Pergament: razlika između inačica
m r2.6.4) (robot Dodaje: simple:Parchment |
m r2.6.3) (robot Dodaje: lt:Pergamentas |
||
Redak 42: | Redak 42: | ||
[[ka:პერგამენტი]] |
[[ka:პერგამენტი]] |
||
[[ko:양피지]] |
[[ko:양피지]] |
||
[[lt:Pergamentas]] |
|||
[[mk:Пергамент]] |
[[mk:Пергамент]] |
||
[[nl:Perkament]] |
[[nl:Perkament]] |
Inačica od 1. srpnja 2011. u 14:03
Pergament je jedan od najstarijih materijala za pisanje koji se koristi i danas.
Povijest Pergamenta
Oko 200. pr. Kr. jedan od faraona iz dinastije Ptolemejevića zabranio je izvoz papirusa iz Egipta, kako bi spriječio razvoj "biblioteka" u drugim zemljama.
Ovakva situacija primorala je korisnike papirusa da nađu alternativni materijal pogodan za pisanje odnosno prenošenje poruka i pohranjivanje znanja. U gradu Pergamu, (u današnjoj Turskoj), proizveden je materijal pogodan za pisanje i dobio naziv pergament. Bio je trajniji i postojaniji na vlagu od papirusa. Sve do danas, smatra se jednim od najboljih materijala za pisanje perom i tintom.
Izrada
Pergament se izrađivao preradom tankih koža najčešće mladih životinja: koza, ovaca, teladi, magaraca pa i zmija. Proces izrade bio je vrlo jednostavan. S oguljenih životinjskih koža odstranila se dlaka, zatim se koža tretirala vapnom. Depilirana koža napinjala se na drvene okvire i postupno sušila. Sljedeća faza bilo je brušenje pomoću vulkanskog pijeska i glačanje uz pomoć kosti ili glatkim kamenom. Što je pergament bio tanji to je bio cijenjeniji. Zadnja faza bila je natapanje ispeglane kože u ulju, i sušenje ulja s ciljem da se postigne odgovarajuća elastičnost.
Pergament danas
Pergament je i danas u upotrebi za različite svečane prigode, kad je potrebno izraditi povelje, priznanja i slično (Versajski ugovor, povelja UN, Povelja grada Zagreba, Nobelova nagrada).