Politički realizam: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Luckas-bot (razgovor | doprinosi)
m r2.7.1) (robot Dodaje: sh:Politički realizam
Redak 41: Redak 41:
[[pt:Realismo político]]
[[pt:Realismo político]]
[[ro:Realismul în relațiile internaționale]]
[[ro:Realismul în relațiile internaționale]]
[[sh:Politički realizam]]
[[sv:Realism (internationella relationer)]]
[[sv:Realism (internationella relationer)]]
[[zh:國際關係現實主義]]
[[zh:國際關係現實主義]]

Inačica od 12. lipnja 2011. u 20:48

Politički realizam je politička teorija prema kojoj se države u svojoj vanjskoj politici ponašaju ili bi se trebale ponašati prvenstveno u skladu s vlastitim nacionalnim interesom. Države prema političkim realistima nisu ograničene nikakvim moralnim načelima, već su ograničene jedino odnosima moći koji vladaju u međunarodnim odnosima.

Politički realizam predstavlja jedan od najstarijih pravaca razmišljanja o politici i filozofiji međunarodnih odnosa. Suvremeni realisti svoje uzore nalaze u djelima Tukidida, Augustina, Machiavellija i Hobbesa. Poseban utjecaj na suvremeni realizam ostavio je Hobbesov prikaz prirodnog stanja, situacije prije nastanka države u kojoj ne postoji jamstvo da će se itko pridržavati moralnih načela. Stoga je prirodno stanje stanje nesigurnosti u kojemu svatko ratuje protiv svakoga.

Dok je starija generacija političkih realista (Reinhold Niebuhr, George Kennan, Hans Morgenthau) uzroke rata nalazila u ljudskoj prirodi, novije varijante političkog realizma kao što su neorealizam i strukturni realizam objašnjenja traže u samoj strukturi međunarodnih odnosa. Najvažniji suvremeni predstavnici raznih oblika političkog realizma su Kenneth Waltz (neorealizam), Robert Jervis i Stephen Walt (defanzivni realizam), John Mearsheimer (ofanzivni realizam), Robert Gilpin (teorija hegemonije).

Teorija političkog realizma ima brojne zagovornike i u političkoj praksi i vanjskoj politici brojnih država. Najpoznatiji predstavnici realizma koji su bili uključeni u procese formiranja i donošenja političkih odluka u novijoj politici su Henry Kissinger i Zbigniew Brzezinski.

Glavna djela

E. H. Carr, The Twenty Years Crisis, 1919–1939: an Introduction to the Study of International Relations, London: Macmillan, 1939, izmjenjeno izdanje, 1946.
John Mearsheimer, The Tragedy of Great Power Politics, New York: W.W. Norton & Company, 2001.
Hans Morgenthau, Politics Among Nations: The Struggle for Power and Peace, 5. izdanje, New York: Alfred A. Knopf, 1978.
Reinhold Niebuhr, Moral Man and Immoral Society: A Study of Ethics and Politics, Charles Scribner's Sons, 1932.
Kenneth Waltz, Theory of International Politics, New York: McGraw Hill, 1979.

Vanjske poveznice

Tvrtko Jolić, Politički realizam i anarhija u međunarodnim odnosima, Prolegomena: časopis za filozofiju, 10 (1) 2011.