Dalmacija: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj

Prikaz u jednom stupcu

Inačica od 29. lipnja 2011. u 00:56

Dalmacija (označena tamnije) na karti Hrvatske

Dalmacija (tal. Dalmazia, lat. Dalmatia) jedan je od najstarijih regionalnih pojmova u Hrvatskoj. Prvi se put spominje u I. stoljeću kao naziv za područje između Krke i Cetine koje je nastanjivalo ilirsko pleme Delmata, odnosno kao sinonim za Ilirik, kako su širi prostor postojbine raznih ilirskih plemena nazivali Rimljani.

Iako se prostorni opseg Dalmacije u prošlosti znatno mijenjao i obuhvaćao i susjedne države Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru i Albaniju), taj se pojam održao od antičkog doba do danas jedino u dijelu Hrvatske.

Suvremeni pojam Dalmacije odnosi se na područje od rijeke Zrmanje (odnosno Tribanj-Krušćice) na sjeveru do Konavala, odnosno rta Oštro na jugu, na moru sadrži otok Pag i sve istočno jadranske otoke jugoistočno od Kvarneričkih vrata.^[1] Tako izdvojena cjelina identična je s pojmom Južno hrvatsko primorje, koji odgovara prostoru funkcionalnog okupljanja oko splitskog makroregionalnog središta triju regionalnih centara: Zadra, Šibenika i Dubrovnika.

Južno hrvatsko primorje ili Dalmacija izdužen je primorski pojas, oko 400 km dužine i do 70 km širine u središnjem dijelu. U prostranijem sjeverozapadnom dijelu omeđen je planinskim nizovima Velebita, Dinare i Kamešnice, dok je prema jugoistoku prirodna međa manje izrazita i nalazi se u neposrednom zaleđu priobalnog pojasa.

Prostire se na površini od oko 11 960 km2 ili na oko 21% površine Hrvatske, a tu je 2001. živjelo oko 855 000 stanovnika, ili 20% populacije Hrvatske. Prosječna gustoća naseljenosti niža je od prosjeka za Hrvatsku - 71,5 st./km2 (Hrvatska: 78 st./km2).

Povijest Dalmacije

Podrobniji članak o temi: Povijest Dalmacije

Reljef i klima

Prevladava krški reljef, a klima je većinom sredozemna (mediteranska), odnosno submediteranska s pripadajućom vegetacijom.

Primorski karakter regije ojačan je velikim udjelom otočnog pojasa. U dalmatinskom akvatoriju, bez paške otočne skupine, nalazi se 926 otoka, otočića, hridi i grebena ili 78% njihovog broja u Hrvatskoj. Zapremaju oko 1770 km2 (58% površine svih hrvatskih otoka, odnosno 15% površine Dalmacije).

Po postanku i građi otoci su dio susjednog dinarskog kopna (nepotopljeni dijelovi reljefnih uzvišenja). Sjevernodalmatinski otoci su brojniji, a, osim Paga, i manji. Izduženi su i pružaju se paralelno s obalom i planinskim nizom u zaleđu, u smjeru sjeverozapad - jugoistok (tzv. dalmatinski tip obale). Izraziti primjeri takva tipa obale jesu Pag, Ugljan, Pašman, Dugi otok, Kornat i Žirje.

Otvorena kopnena obala ok rta Ploče kod Rogoznice odvaja ih od srednjodalmatinskih otoka, koji su veći i pružaju se u smjeru zapad - istok (hvarska skupina). To su Hvar, Brač, Šolta, Korčula, Vis, Lastovo i Čiovo. Sjeverozapadno od Visa nalaze se pučinski otočići Jabuka i Brusnik, koji su vulkanskog porijekla.

Najjužniji otoci - Mljet i Elafitski otoci te poluotok Pelješac pružaju se dinarskim smjerom, sjeverozapad - jugoistok.

U reljefu većih otoka ističu se vapnenačka uzvišenja i niži dijelovi, udubljenja, građena od manje propusnih dolomita. Niži dijelovi ponegdje su zamočvareni (blata na Pagu, blatine na Mljetu itd.), dok su na rubovima udolina djelovanjem abrazije stvorena slikovita žala.

Kopneni obalni pojas Dalmacije dug je oko 1200 km, što je gotovo 2/3 hrvatske kopnene obale. Najnepovoljniji je južni dio velebitskog primorja i priobalje oko rta Ploče, kod Rogoznice, koje karakterizira strma i krševita obala te slabija povezanost sa zaleđem. Najvećom vrijednošću ističe se priobalje između Trogira i ušća Neretve, s kaštelanskom flišnom zonom i šljunkovitim podbiokovskim žalama.

Južno od Dubrovnika obala je otvorena prema pučini i time dolazi pod najveći utjecaj abrazije.

U zaleđu priobalnog planinskog niza srednje Dalmacije, između rijeke Krke i donjeg toka Neretve, pruža se oko 150 km dug krški pojas Dalmatinske zagore. Sjeverozapadno od Krke na Zagoru se nastavljaju Ravni kotari i krško pobrđe Bukovice.

Vode

Prevladavajuća krška podloga odražava se u bogatoj i složenoj cirkulaciji voda te razmjernom siromaštvu površinskih tokova. Od većih rijeka ističu se Cetina (105 km), Krka (75 km), Zrmanja (64 km) i Neretva (218 km, od čega 20 km u Hrvatskoj). U Dalmaciji se nalaze dva od tri najveća prirodna jezera u Hrvatskoj:

Vransko jezero kod Biograda (Vrana) – 30 km²
Prokljansko jezero u donjem toku Krke, kod Šibenika – 11,5 km²

Od većih jezera još se ističu Peručko jezero na rijeci Cetini, najveća akumulacija u Hrvatskoj (13 km²) te dva krška jezera - Modro i Crveno jezero kraj Imotskog, te Baćinska jezera (skupina od 5 jezera, međusobno povezanih) kod Ploča i aluvijalno jezero Kuti kod Opuzena.

Tla

U Dalmaciji prevladavaju tla koja su se razvila pod prevladavajućim utjecajem litološkog sastava podloge. Najtipičniji predstavnik takve skupine tala je crvenica (terra rossa), nastala kao rezultat otapanja karbonatne osnove, vapnenaca i dolomita. U Ravnim kotarima i oko Kaštelanskog zaljeva nalazimo smeđa tla, odnosno nerazvijena tla na flišu, a u delti Neretve prevladavaju aluvijalna tla, odnosno mlađi riječni nanosi sa slabo izraženim pedološkim svojstvima.

Vegetacija

Na svim pučinskim otocima i cijelom dužinom kopnenog priobalja, gotovo o Zadra na sjeverozapadu, proteže se eumediteransko područje zimzelene vegetacije (hrast crnika, alepski bor, dalmatinski crni bor). U kopnenoj unutrašnjosti nalazimo hrast medunac s bjelograbom i crnograbom. Na visinama većim od 1000 m javlja se bukva, koju na još višim dijelovima zamjenjuje klekovina.

Prisutni su razni degradacijski vegetacijski stadiji, kao rezultat ranog doseljavanja i tisućljetnog iskorištavanja ograničenih gospodarskih potencijala krške prirodne osnove:

makija- teško prohodne, guste i visoke šikare
garig - niske i svijetle šikare
kamenjar - obrasao niskim polugrmovima i zeljastim biljkama.

Stanovništvo i naseljenost

Južno hrvatsko primorje pokazuje stalni porast stanovništva unatoč naglašenom iseljavanju, posebice na prijelazu 19. u 20. stoljeće, i kasnije sve do danas. Međutim, to je ublažavano razmjerno visokom stopom prirodnog priraštaja, pa je održana ravnoteža rasta. Posljednjih desetljeća stopa rasta je povećana. Uzrok tome je gospodarsko oživljavanje s naglaskom na pomorsko, industrijsko i turističko gospodarstvo.

Jedino^[2] autohtono i većinsko stanovništvo su Hrvati. Ostali čine manje od 10% stanovništva.

Današnje regionalno središte je Split, grad smješten u sredini priobalnog dijela Dalmacije. Ostala veća središta su Zadar, Šibenik i Dubrovnik, te niz manjih središta - priobalno Biograd na Moru, Trogir, Omiš, Makarska i Ploče, a u zaleđu Benkovac, Knin, Drniš, Sinj, Imotski, Vrgorac i Metković. Od naseljenih otoka mogu se izdvojiti Brač, Hvar, Pag, Vis i Korčula.

Izvori

↑ Opća i nacionalna enciklopedija, Zagreb, 2005., ISBN 953-7224-04-X, sv. 4, str. 292
↑ Autohtonim bi se na ovom području mogli smatrati i Iliri, kad bi ih bilo. Naime oni su romanizirani i asimilirani od strane Rimskog Carstva nakon što su konačno poraženi 168. godine prije Krista.

[1] Opća i nacionalna enciklopedija, Zagreb, 2005., ISBN 953-7224-04-X, sv. 4, str. 292

[2] Autohtonim bi se na ovom području mogli smatrati i Iliri, kad bi ih bilo. Naime oni su romanizirani i asimilirani od strane Rimskog Carstva nakon što su konačno poraženi 168. godine prije Krista.

[1]

[2]

@@ Redak 3: / Redak 3: @@
 [[Datoteka:Croatia-Dalmatia.png|mini|300px|Dalmacija (označena tamnije) na karti Hrvatske]]
-'''Dalmacija''' (tal. ''Dalmazia'', lat. ''Dalmatia'') je jedan od najstarijih regionalnih pojmova u [[Hrvatska|Hrvatskoj]]. Prvi put se spominje u [[1. stoljeće|I. stoljeću]] kao naziv za područje između [[Krka|Krke]] i [[Cetina|Cetine]] koje je nastavalo [[Iliri|ilirsko]] pleme [[Delmati|Delmata]], odnosno kao sinonim za ''Ilirik'', kako su širi prostor postojbine raznih ilirskih plemena nazivali [[Rimljani]].
+'''Dalmacija''' (tal. ''Dalmazia'', lat. ''Dalmatia'') jedan je od najstarijih regionalnih pojmova u [[Hrvatska|Hrvatskoj]]. Prvi se put spominje u [[1. stoljeće|I. stoljeću]] kao naziv za područje između [[Krka|Krke]] i [[Cetina|Cetine]] koje je nastanjivalo [[Iliri|ilirsko]] pleme [[Delmati|Delmata]], odnosno kao sinonim za ''Ilirik'', kako su širi prostor postojbine raznih ilirskih plemena nazivali [[Rimljani]].
 Iako se prostorni opseg Dalmacije u prošlosti znatno mijenjao i obuhvaćao i susjedne države [[Bosna i Hercegovina|Bosnu i Hercegovinu]], [[Crna Gora|Crnu Goru]] i [[Albanija|Albaniju]]), taj se pojam održao od [[Antika|antičkog]] doba do danas jedino u dijelu Hrvatske.
 Suvremeni pojam Dalmacije odnosi se na područje od rijeke [[Zrmanja|Zrmanje]] (odnosno [[Tribanj]]-Krušćice) na sjeveru do [[Konavle|Konavala]], odnosno [[Rt Oštro|rta Oštro]] na jugu, na moru sadrži otok [[Pag]] i sve istočno jadranske otoke jugoistočno od Kvarneričkih vrata.<ref>[[Opća i nacionalna enciklopedija]], Zagreb, 2005., ISBN 953-7224-04-X, sv. 4, str. 292</ref> Tako izdvojena cjelina identična je s pojmom ''Južno hrvatsko primorje'', koji odgovara prostoru funkcionalnog okupljanja oko [[Split|splitskog]] makroregionalnog središta triju regionalnih centara: [[Zadar|Zadra]], [[Šibenik]]a i [[Dubrovnik]]a.
@@ Redak 11: / Redak 11: @@
 Južno hrvatsko primorje ili Dalmacija izdužen je primorski pojas, oko 400 km dužine i do 70 km širine u središnjem dijelu. U prostranijem sjeverozapadnom dijelu omeđen je planinskim nizovima [[Velebit]]a, [[Dinara|Dinare]] i [[Kamešnica|Kamešnice]], dok je prema jugoistoku prirodna međa manje izrazita i nalazi se u neposrednom zaleđu priobalnog pojasa.
-Prostire se na površini od oko '''11 960 km2''' ili na oko 21% površine [[Hrvatska|Hrvatske]], a tu je [[2001.]] živjelo oko '''855 000''' stanovnika, ili 20% populacije Hrvatske. Prosječna gustoća naseljenosti je niža od prosjeka za Hrvatsku - 71,5 st./km2 (Hrvatska: 78 st./km2).
+Prostire se na površini od oko '''11 960 km2''' ili na oko 21% površine [[Hrvatska|Hrvatske]], a tu je [[2001.]] živjelo oko '''855 000''' stanovnika, ili 20% populacije Hrvatske. Prosječna gustoća naseljenosti niža je od prosjeka za Hrvatsku - 71,5 st./km2 (Hrvatska: 78 st./km2).
 == Povijest Dalmacije ==