Krasopis: razlika između inačica
m r2.7.1) (robot Dodaje: is:Skrautskrift |
m r2.7.1+) (robot Dodaje: az:Xətt |
||
Redak 36: | Redak 36: | ||
<!--interwiki--> |
<!--interwiki--> |
||
⚫ | |||
[[an:Caligrafía]] |
[[an:Caligrafía]] |
||
[[ar:علم الخط]] |
[[ar:علم الخط]] |
||
[[az:Xətt]] |
|||
[[be:Каліграфія]] |
[[be:Каліграфія]] |
||
[[be-x-old:Каліграфія]] |
[[be-x-old:Каліграфія]] |
||
Redak 93: | Redak 92: | ||
[[war:Kaligrapiya]] |
[[war:Kaligrapiya]] |
||
[[zh:书法]] |
[[zh:书法]] |
||
⚫ |
Inačica od 9. srpnja 2011. u 01:59
Kaligrafija (grčki kaligraphia (kalos=lijepo i graphein=pisati)) je umjetnost lijepog pisanja rukom uz pomoć pera, kista, tinte ili nekog drugog pribora za pisanje.
Uvod
Važnost kaligrafije u povijesti kultura je ogromna svuda gdje je prepisivanje svetih tekstova imalo samo po sebi duhovnu vrijednost: primjerice u islamu, gdje je bismillah najčešći kaligrafski oblik. U kineskoj i japanskoj kulturi pisanja je kaligrafija i danas vrlo važna i inspirirajuća. Važnije od čitljivosti je postizanje savršene estetske uravnoteženosti i pokazivanje osjećaja.
Mnogi kaligrafi ukazuju na meditativni karakter svog posla:
- Mir tog posla ispunjava cijelo biće potpunim zadovoljstvom, u kojem nas vrijeme i prostor, kao obrisano, uopće ne brinu i ne opterećuju (Andreas Schenk).
Zapadna kaligrafija
Iako je kaligrafija u Europi nakon početka novog doba značajno izgubila na važnosti, još živi kao oblik umjetnosti i kao hobi. Praktičnu primjenu ima još u oblikovanju nekih dokumenata, plakata ili upisivanja u neke knjige u određenim svečanim prigodama.
U cijeloj Europi postoje povijesna djela antičkih i srednjevjekovnih kaligrafa koji su u više primjeraka nastajali u samostanima i vrlo bogato su opremljena s puno detalja.
U novije vrijeme je poznat kaligraf na pr. Edward Johnston čija se kaligrafija i danas koristi u Londonskoj podzemnoj željeznici.
Arapska kaligrafija
Arapski kaligrafi imaju višestoljetnu tradiciju. Zbog zabrane slika u Kuranu koristilo se kurzivno arapsko pismo u kaligrafskoj umjetnosti kao linije, čime su nastale slike od slova, t.zv. kaligrami.
Naročiti oblik umjetničke arapske kaligrafije razvio se početkom 20. stoljeća u Osmanskom carstvu.
Hebrejska kaligrafija
Još od talmudskih vremena se osoba koja piše hebrejske tekstove naziva sofer (naglasak na "e"). Zanimanje sofera zahtijeva višegodišnje školovanje i unutar židovstva je vrlo cijenjeno. Biblijski tekstovi se pišu guščijim perom i tintom bez dodataka metala, a sofer ju sam priprema. Podloga na kojoj se piše je uvijek, posebno u tu svrhu, ručno izrađen pergament. Hebrejski tekstovi su bez vokala, ali imaju posebne ukrase koji se opisuju kao "krunice". Tekstovi moraju biti pisani bez ijedne pogreške i vrlo točno. Sofer ne smije pisati napamet, nego mora svako pojedino slovo kopirati iz predloška.
Kineska i japanska kaligrafija
U Aziji, uglavnom na prostoru Kine i Japana ima još uvijek visoki položaj u društvenom i umjetničkom životu. Najčešće korišten alat za pisanje su kist, štapić tuša i kamen za tuš, kao i papir. Prije samog pisanja, dio štapića tuša se nariba i u kamenoj posudi miješa s vodom ili vinom. Čin pisanja je danas najčešće impulzivan što znakove čini teško čitljivim, ali zato utoliko izražajnijim.
Kaligrafska umjetnička djela ukrašavaju kao okomite pločice u paru i kao vodoravne pločice s imenima kineske vrtove. U organiziranju vrta su gotovo neizostavne i čine njegov značajan ukrasni element. To su često stihovi iz poznatih pjesama, kojima se naglašava posebnost okoline u koju se stavlja.