Codex Iustinianus: razlika između inačica
ispravak |
ispravak |
||
Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Codex Iustinianus ( |
'''Codex Iustinianus (Justinijanov kodeks)''' je zbirka [[carske konstitucije|carskih konstitucija]] ( constitutiones principum ) nazvana po [[bizant]]skom [[car]]u [[Justinijan I. Veliki|Justinijanu I. Velikom]] koji ju je dao sastaviti, a koja je ujedno i prvo djelo njegove [[kodifikacija|kodifikacije]] [[rimsko pravo|rimskog prava]], poznate pod nazivom '''[[Corpus iuris civilis]]''' . |
||
[[Datoteka:Meister von San Vitale in Ravenna 004.jpg|mini|Justinijan I. Veliki]] |
[[Datoteka:Meister von San Vitale in Ravenna 004.jpg|mini|Justinijan I. Veliki]] |
||
Inačica od 24. lipnja 2011. u 02:07
Codex Iustinianus (Justinijanov kodeks) je zbirka carskih konstitucija ( constitutiones principum ) nazvana po bizantskom caru Justinijanu I. Velikom koji ju je dao sastaviti, a koja je ujedno i prvo djelo njegove kodifikacije rimskog prava, poznate pod nazivom Corpus iuris civilis .
Izrada kodeksa
Car Justinijan je 528. godine naredio komisiji carskih službenika i pravnika sastavljanje kodeksa svih carskih konstitucija koje su još bile na snazi. Već iduće godine Codex Iustinianus je bio završen i objavljen. Međutim, kako je car Justinijan nastojao rješiti sva sporna pitanja u rimskom pravu, zbog brojnih novih konstitucija, kodeks je ubrzo zastario. Stoga je Justinijan, nakon objavljivanja Digesta i Institucija, 533. godine naredio izradu novg kodeksa. Taj, novi, kodeks objavljen je u prosincu 534. godine pod nazivom Codex repetitae praelectionis. Budući je prvi kodeks izgubio pravnu snagu i nije bio prepisivan, nije sačuvan.
Struktura
Codex Iustinianus podijeljen je u 12 knjiga, a knjige u tituluse. Unutar svakog pojedinog titulusa, konstitucije su poredane kronološkim redom, a svaka sadrži podatke o caru koji ih je izdao, adresatu te datum izdavanja.
Ovlast komisije
Komisija koja je izrađivala kodeks bila je ovlaštena izmjenjivati tekst konstitucija. Te izmjene vidljive su uspoređujući ih s Codex Theodosianus-om.
Izvori
- Romac, Ante: Rječnik rimskog prava, Informator, Zagreb, 1989.