe su -o, -e i -a

Sufiks -o imaju dvosložna ženska imena s dugouzlaznim naglaskom:

Maja - Majo

Iva - Ivo

Sufiks -e dobivaju imenice koje završavaju na ica ako imaju više od dvaju slogova:

učiteljica - učiteljice

Ženska imena s višesuglasničkim završetkom, kao i većina drugih ženskih imena, imaju vokativ jednak nominativu:

npr. Anka, Marta, Marija, Sonja...

  • Opće imenice uglavnom imaju nastavak -o:
Mačko! Kućo! Pjesmo!
  • Imenice tetka, ujna i strina imaju vokativ jednak nominativu ako znače rodbinske odnose. Ako znače nešto drugo, dobivaju vokativ na -o:
Tetka Ana, kad ćete nam doći?
Tetko jedna, baš si se uprljao!


  • Neka imena imaju vokativ istovjetan nominativu. To su imena koja se uopće ne sklanjaju poput Nives, Ines i Karmen u hrvatskome jeziku, većine anglosaksonskih imena i ostalih stranih imena.
Kako si, Ines?
  • Muška imena na -a uvijek imaju vokativ jednak nominativu:
Andrija! Nikola! Toma!


  • Imenice koje mogu značiti i muško i žensko, mogu imati nastavak -o ili -e:
Varalico! Varalice!
Kukavico! Kukavice!
Izjelico! Izjelice!