Tajga: razlika između inačica
m r2.5.2) (robot Dodaje: sh:Tajga |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 67: | Redak 67: | ||
|}<noinclude> |
|}<noinclude> |
||
[[Datoteka:Taiga.png|mini|left|300px|Rasprostranjenost tajge]] |
[[Datoteka:Taiga.png|mini|left|300px|Rasprostranjenost tajge]] |
||
'''Tajge''' su tip |
'''Tajge''' su tip zimzelenih šuma [[četinjače|četinjača]] sjevernih dijelova umjerene zone [[sjeverna polutka|sjeverne polutke]] koje su cirkupolarno rasprostranjene u [[Europa|Europi]], [[Azija|Aziji]] ("sibirska tajga") |
||
i Sjevernoj Americi ("kanadska tajga"). |
i [[Sjeverna Amerika|Sjevernoj Americi]] ("kanadska tajga"). |
||
Naziv tajga potiče iz narodnog govora i odnosio se prvobitno na četinarske šume zapadnog [[Sibir]]a. Danas je kao naučni termin primjenjen na sve četinarske šume sjevernih dijelova sjeverne hemisfere. Moguće je razlikovati nekoloiko tipova (podzona): |
Naziv tajga potiče iz narodnog govora i odnosio se prvobitno na četinarske šume zapadnog [[Sibir]]a. Danas je kao naučni termin primjenjen na sve četinarske šume sjevernih dijelova sjeverne hemisfere. Moguće je razlikovati nekoloiko tipova (podzona): |
||
* listopadne [[ariš]]eve tajge (graniče sa tundrama) |
* listopadne [[ariš]]eve tajge (graniče sa tundrama) |
||
* svijetle tajge (dominiraju [[borovi]]) |
* svijetle tajge (dominiraju [[borovi]]) |
||
* tamne tajge ( |
* tamne tajge (dominiraju vrste iz [[Red (taksonomija)|reda]] [[Smreka|smreke]], [[Bijeli bor|bijelog bora]] i [[Jela|jele]]) |
||
* mješovite tajge u kojima se nalaze lišćarsko-listopadne vrste otpornije na niske temperature. |
* mješovite tajge u kojima se nalaze lišćarsko-listopadne vrste otpornije na niske temperature. |
||
Tajge se u sjevernim subarktičkim oblastima Europe, Azije i Sjeverne Amerike |
Tajge se u sjevernim subarktičkim oblastima Europe, Azije i Sjeverne Amerike pružaju zonalno širokim pojasom od zapada ka istoku, preko ogromnih oblasti između [[Tihi ocean|Tihog]] i [[Atlantski ocean|Atlanskog oceana]], pa se zato može govoriti o zoni tajge, za koju su tamne četinarske šume, prije svega smreke, najkarakterističnije. To su tamne četinarske šume u kojima potpuno nedostaju floristički elementi krupnolisnih listopadnih šuma. Njihovi graditelji su različite vrste jele i smreke. |
||
Ove tamne četinarske šume su relativno siromašne u faunističkom pogledu. Karakterisčne vrste su [[ |
Ove tamne četinarske šume su relativno siromašne u faunističkom pogledu. Karakterisčne vrste su [[gorska kuna]], [[los]], američki i azijski [[samur]], ptice kao što su [[djetlić]], [[krstokljun]], [[gaćasti ćuk]], itd. Stalni stanovnici tajge su [[mrki medvjed]], [[vuk]], [[lisica]], [[divlja svinja]], [[vjeverica]], [[puh]], [[hermelin]], [[polarni zec]], [[srna]], [[dabar]]. Od [[Vodozemci|vodozemaca]] tu su [[smuk]], [[crni daždevnjak]], [[živorodni gušter]]. Zimska klima tajgi je vrlo surova pa živi svijet opstaje zahvaljujući živoznim formama koje ih karakteriziraju npr. gusto krzno, bogato perje, potkožno masno tkivo, te sposobnost nalaženja i pripremanja dobrog skrovišta i jazbina, fiziološke osobine za doba zimskog sna i dr. |
||
{{Mrva-zemlj}} |
{{Mrva-zemlj}} |
Inačica od 13. lipnja 2011. u 12:44
Tajge su tip zimzelenih šuma četinjača sjevernih dijelova umjerene zone sjeverne polutke koje su cirkupolarno rasprostranjene u Europi, Aziji ("sibirska tajga") i Sjevernoj Americi ("kanadska tajga").
Naziv tajga potiče iz narodnog govora i odnosio se prvobitno na četinarske šume zapadnog Sibira. Danas je kao naučni termin primjenjen na sve četinarske šume sjevernih dijelova sjeverne hemisfere. Moguće je razlikovati nekoloiko tipova (podzona):
- listopadne ariševe tajge (graniče sa tundrama)
- svijetle tajge (dominiraju borovi)
- tamne tajge (dominiraju vrste iz reda smreke, bijelog bora i jele)
- mješovite tajge u kojima se nalaze lišćarsko-listopadne vrste otpornije na niske temperature.
Tajge se u sjevernim subarktičkim oblastima Europe, Azije i Sjeverne Amerike pružaju zonalno širokim pojasom od zapada ka istoku, preko ogromnih oblasti između Tihog i Atlanskog oceana, pa se zato može govoriti o zoni tajge, za koju su tamne četinarske šume, prije svega smreke, najkarakterističnije. To su tamne četinarske šume u kojima potpuno nedostaju floristički elementi krupnolisnih listopadnih šuma. Njihovi graditelji su različite vrste jele i smreke.
Ove tamne četinarske šume su relativno siromašne u faunističkom pogledu. Karakterisčne vrste su gorska kuna, los, američki i azijski samur, ptice kao što su djetlić, krstokljun, gaćasti ćuk, itd. Stalni stanovnici tajge su mrki medvjed, vuk, lisica, divlja svinja, vjeverica, puh, hermelin, polarni zec, srna, dabar. Od vodozemaca tu su smuk, crni daždevnjak, živorodni gušter. Zimska klima tajgi je vrlo surova pa živi svijet opstaje zahvaljujući živoznim formama koje ih karakteriziraju npr. gusto krzno, bogato perje, potkožno masno tkivo, te sposobnost nalaženja i pripremanja dobrog skrovišta i jazbina, fiziološke osobine za doba zimskog sna i dr.