Janez Vajkard Valvasor: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Luckas-bot (razgovor | doprinosi)
m r2.7.1) (robot Dodaje: es:Janez Vajkard Valvasor
m r2.6.4) (robot Dodaje: hu:Johann Weichard von Valvasor
Redak 50: Redak 50:
[[es:Janez Vajkard Valvasor]]
[[es:Janez Vajkard Valvasor]]
[[fr:Janez Vajkard Valvasor]]
[[fr:Janez Vajkard Valvasor]]
[[hu:Johann Weichard von Valvasor]]
[[it:Janez Vajkard Valvasor]]
[[it:Janez Vajkard Valvasor]]
[[pl:Janez Vajkard Valvasor]]
[[pl:Janez Vajkard Valvasor]]

Inačica od 27. lipnja 2011. u 22:06

Barun Johann Weichard Valvasor

Johann Weichard Valvasor (slov. Janez Vajkard Valvasor, hrv. Ivan Vajkard Valvasor) (Ljubljana, svibanj 1641; kršten 28. svibnja - Krško, 19. rujna 1693.) kranjski plemić, geograf, polihistor, povjesničar, topograf, etnograf, kartograf, crtač i član Kraljevskog društva.

Životopis

Valvasorova rodna kuća u Ljubljani

Johann Weichard Valvasor rodio se na Starom trgu u Ljubljani. Roditelji su mu bili Ana-Marija Rauber i zemaljski odbornik Bartolomej Valvasor, potomak stare plemićke obitelji iz Bergama u Italiji. Valvasorov otac bio je vlasnik gospodstava Gamberka i Medije u Izlakama kod Zagorja ob Savi, gdje je mladi Valvasor proživio svoje djetinjstvo, skupa sa šesnaestero braće i sestara.

Gimnaziju je završio kod isusovaca u Ljubljani. Prema tadašnjem plemićko običaju dopunjavao je svoje znanje i skupljao iskustva na putovanjima po inozemstvu (Njemačka, Sjeverna Afrika, Francuska, Švicarska) te u vojnim službama, pa je 1663. i 1664. sudjelovao u ratovima protiv Turaka. Kad se 1672. vratio u domovinu, kupio je utvrde Bogenšperk, Črni potok i već porušeni grad Lichtenberg, kao i kuću u Ljubljani. Iste se godine i prvi put oženio s Anom Rosinom Graffenawer, a po njezinoj smrti i s barunicom Anom Maksimilinom. Imao je ukupno jedanaestero djece, od kojih je petero umrlo u djetinjstvu. Umro je u 53. godini starosti u Krškom. Drži se da je pokopan u obiteljskoj grobnici u Izlakama.

Polihistor

Zemljovid Hrvatske prema Valvasoru (1689.)

Premda je pozivom bio vojnik, veći dio svoga života posvetio je znanosti, kolekcionarstvu i proučavanju Kranjske, središnjeg dijela današnje Slovenije. Za njim je ostalo opširno znanstveno djelo. Bio je jedan od prvih sustavnih slovenskih kartografa, a prvi se počeo baviti bakrotiskom te utemeljio grafičko poduzeće. O njegovu obrazovanju i bogatstvu svjedoči i velika knjižnica, u kojoj je imao sva tada značajna znanstvena djela. Skupljao je instrumente, stari novac, te razne zanimljivosti. U svojim je djelima nastojao pisati objektivno, iako ga je snažno obilježila vjera u vraga, vještice i sl. Troškovi njegovih djelatnosti prelazili su Valvasorove financijske mogućnosti, pa je 1692. rasprodao većinu svoga vlasništva.

Proučavanje Cerkniškog jezera

Izučavanje Cerkniškog jezera predstavlja jedan od vrhunaca Valvasorova znanstvenog rada. Cerkniško je jezero zbog svoga presušujućeg djelovanja od davnine bunilo duhove i poticalo razna domišljanja o ustroju toga fenomena. Iz Valvasorova promatranja i izučavanja nastao je i dulji spis u četvrtom poglavlju "Slave vojvodine Kranjske". Proučavanje jezera Valvasoru je donijelo i jedino priznanje u životu: Godine 1687. izabran je za člana engleskog Kraljevskog društva (Royal Society) u Londonu, a njegov je spis objavljen i u dvama stranim znanstvenim zbornicima.

Slava Kranjskoga vojvodstva

Naslovna stranica Slave vojvodine Kranjske
Prikaz Hrvata u Valvasorovu djelu Slava vojvodine Kranjske (1689.)

"Slava vojvodine Kranjske" (njem. Die Ehre dess Hertzogthums Crain) predstavlja vrhunac njegova djelovanja. Djelo je izašlo u Nürnbergu 1689. godine. Valvasor ga je napisao na njemačkom jeziku, kako bi bilo razumljivo što širem čitateljstvu, te tako lakše svoju domovinu predstavi strancima. Sa suradnicima, Valvasor je sabrao podatke koji su danas neprocjenjih izvor za prikaz života prostora današnje Slovenije koncem 17. stoljeća. svoju domovinu strancima. Djelo je vrlo opsežno, jer sadrži 15 poglavlja i ima 3532 stranice. Opremljeno je brojnim crtežima, što ih je nacrtao sam Valvasor koji je na svako svoje putovanje nosio knjigu za skiciranje i olovku. U 11. knjizi opisao je i tadašnjih 300 najznamenitijih gradova, utvrda i samostana. Premda je knjiga postala prava uspješnica, Valvasoru nije donijela zarade.

Nacrt tunela pod Ljubeljom

Tunel ispod vrha prijevoja Ljubelj, koji je otvoren 1575., jedan je od prvih gorskih tunela u Europi i bio je u uporabi sve do 1728., kad je sasvim otkopan, a u usjeku je proširena cesta.

Valvasor je bio svjestan važnosti te prometne veze Kranjske s drugim sjevernim zemljama, koja je zimi, zbog obilja snijega, bila prekinuta. Upravo je zbog toga vjerojatno izradio nacrt o gradnji tunela. Koliko je bio ispred vremena pokazuje i činjenica da je današnji tunel otvoren tek 1964.

Djela

  • Dominicæ passionis icones, 1679., reprint 1970.
  • Topographia arcium Labergianarum id est arces, castella et dominia in Carniolia habita possident comites a Lamberg; Bagenspergi (Bogenšperg), 1679, reprint 1995.
  • Topographia Archiducatus Carinthiæ antiquæ & morenæ completa: Das ist Vollkommene und gründliche Land - Beschreibung des berühmten Erzherzogtums Kärndten; Nürnberg 1688.
  • Opus insignium armorumque...; (1687.-1688.)
  • Die Ehre dess Hertzogthums Crain: das ist, Wahre, gründliche, und recht eigendliche Belegen- und Beschaffenheit dieses Römisch-Keyserlichen herrlichen Erblandes; Laybach (Ljubljana) 1689.

Izvori

  • Branko Reisp, Kranjski polihistor Janez Vajkard Valvasor, Mladinska knjiga, Ljubljana 1983.
  • Mirko Rupel, Valvasorjevo berilo, Mladinska knjiga, Ljubljana 1951.

Vanjske poveznice