Neobizantska arhitektura: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
m r2.7.1) (robot Dodaje: ca, it, ja, nl
Redak 16: Redak 16:
* Dragan Damjanović, Herman Bollé, Josip Bauer i kapela svetih Petra i Pavla na Mirogoju. // Peristil : zbornik radova za povijest umjetnosti. 52 (2009) ; 151-164
* Dragan Damjanović, Herman Bollé, Josip Bauer i kapela svetih Petra i Pavla na Mirogoju. // Peristil : zbornik radova za povijest umjetnosti. 52 (2009) ; 151-164


[[ca:Arquitectura neobizantina]]
[[en:Byzantine Revival architecture]]
[[de:Neobyzantinische Architektur]]
[[de:Neobyzantinische Architektur]]
[[en:Byzantine Revival architecture]]
[[fr:Architecture néo-byzantine]]
[[es:Arquitectura neobizantina]]
[[es:Arquitectura neobizantina]]
[[fr:Architecture néo-byzantine]]
[[it:Architettura neobizantina]]
[[ja:ネオ・ビザンティン建築]]
[[nl:Neo-byzantijnse architectuur]]
[[ru:Неовизантийский стиль]]
[[ru:Неовизантийский стиль]]

Inačica od 15. lipnja 2011. u 14:56

Stil u arhitekturi 19. i 20. stoljeća.

Neobizantski stil u Europi

Neobizantski stil široko je raširen od sredine 19. stoljeća u arhitekturi zemalja s brojnim ili većinskim pravoslavnim stanovništvom. Najčešće su sakralne građevine projektirane i građene u neobizantskom stilu, no katkada i javni pa i stambeni objekti. Krajem 19. stoljeća stil se pojavljuje i u sakralnoj arhitekturi katoličke crkve u zapadnoj Europi i europeiziranim društvima posvuda po svijetu. Glavni poticaj širenju neobizantskoga stila predstavljale su publikacije o ključnim spomenicima bizantske arhitekture Grčke i Konstantinopola. S buđenjem nacionalnih pokreta u pravoslavnim zemljama regionalne varijante neobizantskog stila (ruska, srpska, bugarska, grčka, itd.) počinju se smatrati nacionalnim arhitektonskim stilovima.

Neobizantski stil u Hrvatskoj

Neobizantski stil u javlja se u Hrvatskoj sredinom 19. stoljeća vezano gotovo isključivo uz građevine (crkve, parohijske i općinske zgrade) Srpske pravoslavne crkve. Ključni predstavnik neobizantskog stila u ranoj, romantičarskoj fazi hrvatske arhitekture bio je Franjo Klein, autor projekta za crkvu Preobraženja Gospodnjeg u Zagrebu. Nakon što je 1883-84. Herman Bollé projektirao novu unutrašnju opremu crkve Preobraženja Gospodnjeg u Zagrebu ovaj arhitekt postaje glavnim predstavnikom neobizantskog stila u Hrvatskoj. Povjerena mu je gradnja kapele Kukulj na zagrebačkom groblju Mirogoj, restauracija Saborne crkve u Pakracu, manastira Grgetega na Fruškoj gori, gdje, u manastiru Krušedolu podiže spomenik srpskom kralju Milanu Obrenoviću. Rusku verziju neobizantskog stila u hrvatsku arhitekturu unosi Janko Holjac svojim projektima za restauraciju saborne crkve u Plaškom i nove grkokatoličke crkve u Petrovcima.

Izvori