Ženevske konvencije: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m r2.7.1) (robot Mijenja: cs:Ženevské úmluvy
Kubura (razgovor | doprinosi)
Nema sažetka uređivanja
Redak 4: Redak 4:
==Povijest==
==Povijest==
[[Datoteka:Committee of Five Geneva 1863.jpg|mini|desno|Crtež "Odbora petorice".]]
[[Datoteka:Committee of Five Geneva 1863.jpg|mini|desno|Crtež "Odbora petorice".]]
Do nastanka Konvencije došlo je zahvaljujući naporima [[Henri Dunant]]a, švicarskog poslovnog čovjeka, koji je svjedočivši strahotama rata u [[bitci kod Solferina|Bitka kod Solferina]] 1859.g., došao na ideju stvaranja neutralne organizacija koja bi brinula o ranjenim vojnicima.
Do nastanka Konvencije došlo je zahvaljujući naporima [[Henri Dunant]]a, švicarskog poslovnog čovjeka, koji je svjedočivši strahotama rata u [[bitka kod Solferina|bitci kod Solferina]] 1859.g., došao na ideju stvaranja neutralne organizacije koja bi brinula o ranjenim vojnicima.
Svoja sjećanja i razmišljanja opsao je u knjizi "[[Sjećanje na Solferino]]" (izvorni naziv: "Un Souvenir de Solferino"). Dunant je svoju knjigu tiskao o vlastitom trošku 1862.g. i poslao primjerke na adrese vodećih politički i vojnih ljudi različitih europskih zemalja.
Svoja sjećanja i razmišljanja opisao je u knjizi "[[Sjećanje na Solferino]]" (izvorni naziv: "Un Souvenir de Solferino"). Dunant je svoju knjigu tiskao o vlastitom trošku [[1862.]]g. i poslao primjerke na adrese vodećih politički i vojnih ljudi različitih europskih zemalja.


Nakon što je razmotrilo Dunantove ideje, ženevsko "Društvo javne koristi" čiji je Dunant bio član, imenuje petoricu članova u odbor koji bi trebali ispitati provedivost ideja.
Nakon što je razmotrilo Dunantove ideje, ženevsko "Društvo javne koristi" čiji je Dunant bio član, imenuje petoricu članova u odbor koji bi trebali ispitati provedivost ideja.
Tako nastaje „Međunarodni odbor za pomoć ranjenicima“, poznat kao i „Odbor petorice“ koji širi ove ideje svijetom.
Tako nastaje „Međunarodni odbor za pomoć ranjenicima“, poznat kao i „Odbor petorice“ koji širi ove ideje svijetom.
Članovi tog odbora osim samog Dunanta bili su [[Gustave Moynier]], [[Henri Dufour]], [[Louis Appia]] i [[Théodore Maunoir]]. Prvi sastanak ovog odbora 17. veljače 1863.g. i taj datum se smatra osnutkom [[Međunarodni odbor Crvenog križa|Međunarodnog odbora Crvenog križa]].
Članovi tog odbora osim samog Dunanta bili su [[Gustave Moynier]], [[Henri Dufour]], [[Louis Appia]] i [[Théodore Maunoir]]. Prvi sastanak ovog odbora [[17. veljače]] [[1863.]]g. i taj datum se smatra osnutkom [[Međunarodni odbor Crvenog križa|Međunarodnog odbora Crvenog križa]].


U listopadu 1863.g. Odbor organizira kongres predstavnike četrnaest država kako bi raspravili poboljšanje skrbi o ranjenim vojnicima.
U listopadu 1863.g. Odbor organizira kongres predstavnike četrnaest država kako bi raspravili poboljšanje skrbi o ranjenim vojnicima.


Godinu dana, kasnije 1864.g. Švicarska vlada službeno poziva vlade svih europskih država, te [[SAD]]a, [[Brazil]]a i [[Meksiko|Meksika]] da pošalju svoje predstavnika na službenu diplomatsku konferenciju. Ukupno 26 delegata iz 16 država došlo je na konferenciju i [[22. kolovoza]] dvanaest država potpisuje prvu Ženevsku konvenciju.
Godinu dana, kasnije [[1864.]]g. švicarska vlada službeno poziva vlade svih europskih država, te [[SAD]]a, [[Brazil]]a i [[Meksiko|Meksika]] poslati svoje predstavnika na službenu diplomatsku konferenciju. Ukupno 26 delegata iz 16 država došlo je na konferenciju i [[22. kolovoza]] dvanaest država potpisuje prvu Ženevsku konvenciju.


==Konvencije i dopunski protokoli==
==Konvencije i dopunski protokoli==
Redak 27: Redak 27:
Konvencija o zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata - Ustanovljuje pravila o zaštiti civilnog stanovništva, posebice o postupanju prema civilima na okupiranom području, prema onima lišenima slobode, te okupaciji općenito.
Konvencija o zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata - Ustanovljuje pravila o zaštiti civilnog stanovništva, posebice o postupanju prema civilima na okupiranom području, prema onima lišenima slobode, te okupaciji općenito.
===Dopunski protokoli Ženevskim konvencijama===
===Dopunski protokoli Ženevskim konvencijama===
Postoje i tri dopunska protokola konvencijama ([[Protokol I]], [[Protokol II]] i [[Protokol III]]) prva dva potpisana [[12. siječnja]] [[1977]].g., a treći [[12. kolovoza]] [[2005]].g.
Postoje i tri dopunska protokola konvencijama ([[Protokol I]], [[Protokol II]] i [[Protokol III]]) prva dva potpisana [[12. siječnja]] [[1977.]]g., a treći [[12. kolovoza]] [[2005.]]g.


[[Kategorija:Međunarodno pravo]]<!--trebalo bi ići i pod ratno pravo-->
[[Kategorija:Međunarodno pravo]]<!--trebalo bi ići i pod ratno pravo-->

Inačica od 15. lipnja 2011. u 05:09

Izvorni dokument Prve ženevske konvencije.

Ženevske konvencije sastoje se od četiri sporazuma, koji su potpisani u Ženevi, (Švicarska), koji su postali osnovu za međunarodni zakon za humanitarna pitanja. Konvencija se uglavnom odnosi na postupak prema neborbenom osoblju i ratnim zarobljenicima.

Povijest

Crtež "Odbora petorice".

Do nastanka Konvencije došlo je zahvaljujući naporima Henri Dunanta, švicarskog poslovnog čovjeka, koji je svjedočivši strahotama rata u bitci kod Solferina 1859.g., došao na ideju stvaranja neutralne organizacije koja bi brinula o ranjenim vojnicima. Svoja sjećanja i razmišljanja opisao je u knjizi "Sjećanje na Solferino" (izvorni naziv: "Un Souvenir de Solferino"). Dunant je svoju knjigu tiskao o vlastitom trošku 1862.g. i poslao primjerke na adrese vodećih politički i vojnih ljudi različitih europskih zemalja.

Nakon što je razmotrilo Dunantove ideje, ženevsko "Društvo javne koristi" čiji je Dunant bio član, imenuje petoricu članova u odbor koji bi trebali ispitati provedivost ideja. Tako nastaje „Međunarodni odbor za pomoć ranjenicima“, poznat kao i „Odbor petorice“ koji širi ove ideje svijetom. Članovi tog odbora osim samog Dunanta bili su Gustave Moynier, Henri Dufour, Louis Appia i Théodore Maunoir. Prvi sastanak ovog odbora 17. veljače 1863.g. i taj datum se smatra osnutkom Međunarodnog odbora Crvenog križa.

U listopadu 1863.g. Odbor organizira kongres predstavnike četrnaest država kako bi raspravili poboljšanje skrbi o ranjenim vojnicima.

Godinu dana, kasnije 1864.g. švicarska vlada službeno poziva vlade svih europskih država, te SADa, Brazila i Meksika poslati svoje predstavnika na službenu diplomatsku konferenciju. Ukupno 26 delegata iz 16 država došlo je na konferenciju i 22. kolovoza dvanaest država potpisuje prvu Ženevsku konvenciju.

Konvencije i dopunski protokoli

Prva ženevska konvencija

Konvencija za poboljšanje položaja ranjenika i bolesnika u oružanim snagama u ratu - štiti ranjene i bolesne vojnike i osoblje koje ih njeguje, zgrade u kojima su smješteni i opremu koja se koristi za njihove potrebe. Uređuje uporabu znakova: crvenog križa i crvenog polumjeseca.

Druga ženevska konvencija

Konvencija za poboljšanje položaja ranjenika, bolesnika i brodolomaca oružanih snaga na moru - Proširuje zaštitu na mornare brodolomce i uređuje uvijete pod kojima im se može pružiti pomoć

Treća ženevska konvencija

Konvencija o postupanju s ratnim zarobljenicima - štiti pripadnike oružanih snaga koji su zarobljeni, sadrži pravila o postupanju prema njima i ustanovljuje prava i obaveze sile u čijoj su vlasti

Četvrta ženevska konvencija

Konvencija o zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata - Ustanovljuje pravila o zaštiti civilnog stanovništva, posebice o postupanju prema civilima na okupiranom području, prema onima lišenima slobode, te okupaciji općenito.

Dopunski protokoli Ženevskim konvencijama

Postoje i tri dopunska protokola konvencijama (Protokol I, Protokol II i Protokol III) prva dva potpisana 12. siječnja 1977.g., a treći 12. kolovoza 2005.g.

Predložak:Link FA