Vokativ: razlika između inačica
m r2.7.1) (robot Dodaje: ca:Cas vocatiu |
|||
Redak 50: | Redak 50: | ||
=== Oblici vokativa === |
=== Oblici vokativa === |
||
U imenica a-sklonidbe (muški rod) u hrvatskome standardnom jeziku postoje dva fleksijska sufiksa u vokativu; sufiks ''-e'' koji dolazi na nepalatalnu osnovu i sufiks ''-u'' koji dolazi na palatalni završetak. Npr: |
|||
⚫ | |||
: ''Oj, '''Majo'''!'' |
|||
: ''Hej, '''Josipe'''!'' |
|||
: ''Zdravo, '''Iva'''!'' |
|||
: ''Dobar dan, '''gospodine'''!'' |
|||
: ''Kako si, '''Ines'''?'' |
|||
Ivan - Ivane |
|||
⚫ | |||
kralj . kralju |
|||
Dodavanjem sufiksa ''-e'' na osnovu koja završava na ''k, g, h, c, z'', dobivamo palataliziranu alomorfnu osnovu. Npr: |
|||
Istok - Istoče |
|||
zec - zeče |
|||
vitez - vizeže |
|||
Dvojnosti se ovdje pojavljuju pri imenica kojima osnova završava na ''r'' jer je taj glas nekada bio palatalan. Tako, primjerice, za riječ ''gospodar'' imamo dva vokativna oblika; ''gospodaru'' i ''gospodare''. |
|||
Vokativni sufiksi u imenica e-sklonidbe su ''-o'', ''-e'' i ''-a'' |
|||
Sufiks ''-o'' imaju dvosložna ženska imena s dugouzlaznim naglaskom: |
|||
Maja - Majo |
|||
Iva - Ivo |
|||
Sufiks ''-e'' dobivaju imenice koje završavaju na ''ica'' ako imaju više od dvaju slogova: |
|||
učiteljica - učiteljice |
|||
Ženska imena s višesuglasničkim završetkom, kao i većina drugih ženskih imena, imaju vokativ jednak nominativu: |
|||
npr. Anka, Marta, Marija, Sonja... |
|||
* Opće imenice uglavnom imaju nastavak ''-o'': |
* Opće imenice uglavnom imaju nastavak ''-o'': |
||
Redak 65: | Redak 88: | ||
: '''''Tetka''' Ana, kad ćete nam doći?'' |
: '''''Tetka''' Ana, kad ćete nam doći?'' |
||
: '''''Tetko''' jedna, baš si se uprljao!'' |
: '''''Tetko''' jedna, baš si se uprljao!'' |
||
⚫ | |||
⚫ | |||
* Muška imena na ''-a'' uvijek imaju vokativ jednak nominativu: |
* Muška imena na ''-a'' uvijek imaju vokativ jednak nominativu: |
||
: ''Andrija! Nikola! Toma!'' |
: ''Andrija! Nikola! Toma!'' |
||
* Opće [[imenice]] na -ica imaju u vokativu nastavak ''-e'': |
|||
: ''Sestrice! Prijateljice! Mamice! Tatice!'' |
|||
* Imenice koje mogu značiti i muško i žensko, mogu imati nastavak ''-o'' ili ''-e'': |
* Imenice koje mogu značiti i muško i žensko, mogu imati nastavak ''-o'' ili ''-e'': |
||
Redak 77: | Redak 103: | ||
: ''Izjelico! Izjelice!'' |
: ''Izjelico! Izjelice!'' |
||
* Imena na -ica imaju nastavak ''-e'': |
|||
: ''Ankice! Tomice! Ivice! Nikice!'' |
|||
* Imenice na ''-ar'' mogu imati dvostruke oblike, ali se preporučuje koristiti vokativ na ''-u'' nego na ''-e'': |
|||
: ''Mornaru! Gospodaru! Ribaru!'' |
|||
:Ista stvar vrijedi i za imenicu ''pastir'' i slične. |
|||
{{hrvatski padeži}} |
{{hrvatski padeži}} |
Inačica od 26. svibnja 2011. u 00:41
Vokativ (lat. vocare = zvati) naziv je za padež u nekim jezicima (uključujući hrvatski jezik) koji se koristi ako se riječ želi koristiti kao doziv. Zbog toga je vokativ izvan strukture rečenice i može se koristiti samostalno. Uz nominativ, vokativ je samostalan, nezavisan padež.
Vokativ u drugim jezicima
Povijesno, vokativ je postojao u indoeuropskom sustavu padeža i postojao je u latinskom, sanskrtu i starogrčkom jeziku. Iako je izgubljen u mnogim suvremenim jezicima, neki su ga sačuvali, npr. grčki jezik i slavenski jezici, suvremeni keltski jezici i među romanskim samo rumunjski.
Vokativ se također sreće kod nekih neindoeuropskih jezika, kao što su gruzijski, arapski, kineski i korejski jezik.
Vokativ u hrvatskome jeziku
Vokativ je "peti" padež u standardnom hrvatskom jeziku. Ne odgovara ni na kakvo pitanje. Nije dio rečenice pa se od rečenice s kojom dolazi u pisanju odvaja zarezom.
Uloga
Vokativ je padež:
- oslovljavanja
- Pravi si heroj, rođače!
- obraćanja sugovorniku
- U pravu si, Marice, ali poslušajmo što kolega želi reći.
- dozivanja
- Hej, Ivane! - poviče za njim.
Različiti osjećaji i osobni stav prema sugovorniku:
- tepanje
- Cvjetiću moj, opet si žalosna!
- grdnja
- Ne vraćaj se više, luđače!
- preziranje
- Eh ti, moržu jedan!'
- čuđenje
- Majko moja, kakvo je to stvorenje!
- bliskost
- O, draga moja, da sam samo znao!
Zamjena vokativa i nominativa
Poseban je slučaj pojave vokativa na mjestu nominativa, najčešće u usmenome narodnom pjesništvu. Tada vokativ nema funkciju obraćanja, nego dolazi iz metričkih i stilskih razloga pa se i ne odvaja zarezom.
- Kada li ih okrijepio starče. (Ivan Mažuranić, „Smrt smail-age Čengića”, Četa)
- Knjigu piše od Kotara kneže. (Andrija Kačić Miošić, „Razgovor ugodni naroda slovinskoga”)
- Misli jadan da je gorski vuče. (Ivan Mažuranić, „Smrt smail-age Čengića”, Noćnik)
- Il još gori brđanski hajduče.
U kajkavskome narječju i zagrebačkome govoru česta je uporaba nominativa umjesto vokativa što je nepravilno u standardnom hrvatskom jeziku u kojem se za dozive mora koristiti vokativ.
Marija, donesi mi knjigu!- Marijo, donesi mi knjigu!Boris, čuješ li ti to?- Borise, čuješ li ti to?
Oblici vokativa
U imenica a-sklonidbe (muški rod) u hrvatskome standardnom jeziku postoje dva fleksijska sufiksa u vokativu; sufiks -e koji dolazi na nepalatalnu osnovu i sufiks -u koji dolazi na palatalni završetak. Npr:
Ivan - Ivane
kralj . kralju
Dodavanjem sufiksa -e na osnovu koja završava na k, g, h, c, z, dobivamo palataliziranu alomorfnu osnovu. Npr:
Istok - Istoče
zec - zeče
vitez - vizeže
Dvojnosti se ovdje pojavljuju pri imenica kojima osnova završava na r jer je taj glas nekada bio palatalan. Tako, primjerice, za riječ gospodar imamo dva vokativna oblika; gospodaru i gospodare.
Vokativni sufiksi u imenica e-sklonidbe su -o, -e i -a
Sufiks -o imaju dvosložna ženska imena s dugouzlaznim naglaskom:
Maja - Majo
Iva - Ivo
Sufiks -e dobivaju imenice koje završavaju na ica ako imaju više od dvaju slogova:
učiteljica - učiteljice
Ženska imena s višesuglasničkim završetkom, kao i većina drugih ženskih imena, imaju vokativ jednak nominativu:
npr. Anka, Marta, Marija, Sonja...
- Opće imenice uglavnom imaju nastavak -o:
- Mačko! Kućo! Pjesmo!
- Imenice tetka, ujna i strina imaju vokativ jednak nominativu ako znače rodbinske odnose. Ako znače nešto drugo, dobivaju vokativ na -o:
- Tetka Ana, kad ćete nam doći?
- Tetko jedna, baš si se uprljao!
- Neka imena imaju vokativ istovjetan nominativu. To su imena koja se uopće ne sklanjaju poput Nives, Ines i Karmen u hrvatskome jeziku, većine anglosaksonskih imena i ostalih stranih imena.
- Kako si, Ines?
- Muška imena na -a uvijek imaju vokativ jednak nominativu:
- Andrija! Nikola! Toma!
- Imenice koje mogu značiti i muško i žensko, mogu imati nastavak -o ili -e:
- Varalico! Varalice!
- Kukavico! Kukavice!
- Izjelico! Izjelice!
|