Kiseline: razlika između inačica
Nema sažetka uređivanja |
m r2.5.2) (robot Dodaje: az, be-x-old, br, fo, ht, sh, ug Mijenja: ro, ta, ur |
||
| Redak 19: | Redak 19: | ||
[[an:Aceto]] |
[[an:Aceto]] |
||
[[ar:حمض]] |
[[ar:حمض]] |
||
[[az:Turşular]] |
|||
[[be:Кіслоты]] |
[[be:Кіслоты]] |
||
[[be-x-old:Кісьля]] |
|||
[[bg:Киселина]] |
[[bg:Киселина]] |
||
[[bn:অম্ল]] |
[[bn:অম্ল]] |
||
[[br:Trenkenn]] |
|||
[[bs:Kiseline]] |
[[bs:Kiseline]] |
||
[[ca:Àcid]] |
[[ca:Àcid]] |
||
| Redak 37: | Redak 40: | ||
[[fi:Happo]] |
[[fi:Happo]] |
||
[[fiu-vro:Hapas]] |
[[fiu-vro:Hapas]] |
||
[[fo:Sýra]] |
|||
[[fr:Acide]] |
[[fr:Acide]] |
||
[[ga:Aigéad]] |
[[ga:Aigéad]] |
||
| Redak 42: | Redak 46: | ||
[[he:חומצה]] |
[[he:חומצה]] |
||
[[hi:अम्ल]] |
[[hi:अम्ल]] |
||
[[ht:Asid]] |
|||
[[hu:Sav]] |
[[hu:Sav]] |
||
[[id:Asam]] |
[[id:Asam]] |
||
| Redak 73: | Redak 78: | ||
[[pt:Ácido]] |
[[pt:Ácido]] |
||
[[qu:P'uchqu]] |
[[qu:P'uchqu]] |
||
[[ro: |
[[ro:Acid]] |
||
[[ru:Кислота]] |
[[ru:Кислота]] |
||
[[scn:Àcitu]] |
[[scn:Àcitu]] |
||
[[sh:Kiselina]] |
|||
[[simple:Acid]] |
[[simple:Acid]] |
||
[[sk:Kyselina]] |
[[sk:Kyselina]] |
||
| Redak 83: | Redak 89: | ||
[[sv:Syra]] |
[[sv:Syra]] |
||
[[sw:Asidi]] |
[[sw:Asidi]] |
||
[[ta: |
[[ta:காடி]] |
||
[[th:กรด]] |
[[th:กรด]] |
||
[[tl:Asido]] |
[[tl:Asido]] |
||
[[tr:Asit]] |
[[tr:Asit]] |
||
[[ug:كىسلاتا]] |
|||
[[uk:Кислота]] |
[[uk:Кислота]] |
||
[[ur: |
[[ur:ترشہ]] |
||
[[vec:Àsido]] |
[[vec:Àsido]] |
||
[[vi:Axít]] |
[[vi:Axít]] |
||
Inačica od 2. lipnja 2011. u 15:06
Kiseline (često predstavljena općom forumulom HA [H+A-]) su kemijski spojevi koji sadrže pH vrijednost nižu od 7.0 kada se rastopi u vodi, što je nalik suvremenoj definiciji Johannesa Nicolausa Brønsteda i Martina Lowryja koji su nezavisno opisali kiselinu kao kemijski spoj koji daje vodikov ion (H+) drugom spoju (koji se naziva bazom). Kiseline se sastoje od vodika i kiselinskog ostatka. Neke od poznatijih primjera jesu octena kiselina (prisutna u octu) i sumporna ili sulfatna kiselina (prisutna u akumulatorima).
Kiseline koje u svom sastavu imaju kisik zovu se oksokiseline. One koje su bez njega zovu se neoksokiseline.
Sve su kiseline kisele zato što u sebi sadrže ion vodika, koji potiče kiselost.
Većina kiselina može nadražiti kožu pri izravnom dodiru te nagrizati metale. Opekline na koži uzrokovane kiselinama mogu biti ozbiljne (zahtijevajući medicinsku pomoć i uzrokujući teška oštećenja kože) ili manje opasne; ovisno o vrsti kiseline i koncentraciji vodikovih iona.
Neutralizacija je reakcija između kiseline i baze, što za produkt ima sol i vodu. Kiselinu razblažujemo tako što odajemo vodu u kiselinu, kap po kap, i intenzivno mješamo štapićem. Jedini izuzetak je sumporna kiselina, kod koje se kiselina dodaje u vodu na već opisan način.
Postoji nekoliko indikatora kiselosti: lakmus papir, fenoftalein i cikla.