Đuro Utješanović: razlika između inačica
m ispravka poveznica |
Nema sažetka uređivanja |
||
| Redak 7: | Redak 7: | ||
|pseudonim = |
|pseudonim = |
||
|rođenje = [[1940.]] |
|rođenje = [[1940.]] |
||
|mjesto rođenja = kod [[Sanski Most|Sanskog Mosta]] |
|mjesto rođenja = kod [[Sanski Most|Sanskog Mosta]] selo Kljevci |
||
|smrt = |
|smrt = |
||
|mjesto smrti = |
|mjesto smrti = |
||
Inačica od 19. lipnja 2011. u 12:31
| Đuro Utješanović | |
| Rodno ime | Đuro Utješanović |
|---|---|
| Rođenje | 1940., kod Sanskog Mosta selo Kljevci |
| Zanimanje | glumac |
| Važniji filmovi | Hajdučka vremena (1977.), Vlakom prema jugu (1981.), Krhotine (1991.), Kad mrtvi zapjevaju (1998.). |
| Portal o životopisima | |
| Portal o filmskoj umjetnosti | |
Đuro Utješanović (ne zna se točno kada je rođen, ali za godinu rođenja uzima 1940.) je hrvatski glumac rođen u Bosni i Hercegovini.
Još kao djete izgubio je oba roditelja: otac Drago poginuo je 1943. u njemačkom napadu na partizansku podzemnu bolnicu, a majku Dragicu 1945. ubijaju pljačkaši. U Kikindi je zavšio osnovnu školu. Utješanović je 1956. poslan u Split gdje je pohađao šumarsku školu zajedno s još jednim budućim velikim hrvatskim glumcem Ivicom Vidovićem. Po završetku srednjoškolskog školovanja vraća se u Kikindu, gdje opet biva protiv svoje volje poslan u Sarajevo na šumarski fakultet. Šumarski fakultet nikako mu nije bio po volji i nakon dvije godine studija odlučio je pobjeći iz Sarajeva u Zagreb. U Zagrebu će nešto kasnije upisati i glumu za koju je pokazivao zanimanje još od srednjoškolskih dana. Poslije stjecanja diplome deset je godina radio u kazalištu Gavella, a potom je odlučio odmaknuti se od kazališnih dasaka. Često je igrao u filmovima i to najviše tada nepopularne uloge žandara i ustaša. Struka će reći da je najveći trag ostavio na Dubrovačkim ljetnim igrama gdje je bez prekida nastupao gotovo tri desetljeća. U novije vrijeme ostati će upamćen po ulozi tetka u Večernjoj školi Željka Pervana gdje je pokazao talent improvizacije. Zapažene je uloge ostvario u filmovima: Hajdučka vremena (1977.), Vlakom prema jugu (1981.), Krhotine (1991.), Kad mrtvi zapjevaju (1998.). Popularnost je stekao i u zabavnoj emisiji Hrvatske televizije Jel' me netko tražio, a sa sinom Dragom često nastupa u kazališnim predstavama diljem Hrvatske.
Uz glumačke vode okušao se i u politici 2003. kada je bio prvi na izbornoj listi Socijalističke radničke partije u VI. izbornoj jedinici za Hrvatski sabor.
Izvori
moljac.hr :: Đuro Utješanović, uz dozvolu autora teksta