Michael Schumacher

Michael Schumacher
Sezona 2023.
Državljanstvo	Njemačko
Startni broj	7
Momčad	Mercedes
Karijera u Formuli 1
Utrke	275
Prvenstva	7 (1994., 1995., 2000., 2001., 2002., 2003. i 2004.)
Pobjede	91
Prvo startno mjesto	68
Najbrži krugovi	76
Podiji	154
Odustajanja	57
Bodovi u karijeri	1467
Prva utrka	Velika nagrada Belgije 1991.
Prva pobjeda	Velika nagrada Belgije 1992.
Zadnja pobjeda	Velika nagrada Kine 2006.
Zadnja utrka	Velika nagrada Kanade 2011.

Michael Schumacher (Hürth-Hermülheim, 3. siječnja 1969.), njemački vozač Formule 1 iz Kerpena u Porajnju. Sa suprugom Corinnom ima dvoje djece, Ginu Mariu i Micka. Michael je stariji brat Ralfa Schumachera, koji je također donedavno bio vozač Formule 1.

Najuspješniji vozač Formule 1 svih vremena. Sedmerostruki prvak svijeta, pobjednik 91 Grand Prix utrka, te vlasnik još niza rekorda u svijetu Formule 1. Bio je dva puta Njemački sportaš godine (1995. i 2004.). Prvi je i zasad jedini Nijemac, kojemu je to uspjelo ostvariti u utrkama Formule 1, a samim time je popularizirao Formulu 1 kao sport u svojoj zemlji. Nakon dva naslova prvaka osvojenih u Benettonu (1994. i 1995.) 1996. g. prelazi u Ferrari, momčad koja naslov prvaka nije okusila još od davne 1979. s Jodyjem Scheckterom. Od 2000. g. pa do kraja 2004. g. nitko mu nije bio ravan i osvojio je 5 naslova u nizu. Srušio je gotovo sve bitne statističke rekorde. Schumacher je svoju posljednju sezonu 2006. u Ferrariju odvozio za 46 milijuna dolara. Nakon neuspjelog mogućeg povratka u F1 2009. kao zamjena za ozljeđenog Felipea Massu, zbog bolova u vratu koje je zadobio prilikom pada sa motocikla Schumacher je morao na kraju odustati. Tako je na kraju još bolje pripremivši se pričekao novu sezonu i vratio se natjecanju Formule 1 u 2010. sa novom momčadi Mercedesa koja je preuzela momčad Brawn GP-a.

Mladost

Michaelov pobjednički bolid Formule 3 iz 1990. g.

Michael je sin Rolfa Schumachera, zidara, koji je bio vlasnik lokalne karting staze u njihovom rodnom Kerpenu. Majka Elizabeth radila je po kantinama. Sa 4 godine Michael je vozio svoje prve karting utrke, s bolidom, kojeg je osobno napravio njegov otac. To su bila obična dječja kolica malo ojačana konstrukcijom u koji je bio ugrađen motor od mopeda. U dobi od 6 god. Michael je osvojio prvi naslov u lokanom prvenstvu malih kartinga te je time pokazao svoj prirodni urođeni talent za vožnju. Odmah se pokazao interes za njega i Michael je s kartingom ušao malo dublje i ozbiljnije. Pored kartinga trenirao je i tekvando.

Od 1984. godine Michael vozi njemačke i europske serije u kartingu uključujući i Formulu Konig. 1987. g. osvaja njemačko i europsko karting prvenstvo, što je uzročilo i napuštanje škole te počinje raditi kao mehaničar. Godine 1988. kreće s formulama počevši s Formulom Ford serijom, kasnije nastavlja s puno ozbiljnijom njemačkom Formulom 3 gdje u naredne dvije godine vozi vrlo uspješno i osvaja naslov 1990.

Krajem 1990. pridružuje se Mercedesovom juniorskom programu trkačih vozača i na zadnjoj utrci te godine, u utrci prototipova, pobjeđuje na stazi Autódromo Hermanos Rodríguez.

Godine 1991. nastavlja u istom prvenstvu također pobjedivši na zadnjoj utrci u Japanu sa bolidom Sauber-Mercedes-Benz C291. Iste godine natjecao se u još nekoliko prvenstava kao što su japanska Formula 3000 i DTM (njemačko prvenstvo turističkih automobila).

Formula 1

Debi utrka s Jordanom

Schumacher testira za Jordan-Ford model Jordan 191 na Silverstoneu u ljeto 1991.g.

Michael je svoj prvi nastup u Formuli 1 odvozio 1991. godine na VN Belgije s ekipom Jordan-Ford zamijenivši Bertranda Gachota koji je zapeo u britanskom zatvoru nakon tučnjave s policajcem. Budući da je još uvijek bio pod ugovorom s Mercedesom popisao je novi ugovor s Eddiejem Jordanom nakon impresivnih testiranja na Silverstoneu tjedan dana ranije prije debi utrke. Njegov manager Willi Weber odigrao je tu ključnu ulogu u cijelom procesu rekavši Eddiju, da Michael dobro pozna belgijsku stazu (što je bila mala laž, jer Michael je bio na stazi samo s biciklom) na što je Eddie pristao i Michael je debitirao.

Kvalificirao se na nevjerojatno 7 mjesto što je bilo za momčad Jordan (ta sezona im je bila prva u Formuli 1) najbolji dotadašnji rezultat.

U utrci je odustao nakon samo 300-tinjak metara zbog kvara na kvačilu.

Benetton

1991. - 1993.

Nakon debija na VN Belgije s Jordan Fordom Michael je već sljedeću utrku na VN Italije bio u drugom bolidu, bolidu Benetton Forda. Prvu utrku u Benettonu zavšava na 5 mjestu ispred timskog kolege i trostukog svjetskog prvaka Nelsona Piqueta.

Sezonu u Benettonu odvezao je do kraja osvojivši 14 mjesto u ukupnom poretku sa 4 osvojena boda.

U svojoj prvoj punoj sezoni 1992. Michael postaje igrati značajniju ulogu u Formuli 1 kada ostvaruje prvi podij na VN Meksika. Vozi dosta odlučnije i agresivnije, i na stazi uopće nije izgledao kao novak, nego kao vozač koji iza sebe ima nekog iskustva. Svog novog timskog kolegu Martina Brundlea ostavljao je na kvalifikacijama i do sekunde zaostatka. Kritizira Sennu na VN Brazila radi nepotrebnog ponovnog obilaženja, kada ga je Michael već prošao, jer je Senna imao već vidljive probleme na bolidu te je kasnije odustao. Sudaraju se također i na VN Francuske kada Michael neoprezno i kasno koči i udara u Sennu. Vraća se sa podijem na domaćem terenu na VN Njemačke na Hockenheimu. A na VN Mađarske izlijeće kada mu na ravnini ispada stražnji stabilizator. Izlijetanje je bilo nasreću ne toliko strašno, jer nije dodirnuo niti ogradu kada se izvrtio, ali onaj trenutak kada mu je otpao pri punoj brzini, to je ipak bio trenutak radi kojeg su Michaelu prošli trnci. 30. kolovoza Michael ostvaruje prvu pobjedu na VN Belgije točno godinu dana nakon debija. S nevjerojatnom taktikom (što će se kasije kroz godine pokazati, da je superioran u tome) i igranja s gumama, jer je staza djelomično bila mokra, igra se sa konurencijom. U cijeloj sezoni na startu se nije kvalificirao slabije od 6 mjesta. Sezonu je završio na nevjerojatnom 3 mjestu s 53 boda iza Nigela Mansella i Riccarda Patresea, koji su vozili vanzemaljske Williamse s aktivnim ovijesom i sustavom za kontrolu staze.

1993. Michael nastavlja sa Benettonom. Ta sezona bila je jednako usješna kao i protekla, ali ipak malo drugačija, u neku ruku čak i teža. Opet su se ponovile borbe sa Sennom i u neku ruku Michael se nikako nije slagao sa time što taj vozač radi. Na prvoj utrci na VN Južnoafričke Republike u jednom dvoboju sa Sennom prilikom Michaelovog napada izvrtio se jer je Senna ušao na njegovu putanju i kako bi izbjegao sudar Michael se izvrtio. Na VN Velike Britanije također sjajna borba između njih na kojem Michael ipak dobro prolazi i prestiže Sennu tada u borbi za drugo mjesto. Kao i godinu ranije deklasira novog momčadskog kolegu i veterana Riccarda Patresea kojemu je to ujedno bila i posljednja sezona u Formuli 1 na utrkama, a pogotovo na kvalifikacijama ostaljavši ga vrlo redovito i preko sekunde zaostatka. Uspio je ipak pobjediti na VN Portugala krajem sezone. Osvojio je 52 boda i završio sezonu na 4 mjestu.

1994. - 1995.

Michael je u sezonu 1994. ušao vrlo snažno pobjedivši 6 puta u prvih sedam odvoženih utrka. Njegov Benetton kao i neki drugi bolidi bili su pod sumnjom, da koriste nelegalna elektronska pomagala. Ta priča bila je aktualna kroz čitavu sezonu i stalno su se vukli repovi na tu temu. Ali tada su stigli problemi za Michaela. Na VN Velike Britanije u krugu za zagrijavanje Michael je potpuno neobjašnjivo prestigao Damona Hilla i vozio se tako par zavoja, dok ga nije propustio naprijed. To nije u skladu s pravilima i Michael je zaradio stop & go kaznu kasnije u samoj utrci radi tog poteza. Ignoriravši tu kaznu Michael je nastavio voziti, da bi kasnije zaradio crnu zastavu što je automatsko isključivanje sa utrke. Niti zastavu nije poštivao i utrku je završio u regularnim uvjetima kao drugi. Kasnije je diskvalificiran i još je zaradio kaznu od 2 utrke zabrane utrkivanja. Michael je kasnije objašnjavao, da crnu zastavu nije vidio i da je slušao inžinjere, što mu govore preko radio veze i što mora činiti, tj. da mora ignorirati sve kazne, koje su mu bile namjenjene, jer kao nisu u skladu s pravilnikom za dodjeljivanje kazni. Zabranu na 2 utrke Michael je zatražio, da mu se računaju kasnije u sezoni, jer je htio voziti na domaćem Hockenheimu i na svom voljenom Spau. Da stvar bude još gora upravo na utrci u Spa na VN Belgije, Michael je diskvalificiran na kraju utrke kada pobjeđuje zbog 2 mm pretanke daske na podnožju bolida. Benetton je uložio žalbu, da se daska izgrebala prilikom jednog Michaelovog izvrtanja u utrci, koje je za Michaela dobro prošlo. FIA za to nije priznala žalbu. Utrke u Italiji na Monzi i u Portugalu na stazi u Estorilu Michael nije vozio, a njegov najveći konkurent Damon Hill na obje je trke pobjedio i smanjio zaostatak za Michaelom na samo bod. Taj bod razlike ostao je i na kraju kada su oboje pobjedili na još naredne dvije utrke, Michael u Jerezu, a Hill na Suzuki za finalni rasplet na VN Australije, kada se sudaraju u međusobnom dvoboju na stazi u borbi za naslov prvaka. Bolidi su bili previše oštečeni za nastavk utrke i za obojicu to je značio kraj. Prvi naslov pripao je Michaelu, ni sam nije mogao vjerovati da je uspio. U tek trečoj punoj sezoni osvojio je naslov prvaka i to kao drugi najmlađi prvak na vječnoj ljestvici iza Emersona Fittipadija. Naslov je posvetio ranije u sezonu tragično poginulom Ayrtonu Senni zbog čega bi, priznaje, teško osvojio naslov. Svoj prvi naslov prvaka Michael je osvojio sa 8 postignutih pobjeda i 92 osvojena boda.

Sezona 1995. bila je potpuno čista i bez ikakvih zavrlzama. Michael se prošetao kroz sezonu do drugog naslova prvaka i postao najmlađi dvostruki svjetski prvak.

U njegov Benetton te je sezone bio ugrađen Renaultov motor jednak onome koji je bio i kod Williamsa. Michael je te sezone ostvario čak 9 pobjeda čime je izjednačio Mansellov rekord iz 1992. god. u broju potignutih pobjeda u jednoj sezoni, a još na dvije utrke pobjedio je njegov timski kolega Johnny Herbert. Jedna pobjeda se iznimno ističe te sezone, koja je ostvarena na VN Belgije u koju je startao sa čak šesnaeste pozicije. Pored svih tih silnih uspjeha te sezone bilježe se i sjajne borbe između Michaela i Damona Hilla koje su gotovo uvijek završavale sudarima. Prvi sudar zbio se na VN Velike Britanije (domaća za Hilla), kada je Hill pokušao prestići Michaela, te je na kraju u neuspjehu izbacio i sebe i Michaela. Također, nešto slično dogodilo se na VN Italije, kada je Hill prekasno kočio u jednoj šikani i direktno se zabio u Michaela u stražnji dio bolida i obojica su bili van utrke. Upravo je na te dvije utrke pobjedio drugi Benettonov vozač Johnny Herbert. Michael je sezonu je završio za njega tada rekordnih osvojenih 102 boda.

Ferrari

1996. - 1999.

Michael je 1996. prešao u Scuderiu Ferrari, momačad koja naslov prvaka čeka još od 1979. Došavši u Maranelo Michael je odmah bio svjestan kamo je došao i shvatio je, da više neće ostvarivati vrhunske rezultate, ali izjavljivao je; Stići će nova era za Ferrari. Bolid Ferrarija kojeg je on počeo voziti nakon dvojca Berger - Alesi bio je prvi desetocilindrični Ferrarijev motor. Kako je još uvijek sve bilo u razvojnoj fazi Michael je kroz sezonu vozio dva različita modela Ferrarijevog bolida. S prvim modelom pobjedio je na VN Španjolske, a s drugim na VN Beligije i VN Italije. Kasnije je Michael rekao da su ti modeli bolida bili najgori bolidi u povijesti njegove karijere od svih bolida koje je on vozio. Bili su totalno neupravljivi i jednostavno Michael nije uživao u vožnji s tim bolidima. Sa ukupno 3 pobjede u sezoni Michael završava sezonu na 3 mjestu sa 59 osvojenih bodova.

Godine 1997. Michael borio se sa Jacquesom Villeneuveom za naslov svjetskog prvaka, koja se okonačala na zadnjoj utrci u Jerezu kada se obojica sudaraju, a Villeneuve odnosi svoj prvi i jedini naslov. Sezona je bila poprilično neizvjesna, i stvarno je čudno bilo da se Michael sa svojim Ferrarijem te godine uopće i borio za naslov prvaka, jer taj bolid naprosto nije bio spreman za to. Izdvaja se nevjarojatna pobjeda po kišnom Monte Carlu kada Michael apsolutno deklasira konkurenciju i radi od svih prosječne vozače. Michael je te sezone odnio 5 pobjeda i osvojio 78 bodova. Zbog nesportskog poteza (sudar s Villeneuveom) na zadnjoj utrci za VN Europe Michaelu su oduzeti svi bodovi, koje je osvojio u vozačkom poretku koji su ga držali na drugom mjestu tako, da se te sezone Michael vodi kao diskvalificiran za cijelu sezonu. Pobjede su mu priznate kao i bodovi za momčad Ferrari.

Schumacherova borba sa Davidom Coulthardom na VN Velike Britanije 1998.

Godine 1998. Michael je bio spreman sa Ferrarijem da krene u lov na naslov prvaka, te da nakon 19. god. suše vrati naslov u Maranello. Mika Häkkinen bio je novi rival u borbi na naslov prvaka. Häkkinen je pobjedio na prve dvije utrke i napravio prednost od 16 bodova koje je Michael tokom sezone sustigao i na 14 od 16 utrka izjednačuje stanje, pa su obojica imala isti broj bodova, 80. Na preostale dvije Häkkinen je pobjedio i osvojio naslov prvaka. Sezonu je obilježila VN Beligije i masovni sudar na startu u kojem su sudjelovalo čak 12 bolida, a i sudar između Häkkinenovog momčadskog kolege Davida Coultharda i Michaela Schumachera kada ga je Michael pokušao proći za cijeli krug, ali je došlo do sudara zbog slabe vidljivost. Michael je tada ljutito izašao iz bolida i krenuo prema boksu Mclarena da bi se obračunao s Coulthardom. Optužio ga je, da ga je htio ubiti. Taj trenutak je u završnim fazama sezone možda i odlučio rasplet sezone zbog kojeg je Michael izgubio naslov i te sezone. Michael je u sezoni ostvario 6 pobjeda sa ukupnim zbrojem od 86 bodova.

Godine 1999. Michael je pomogao Ferrariju da dođe, ako ne može već do pojedinačme titule barem do titule konstruktorskog prvaka.

Sezona je sve do sedme utrke za VN Velike Britanije bila obećavajuća za Michaela, ali onda se dogodila nesreća. Prilikom starta utrke koji je naknadno već bio prekinut, zbog sudara nekih vozača sa kraja startnog grida, vozači koji su krenuli nastavili su s utrkom ne znajući, da više ne moraju voziti na limitu, nego samo da završe krug i da ponovno konfirmiraju startni poredak. Michael je bio u borbi za treće mjesto s momčadskim kolegom Eddijem Irvineom i prilikom ulaska u zavoj Stowe Michael je samo produžio ravno u zid. Udario je u zid od guma pri brzini od 107 km/h i zadobio je dvostruki prijelom desne noge tako da je izbivao sa slijedećih šest utrka. Vratio se na VN Malezije predzadnju utrku sezone i pomogao je Irvineu u pobjedi na toj utrci u kojoj je Michael bio drugi. Nakon izbivanja gotovo više od 2 mjeseca iz utrka Michael je pokazao na toj prvoj utrci nakon teške nesreće nezapamčenu formu, ne samo na utrci nego i na treninzima, jer je Sepang bila nova staza u kalendaru i ostavljao je konkurenciju na 1 sekundu zaostatka. Michael je ponovo bio onaj stari. Na posljednjoj utrci na VN Japana u Suzuki također osvaja drugo mjesto iza Häkkinena s rezervnom vožnjom jer je bio u poziciji, da pomogne Irvineu da osvoji naslov. Kasnije je izjavio, da je Mika Häkkinen protivnik kojeg najviše respektira od svih protivnika dosad. Sezonu je završio na 5 mjestu s 44 bodova.

2000. - 2002.

2000. g. Michael konačno osvaja svoj treći naslov prvaka nakon velike borbe s Hakkinenom. Pobijedio je zaredom u prve tri utrke, fenomenalno strartavši u sezonu. Sredinom sezone bilježi tri odustajanja zaredom (dva već na samom startu u prvim zavojima) koja su Hakkinenu vratila zaostatak za Michaelom, te je još naknadno pobjedio na dvije utrke, što je smanjilo Michaelovu prednost na minimum. Sezonu završava u stilu pobjedivši na svim preostalim utrkama do kraja sezone i osvaja naslov na predzadnjoj utrci u Suzuki. Na VN Italije izjednačio je broj pobjeda sa Sennom i na novinarsko pitanje u vezi tog velikog postignuća pada u kolaps i rasplače se na novinarskoj konferenciji uživo u TV prijenosu.

Ukupno je pobjedio 9 puta i osvojio rekordnih 108 bodova.

2001. Michael osvaja i četvrti naslov prvaka i ponavlja rekord od 9 pobjeda u sezoni. Sezonu obilježava sjajnim bratskim dvobojima s bratom Ralfom kada ga čak mlađi brat uspijeva i pobjediti na VN Kanade, a ističe se i pobjeda na VN Belgije na kojoj Michael ruši rekord Alaina Prosta u broju pobjeda u karijeri (52 pobjede). Naslov osvaja 4 utrke prije kraja sezone, a sezonu završava sa 123 boda, čak 58 više od drugoplasiranog Coultharda.

2002. g. je bila sezona pune dominacije i pobjede Ferrarija na 15 od 17 utrka, a Michael je postavio novi rekord u broju pobjeda u sezoni i on sad iznosi 11 pobjeda. Predominanta sezona u kojoj se Michael samo prošetao do 5 naslova prvaka i izjednačuje se sa Juanom Manuelom Fangiom. U sezoni se ističe i jedna pomalo čudna pobjeda na VN Austrije kada Michael kao pobjednik biva izviždan od publike jer ga je na samom cilju propustio timski kolega Barrichello. Cijela situacija bila je izrežirana od vođe Ferrarija Jeana Todta. Sezonu završava s rekordnih 144 boda, 60 bodova više od momčadskog kolege Barrichella. S Barrichellom osvaja čak 9 dvostrukih pobjeda za Ferrari u 17 odvoženih utrka.

2003. - 2004.

Schumacher u Indianapolisu 2004

2003. god. Michael ruši jedan od najvažnijih rekorda uopće u F1 ikada postignutih, a to su naslovi svjetskoga prvaka. Te godine postaje šesti put svjetski prvak, a rekord je do tada držao Juan Manuel Fangio s 5 osvojenih prvenstava. Te godine najveći rivali su mu bili vozači Williamsa BMW-a (uključujući brata Ralfa) i McLaren Mercedesa. Sezona je bila jedna od najnepredvidljivih u posljednjih nekoliko godina i odluka o prvaku je pala na zadnjoj utrci u Suzuki, kada je Kimi Raikkonen imao minimalne šanse da osvoji prvenstvo. Utrku prije na utrci za VN SAD-a u Indianapolisu veliku šansu je imao i Juan Pablo Montoya.

Od početka sezone Michael i Ferrari mučili su se sa mnogim problemima, tako da prvi dio sezone ćpobjedama i pobjeđuje tri utrke zaredom. Sredinom sezone se totalno izgubio i upao je u sjenu mlađeg brata koji je u tom djelu sezone bio bolji Schumacher. U sezoni, koja je bila pravi metež za sve vraća sve sa pobjedama u Ferrarijevom dvorištu i na prekooceanskoj turneji u Americi kada njegovi ključni suparnici posustaju u utrci. Na zadnjoj utrci za VN Japana bio mu je potreban samo 1 bod. da osvoji naslov što se točno tako i dogodilo, jer je utrku završio tek kao osmi sa puno sudara i nepredvidivih izljetanja (uključujući i borbe sa Ralfom). Sezonu je završio s 93 osvojena boda.

2004. je bila prava rekordma sezona Michaela Schumachera. Pobijedio je u prvih 13 utrka čak 12 puta što u povijesti natjecanja Formule 1 nikada nije bilo ubilježeno. Prošetao je do svog rekordnog 7 (kasnije će pokazati, da je to bio posljednji naslov) naslova svjetskoga prvaka i jednostavno je bio u svom elementu, na drugom planetu. Kroz sezonu je imao dva incidenta sa Juanom Pablom Montoyom na VN San Marina kada je skoro izbacio Kolumbijca iz utrke, koji ga je kasnije optužio da je glup ili slijep ako nije vidio njegov bolid kako ga pokušava preteći. Radilo se samo o laganom dodiru koji je pomalo bio dvojben jer je izgledalo da je Michael doista namjerno pokušao izbaciti Montoyu sa staze. A drugi se zbio u tunelu Monaka kada se Montoya prilikom faze safety-cara zalijeće u Michaela. Michael je zagrijavao kočnice i gume te naglo usporio na što je Montoya prekasno reagirao i zaletio se u njega. To je ujedno bilo i jedino odustajanje Michaela te sezone. Ukupno je pobjedio u 18 utrka čak 13 puta te je postavio i taj novi rekord. Sezonu je završio s 148 osvojenih bodova.

2005. - 2006.

Schumacher u borbi sa Kimijem Räikkönenom tijekom Velike nagrade Kanade 2005.

Sezona 2005. za Michaela je bila jedna od najtežih sezona u karijeri, jer je sa vrlo moćnim bolidom, koji svih proteklih godina bio nepobjediv te sezone je upao u totalni prosjek, a jednu jedinu pobjedu te sezone ostvario je na VN SAD-a u utrci šest bolida, koji su bili na Bridgestonovim gumama, jer su se svi koji su bili na Michelin gumama povukli s utrke radi sigurnosnih razloga. Te sezone su se promjenila pravila s gumama, koje se više nisu mijenjale tokom utrke, nego je jedan set guma morao izdržati čitavu utrku. To je bio glavni razlog slabe Ferrarijeve forme te sezone radi Bridgestone guma, i Michael je bio totalno nemoćan da išta promjeni. Od pravih utrka bilježi se sjajna borba s Alonsom na VN San Marina, kad ga je Michael stiskao zadnjih 12 krugova u borbi za prvo mjesto, ali na kraju ipak nije uspio. Odustao je šest puta u 19 utrka i osvojio 62 boda što je bilo dovoljno za njega mizerno tek treće mjesto u poretku.

2006. je bila posljednja Michaelova sezona u Formuli 1. Nakon tri utrke osvojio je 11 bodova i bio već 17 bodova u zaostatku za Fernandom Alonsom aktualnim svjetskim prvakom. Pobjeđuje u naredne dvije utrke nakon 18 mjeseci suše nebrojeći pobjedu na VN SAD-a, kada su se sve momčadi na Michelinu povukle sa utrke. Nakon VN Kanade zaostatak za Alonsom je dostigao vrhunac i iznosio je 25 bodova. U sljedeće tri utrke Michael se vraća i smanjuje na prihvatljivijih 11 bodova. U nastavku sezone pobjeđuje na VN Italije i VN Kine kada se po prvi put u sezoni izjednačava s Alonsom. Ostvaruje jedan od največih preobrata u sezoni u povijesti Formule 1. Sve se poklapalo savršeno u završnici sezone, da Michael osvoji rekordni 8 naslov svjetskoga prvaka, ali kvar na motoru na VN Japana upropaštava sve. Bio je to kvar kakav se nije dogodio još od VN Francuske 2000. i za Michaela je sezona bila izgubljena. Alonsu je u završnici trebao samo bod da potvrdi svoj drugi naslov, što se na kraju i dogodilo. Michael je svoju posljednju utrku završio kao 4 s mnogo problema uoči same utrke, koje su se događale i tokom utrke, od problema pumpe za gorivo do ispuštanja gume prilikom dodira sa Fisichellom. Usprkos svim problemima, koje su se događali na toj utrci po Michaelu, utrka je otišla u povijest kao njegova zadnja utrka u Formuli 1 i kao jedna koju je odvezao na jedan od najveličanstvenijih načina koji je to mogao odvesti u svom pravom Schumacherovskom stilu kada je sve ostale vozača učinio prosječnima bez obzira na konačan ishod rezultata, koji je ostvario na toj utrci.

Povlačenje iz Formule 1

Dok su se još prskali šampanjcem na pobjedničkom podiju i dobivali pobjedničke pokale, pobjednički trojac tog vikenda Michael Schumacher, Kimi Raikkonen i Robert Kubica, Ferrari je počeo lansirati vijesti novinskim agencijama da se Schumacher krajem godine povlači iz Formule 1. Nekoliko minuta kasnije uživo pred milijunima gledatelja na novinarskoj konferenciji nakon utrke Michael konačno sam objavljuje vijest, koja se mjesecima vukla kao jedna od mogućnosti i epilog je dostigao kraj. Michael objavljuje kraj trkaće karijere na kraju sezone i zahvaljuje se cijeloj obitelji, osobito ocu, koji ga je okrenuo da krene tim putem. Spomenuo je svoju cijelu 30-godišnju trkaću karijeru i sve što su mu utrke donijele kroz to razdoblje.

Mercedes GP

Povratak u Formulu 1 2010. - danas

Michael Schumacher vratio se je aktivnom utrkivanju u F1 2010. godine, vozeči za momčad Mercedes GP. Sezonu završava na 9. mjestu ukupnog poredka vozača, što mu je najlošji rezultat u karijeri F1 vozača.

U sezoni 2011. također nastupa za momčad Mercede GP-a, te najavljuje borbu za podije i pobjede u nadolazećoj sezoni. Prva utrka sezone na GP Australije nije davala u tom pravcu.

Postignuća

Sažetak karijere

Godina	Kategorija	Momčad	Utrke	Pole Positions	Pobjede	Bodovi	Poredak
1988.	European Formula Ford 1600	Eufra Racing	4	1	2	50	2.
	German Formula Ford 1600	Eufra Racing	6	1	3	124	6.
	Formula König	Hoecker Sportwagenservice	10	1	9	192	1.
1989.	German Formula Three	WTS Racing	12	2	2	163	3.
	European Formula Three Cup	WTS Racing	1	0	0	N/A	NC
	Macau Grand Prix	WTS Racing	1	0	0	N/A	NC
1990.	World Sportscar Championship	Team Sauber Mercedes	3	0	1	21	=5.
	German Formula Three	WTS Racing	11	6	5	148	1.
	European Formula Three Cup	WTS Racing	1	1	0	N/A	NC
	Macau Grand Prix	WTS Racing	1	0	1	N/A	1.
1991.	Formula 1	Team 7UP Jordan	1	0	0	0	14.
		Camel Benetton Ford	5	0	0	4
	World Sportscar Championship	Team Sauber Mercedes	8	0	1	43	=9.
	Deutsche Tourenwagen Meisterschaft	Zakspeed Mercedes	4	0	0	0	NC
	Japanese Formula 3000	Team Le Mans	1	0	0	6	12.
1992.	Formula 1	Camel Benetton Ford	16	0	1	53	3.
1993.	Formula 1	Camel Benetton Ford	16	0	1	52	4.
1994.	Formula 1	Mild Seven Benetton Ford	14	6	8	92	1.
1995.	Formula 1	Mild Seven Benetton Renault	17	4	9	102	1.
1996.	Formula 1	Scuderia Ferrari	16	4	3	59	3.
1997.	Formula 1	Scuderia Ferrari Marlboro	17	3	5	78	DSQ*
1998.	Formula 1	Scuderia Ferrari Marlboro	16	3	6	86	2.
1999.	Formula 1	Scuderia Ferrari Marlboro	10	3	2	44	5.
2000.	Formula 1	Scuderia Ferrari Marlboro	17	9	9	108	1.
2001.	Formula 1	Scuderia Ferrari Marlboro	17	11	9	123	1.
2002.	Formula 1	Scuderia Ferrari Marlboro	17	7	11	144	1.
2003.	Formula 1	Scuderia Ferrari Marlboro	16	5	6	93	1.
2004.	Formula 1	Scuderia Ferrari Marlboro	18	8	13	148	1.
2005.	Formula 1	Scuderia Ferrari Marlboro	19	1	1	62	3.
2006.	Formula 1	Scuderia Ferrari Marlboro	18	4	7	121	2.
U sezonama 2007., 2008. i 2009. g. Schumacher se nije natjecao u Formuli 1.
2010.	Formula 1	Mercedes GP Petronas F1 Team	19	-	-	72	9.
2011.	Formula 1	Mercedes GP Petronas F1 Team	7	-	-	26	9.

Potpuni popis rezultata u Formuli 1

(key) (Utrke označene debelim slovima označuju najbolju startnu poziciju) (Utrke označene kosim slovima označuju najbrži krug utrke)

Godina	Momčad	Šasija	Motor	Gume	1.	2.	3.	4.	5.	6.	7.	8.	9.	10.	11.	12.	13.	14.	15.	16.	17.	18.	19.	Bodovi	Poredak
1991.	Team 7UP Jordan	Jordan 191	Ford Cosworth HBB 4 3.5 V8	G	SAD -	BRA -	SMR -	MON -	KAN -	MEX -	FRA -	VBR -	NJE -	MAĐ -	BEL Ret									4	12.
	Camel Benetton Ford	Benetton B191	Ford Cosworth HBA 5 3.5 V8	P												ITA 5	POR 6	ŠPA 6	JAP Ret	AUS Ret
1992.	Camel Benetton Ford	Benetton B191B	Ford Cosworth HBA 7 3.5 V8	G	JAR 4	MEX 3	BRA 3																	53	3.
		Benetton B192						ŠPA 2	SMR Ret	MON 4	KAN 2	FRA Ret	VBR 4	NJE 3	MAĐ Ret	BEL 1	ITA 3	POR 7	JAP Ret	AUS 2
1993.	Camel Benetton Ford	Benetton B193	Ford Cosworth HBA 8 3.5 V8	G	JAR Ret	BRA 3																		52	4.
		Benetton B193B					EUR Ret	SMR 2	ŠPA 3	MON Ret	KAN 2	FRA 3	VBR 2	NJE 2	MAĐ Ret	BEL 2	ITA Ret	POR 1	JAP Ret	AUS Ret
1994.	Mild Seven Benetton Ford	Benetton B194	Ford Cosworth Zetec-R ECA 3.5 V8	G	BRA 1	PAC 1	SMR 1	MON 1	ŠPA 2	KAN 1	FRA 1	VBR DSQ	NJE Ret	MAĐ 1	BEL DSQ	ITA	POR	EUR 1	JAP 2	AUS Ret				92	1.
1995.	Mild Seven Benetton Renault	Benetton B195	Renault RS7 3.0 V10	G	BRA 1	ARG 3	SMR Ret	ŠPA 1	MON 1	KAN 5	FRA 1	VBR Ret	NJE 1	MAĐ Ret	BEL 1	ITA Ret	POR 2	EUR 1	PAC 1	JAP 1	AUS Ret			102	1.
1996.	Scuderia Ferrari	Ferrari F310	Ferrari Type 046 3.0 V10	G	AUS Ret	BRA 3	ARG Ret	EUR 2	SMR 2	MON Ret	ŠPA 1	KAN Ret	FRA DNS	VBR Ret	NJE 4	MAĐ 9	BEL 1	ITA 1	POR 3	JAP 2				59	3.
1997.	Scuderia Ferrari Marlboro	Ferrari F310B	Ferrari Type 046/1B 3.0 V10	G	AUS 2	BRA 5	ARG Ret	SMR 2	MON 1	ŠPA 4	KAN 1	FRA 1	VBR Ret	NJE 2	MAĐ 4	BEL 1	ITA 6	AUT 6	LUX Ret	JAP 1	EUR Ret			78*	DSQ
1998.	Scuderia Ferrari Marlboro	Ferrari F300	Ferrari Type 047 3.0 V10	G	AUS Ret	BRA 3	ARG 1	SMR 2	ŠPA 3	MON 10	KAN 1	FRA 1	VBR 1	AUT 3	NJE 5	MAĐ 1	BEL Ret	ITA 1	LUX 2	JAP Ret				86	2.
1999.	Scuderia Ferrari Marlboro	Ferrari F399	Ferrari Type 048 3.0 V10	B	AUS 8	BRA 2	SMR 1	MON 1	ŠPA 3	KAN Ret	FRA 5	VBR DNS	AUT INJ	NJE INJ	MAĐ INJ	BEL INJ	ITA INJ	EUR INJ	MAL 2	JAP 2				44	5.
2000.	Scuderia Ferrari Marlboro	Ferrari F1-2000	Ferrari Type 049 3.0 V10	B	AUS 1	BRA 1	SMR 1	VBR 3	ŠPA 5	EUR 1	MON Ret	KAN 1	FRA Ret	AUT Ret	NJE Ret	MAĐ 2	BEL 2	ITA 1	SAD 1	JAP 1	MAL 1			108	1.
2001.	Scuderia Ferrari Marlboro	Ferrari F2001	Ferrari Type 050 3.0 V10	B	AUS 1	MAL 1	BRA 2	SMR Ret	ŠPA 1	AUT 2	MON 1	KAN 2	EUR 1	FRA 1	VBR 2	NJE Ret	MAĐ 1	BEL 1	ITA 4	SAD 2	JAP 1			123	1.
2002.	Scuderia Ferrari Marlboro	Ferrari F2001	Ferrari Type 050 3.0 V10	B	AUS 1	MAL 3																		144	1.
		Ferrari F2002	Ferrari Type 051 3.0 V10				BRA 1	SMR 1	ŠPA 1	AUT 1	MON 2	KAN 1	EUR 2	VBR 1	FRA 1	NJE 1	MAĐ 2	BEL 1	ITA 2	SAD 2	JAP 1
2003.	Scuderia Ferrari Marlboro	Ferrari F2002	Ferrari Type 051B 3.0 V10	B	AUS 4	MAL 6	BRA Ret	SMR 1																93	1.
		Ferrari F2003-GA	Ferrari Type 052 3.0 V10						ŠPA 1	AUT 1	MON 3	KAN 1	EUR 5	FRA 3	VBR 4	NJE 7	MAĐ 8	ITA 1	SAD 1	JAP 8
2004.	Scuderia Ferrari Marlboro	Ferrari F2004	Ferrari Type 053 3.0 V10	B	AUS 1	MAL 1	BHR 1	SMR 1	ŠPA 1	MON Ret	EUR 1	KAN 1	SAD 1	FRA 1	VBR 1	NJE 1	MAĐ 1	BEL 2	ITA 2	KIN 12	JAP 1	BRA 7		148	1.
2005.	Scuderia Ferrari Marlboro	Ferrari F2004M	Ferrari Type 054 3.0 V10	B	AUS Ret	MAL 7																		62	3.
		Ferrari F2005	Ferrari Type 055 3.0 V10				BHR Ret	SMR 2	ŠPA Ret	MON 7	EUR 5	KAN 2	SAD 1	FRA 3	VBR 6	NJE 5	MAĐ 2	TUR Ret	ITA 10	BEL Ret	BRA 4	JAP 7	KIN Ret
2006.	Scuderia Ferrari Marlboro	Ferrari 248 F1	Ferrari Type 056 2.4 V8	B	BHR 2	MAL 6	AUS Ret	SMR 1	EUR 1	ŠPA 2	MON 5	VBR 2	KAN 2	SAD 1	FRA 1	NJE 1	MAĐ 8	TUR 3	ITA 1	KIN 1	JAP Ret	BRA 4		121	2.
U sezonama 2007., 2008. i 2009. god. Schumacher se nije natjecao u Formuli 1.
2010.	Mercedes GP Petronas F1 Team	Mercedes MGP W01	Mercedes-Benz FO 108X 2.4 V8	B	BHR 6	AUS 10	MAL Ret	KIN 10	ŠPA 4	MON 12	TUR 4	KAN 11	EUR 15	VBR 9	NJE 9	MAĐ 11	BEL 7	ITA 9	SIN 13	JAP 6	KOR 4	BRA 7	ABU Ret	72	9.
2011.	Mercedes GP Petronas F1 Team	Mercedes MGP W02	Mercedes-Benz FO 108Y 2.4 V8	P	AUS Ret	MAL 9	KIN 8	TUR 12	ŠPA 6	MON Ret	KAN 4	EUR	VBR	NJE	MAĐ	BEL	ITA	SIN	JAP	KOR	IND	ABU	BRA	26	9.

* 1997. diskvalificiran iz vozačkog poretka radi opasne vožnje na VN Europe i sudara sa Jacquesom Villeneuveom. Bodovi koje je osvojio tokom sezone bili su dovoljni za drugo mjesto u poretku.

Formula 1: rekordi

Schumacher slavi pobjedu na VN SAD-a 2004. g.

Svi Schumacherovi rekordi do kraja 2006. g.:

	Rekord	Broj
1	Naslovi prvaka	7
2	Uzastopni naslovi	5
3	Pobjede u utrkama	91
4	Uzastopne pobjede*	7 (2004., Europa - Mađarska)
5	Pobjede s jednom momčadi	72 (Ferrari)
6	Pobjede na istoj VN	8 (Francuska)
7	Pobjede na različitim VN	20
8	Najduže vrijeme od prve do posljednje pobjede	14 godina, 1 mjesec i 2 dana
9	Druga mjesta	43
10	Pobjednička postolja (Top 3)	154
11	Uzastopne utrke na pobjedničkom postolju	19 (SAD 2001. - Japan 2002.)
12	Utrke završene u bodovima	190
13	Krugovi u vodstvu	4741 (22,155 km)
14	Prve startne pozicije	68
15	Startovi iz prvog reda	115
16	Najbrži krugovi	76
17	Dvostruke pobjede (prvo startno mjesto i pobjeda u utrci)	40
18	Savršen rezultat (prvo startno mjesto, najbrži krug i pobjeda u utrci)	22
19	Prvenstveni bodovi	1,369
20	Završene utrke uzastopno	24 (Mađarska 2001. - Malezija 2003.)
21	Bodovi u sezoni za viceprvaka	121 (od 180)
22	Pobjede u sezoni za viceprvaka*	7
23	Utrke za istog graditelja bolida i motora	180 (Ferrari)
24	Pobjede u Indianapolisu (bilo koja klasa utrka)	5
25	Pobjede u Monzi (bilo koja klasa utrka)	5
26	Pobjede u jednoj sezoni	13 (2004.)
27	Najbrži krugovi u jednoj sezoni*	10 (2004.)
28	Bodovi postignuti u jednoj sezoni	148 (2004.)
29	Pobjednička postolja u jednoj sezoni	17 (2002.)
30	Najveći broj preostalih utrka u prvenstvu nakon osvojenog naslova	6 (2002.)
31	Uzastopne godine s pobjedom	15

* Rekord dijeljen s drugim vozačem

Vanjske poveznice

• Službena stranica Michaela Schumachera
• Grandprix.com Profil
• Statistika karijere
• Profil Michaela Schumachera zajedno sa statistikom na F1db
• Michael Schumacher, statistika karijere
• Članci o Michaelu Schumacheru