Neobizantska arhitektura: razlika između inačica
m r2.7.1) (robot Dodaje: ca, it, ja, nl |
kat., zaglavlje |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Neobizant''' je stil u [[Arhitektura|arhitekturi]] 19. i [[20. stoljeće|20. stoljeća]]. |
|||
== Neobizantski stil u Europi == |
== Neobizantski stil u Europi == |
||
Neobizantski stil široko je raširen od sredine 19. stoljeća u arhitekturi zemalja s brojnim ili većinskim pravoslavnim stanovništvom. Najčešće su sakralne građevine projektirane i građene u neobizantskom stilu, no katkada i javni pa i stambeni objekti. Krajem 19. stoljeća stil se pojavljuje i u sakralnoj arhitekturi katoličke crkve u zapadnoj Europi i europeiziranim društvima posvuda po svijetu. |
Neobizantski stil široko je raširen od sredine [[19. stoljeće|19. stoljeća]] u arhitekturi zemalja s brojnim ili većinskim pravoslavnim stanovništvom. Najčešće su sakralne građevine projektirane i građene u neobizantskom stilu, no katkada i javni pa i stambeni objekti. Krajem 19. stoljeća stil se pojavljuje i u sakralnoj arhitekturi katoličke crkve u zapadnoj [[Europa|Europi]] i europeiziranim društvima posvuda po svijetu. |
||
Glavni poticaj širenju neobizantskoga stila predstavljale su publikacije o ključnim spomenicima bizantske arhitekture Grčke i Konstantinopola. S buđenjem nacionalnih pokreta u pravoslavnim zemljama regionalne varijante neobizantskog stila (ruska, srpska, bugarska, grčka, itd.) počinju se smatrati nacionalnim arhitektonskim stilovima. |
Glavni poticaj širenju neobizantskoga stila predstavljale su publikacije o ključnim spomenicima bizantske arhitekture [[Grčka|Grčke]] i Konstantinopola. S buđenjem nacionalnih pokreta u pravoslavnim zemljama regionalne varijante neobizantskog stila (ruska, srpska, bugarska, grčka, itd.) počinju se smatrati nacionalnim arhitektonskim stilovima. |
||
== Neobizantski stil u Hrvatskoj == |
== Neobizantski stil u Hrvatskoj == |
||
Neobizantski stil u javlja se u Hrvatskoj sredinom 19. stoljeća vezano gotovo isključivo uz građevine (crkve, parohijske i općinske zgrade) Srpske pravoslavne crkve. Ključni predstavnik neobizantskog stila u ranoj, romantičarskoj fazi hrvatske arhitekture bio je [[Franjo Klein]], autor projekta za [[Katedrala Preobraženja Gospodnjeg u Zagrebu|crkvu Preobraženja Gospodnjeg u Zagrebu]]. |
Neobizantski stil u javlja se u Hrvatskoj sredinom 19. stoljeća vezano gotovo isključivo uz građevine (crkve, parohijske i općinske zgrade) Srpske pravoslavne crkve. Ključni predstavnik neobizantskog stila u ranoj, romantičarskoj fazi hrvatske arhitekture bio je [[Franjo Klein]], autor projekta za [[Katedrala Preobraženja Gospodnjeg u Zagrebu|crkvu Preobraženja Gospodnjeg u Zagrebu]]. |
||
Nakon što je 1883-84. [[Hermann Bollé|Herman Bollé]] projektirao novu unutrašnju opremu [[Katedrala Preobraženja Gospodnjeg u Zagrebu|crkve Preobraženja Gospodnjeg u Zagrebu]] ovaj arhitekt postaje glavnim predstavnikom neobizantskog stila u Hrvatskoj. Povjerena mu je gradnja kapele Kukulj na zagrebačkom groblju [[Mirogoj]], restauracija Saborne crkve u [[Pakrac|Pakracu]], manastira [[Grgeteg|Grgetega]] na [[Fruška gora|Fruškoj gori]], gdje, u manastiru [[Krušedol|Krušedolu]] podiže spomenik srpskom kralju [[Milan Obrenović|Milanu Obrenoviću]]. |
Nakon što je 1883.-84. [[Hermann Bollé|Herman Bollé]] projektirao novu unutrašnju opremu [[Katedrala Preobraženja Gospodnjeg u Zagrebu|crkve Preobraženja Gospodnjeg u Zagrebu]] ovaj arhitekt postaje glavnim predstavnikom neobizantskog stila u Hrvatskoj. Povjerena mu je gradnja kapele Kukulj na zagrebačkom groblju [[Mirogoj]], restauracija Saborne crkve u [[Pakrac|Pakracu]], manastira [[Grgeteg|Grgetega]] na [[Fruška gora|Fruškoj gori]], gdje, u manastiru [[Krušedol|Krušedolu]] podiže spomenik srpskom kralju [[Milan Obrenović|Milanu Obrenoviću]]. |
||
Rusku verziju neobizantskog stila u hrvatsku arhitekturu unosi [[Janko Holjac]] svojim projektima za restauraciju saborne crkve u [[Plaški|Plaškom]] i nove grkokatoličke crkve u [[Petrovci|Petrovcima]]. |
Rusku verziju neobizantskog stila u hrvatsku arhitekturu unosi [[Janko Holjac]] svojim projektima za restauraciju saborne crkve u [[Plaški|Plaškom]] i nove grkokatoličke crkve u [[Petrovci|Petrovcima]]. |
||
| Redak 15: | Redak 15: | ||
* [http://hrcak.srce.hr/file/16511 Stilsko rješenje arhitekta Janka Holjca za gradnju pravoslavne Saborne crkve u Plaškom i grkokatoličke župne crkve u Petrovcima, Prostor, Znanstveni časopis za arhitekturu i urbanizam br. 12 (2004), 1 (27), Zagreb, 2004., str. 67 – 75.] |
* [http://hrcak.srce.hr/file/16511 Stilsko rješenje arhitekta Janka Holjca za gradnju pravoslavne Saborne crkve u Plaškom i grkokatoličke župne crkve u Petrovcima, Prostor, Znanstveni časopis za arhitekturu i urbanizam br. 12 (2004), 1 (27), Zagreb, 2004., str. 67 – 75.] |
||
* Dragan Damjanović, Herman Bollé, Josip Bauer i kapela svetih Petra i Pavla na Mirogoju. // Peristil : zbornik radova za povijest umjetnosti. 52 (2009) ; 151-164 |
* Dragan Damjanović, Herman Bollé, Josip Bauer i kapela svetih Petra i Pavla na Mirogoju. // Peristil : zbornik radova za povijest umjetnosti. 52 (2009) ; 151-164 |
||
[[Kategorija:Arhitektonski stilovi]] |
|||
[[ca:Arquitectura neobizantina]] |
[[ca:Arquitectura neobizantina]] |
||
Inačica od 15. lipnja 2011. u 20:47
Neobizant je stil u arhitekturi 19. i 20. stoljeća.
Neobizantski stil u Europi
Neobizantski stil široko je raširen od sredine 19. stoljeća u arhitekturi zemalja s brojnim ili većinskim pravoslavnim stanovništvom. Najčešće su sakralne građevine projektirane i građene u neobizantskom stilu, no katkada i javni pa i stambeni objekti. Krajem 19. stoljeća stil se pojavljuje i u sakralnoj arhitekturi katoličke crkve u zapadnoj Europi i europeiziranim društvima posvuda po svijetu. Glavni poticaj širenju neobizantskoga stila predstavljale su publikacije o ključnim spomenicima bizantske arhitekture Grčke i Konstantinopola. S buđenjem nacionalnih pokreta u pravoslavnim zemljama regionalne varijante neobizantskog stila (ruska, srpska, bugarska, grčka, itd.) počinju se smatrati nacionalnim arhitektonskim stilovima.
Neobizantski stil u Hrvatskoj
Neobizantski stil u javlja se u Hrvatskoj sredinom 19. stoljeća vezano gotovo isključivo uz građevine (crkve, parohijske i općinske zgrade) Srpske pravoslavne crkve. Ključni predstavnik neobizantskog stila u ranoj, romantičarskoj fazi hrvatske arhitekture bio je Franjo Klein, autor projekta za crkvu Preobraženja Gospodnjeg u Zagrebu. Nakon što je 1883.-84. Herman Bollé projektirao novu unutrašnju opremu crkve Preobraženja Gospodnjeg u Zagrebu ovaj arhitekt postaje glavnim predstavnikom neobizantskog stila u Hrvatskoj. Povjerena mu je gradnja kapele Kukulj na zagrebačkom groblju Mirogoj, restauracija Saborne crkve u Pakracu, manastira Grgetega na Fruškoj gori, gdje, u manastiru Krušedolu podiže spomenik srpskom kralju Milanu Obrenoviću. Rusku verziju neobizantskog stila u hrvatsku arhitekturu unosi Janko Holjac svojim projektima za restauraciju saborne crkve u Plaškom i nove grkokatoličke crkve u Petrovcima.
Izvori
- Mitropolit Jovan Pavlović, Dragan Damjanović, Nikolaj Muhin, Irina Buseva Davidova, Srpska pravoslavna crkvena opština i saborna crkva Preobraženja Gospodnjeg u Zagrebu, Preobraženi hram, Eparhijski upravni odbor Eparhije zagrebačko - ljubljanske, Zagreb, 2008., str. 11-32. (ISBN 978-953-98867-5-0)
- Arhitektura ikonostasa u opusu Hermana Bolléa, Prostor, Znanstveni časopis za arhitekturu i urbanizam br. 18 (2010), 1 (39); Zagreb, 2010., str. 62 – 79.
- Stilsko rješenje arhitekta Janka Holjca za gradnju pravoslavne Saborne crkve u Plaškom i grkokatoličke župne crkve u Petrovcima, Prostor, Znanstveni časopis za arhitekturu i urbanizam br. 12 (2004), 1 (27), Zagreb, 2004., str. 67 – 75.
- Dragan Damjanović, Herman Bollé, Josip Bauer i kapela svetih Petra i Pavla na Mirogoju. // Peristil : zbornik radova za povijest umjetnosti. 52 (2009) ; 151-164