Papar (biljna vrsta): razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
MerlIwBot (razgovor | doprinosi)
m robot Dodaje: ro:Piper negru
m r2.6.2) (robot Mijenja: mr:मिरवेल
Redak 31: Redak 31:
{{Link FA|kn}}
{{Link FA|kn}}
{{Link FA|zh}}
{{Link FA|zh}}

[[kbd:Бурч]]


[[ar:فلفل أسود]]
[[ar:فلفل أسود]]
Redak 62: Redak 60:
[[ja:コショウ]]
[[ja:コショウ]]
[[jv:Mrica]]
[[jv:Mrica]]
[[kbd:Бурч]]
[[kn:ಕರಿಮೆಣಸು]]
[[kn:ಕರಿಮೆಣಸು]]
[[ko:후추]]
[[ko:후추]]
Redak 70: Redak 69:
[[mk:Црн пипер]]
[[mk:Црн пипер]]
[[ml:കുരുമുളക്]]
[[ml:കുരുമുളക്]]
[[mr:काळे मिरे]]
[[mr:मिरवेल]]
[[my:ငရုပ်ကောင်းပင်]]
[[my:ငရုပ်ကောင်းပင်]]
[[nah:Caxtillān chīlli]]
[[nah:Caxtillān chīlli]]

Inačica od 21. srpnja 2011. u 16:45

Ovo je glavno značenje pojma Papar (biljna vrsta). Za jezik pogledajte Papar (jezik).
Papar
Papar s nezrelim plodom
Papar s nezrelim plodom
Sistematika
Carstvo: Plantae
Divizija: Magnoliophyta
Razred: Magnoliopsida
Red: Piperales
Porodica: Piperaceae
Rod: Piper
Vrsta: P. nigrum
Dvojno ime
Piper nigrum
Carolus Linnaeus

Papar (lat. Piper nigrum) (regionalno biber) je višegodišnja drvenasta zimzelena biljka penjačica iz razreda Magnoliopsida, porodice Piperaceae.

Može dostići visinu do 15 metara. Oko sedme godine rađa punim rodom. Grozdovi papra su vrlo sitni, s plodovima promjera oko 5 mm, a rastu poput ribiza u plodištu dugom do 14 cm. Bobice mogu biti crvene, žute ili zelene boje, što ovisi o stupnju zrelosti. One uz škrob, smolu i ulje sadrže i piperinsku kiselinu, koja papru daje karakterističan okus. Miris papra potječe od pelandrena, kariopilena i seskviterpena u eteričnom ulju.

Bobice papra (čitave ili mljevene) služe kao začin za pripravljanje mnogih vrsta jela. Poznavali su ga još i stari Grci, koji su ga, uz dodatak hrani, koristili i kao lijek. Rimljani su ga stavljali gotovo u svako jelo, pa i u mlijeko, med i kolače. Jedno vrijeme papar je služio i kao platežno sredstvo. Tako je, naprimjer, Alarih I., vizigotski kralj, 410. godine tražio od građana Rima tonu i pol papra kako bi poštedio grad. U srednjem vijeku je, uz sol i ocat, bio najrašireniji dodatak hrani, uprkos njegovoj visokoj cijeni koja je dosezala i trotjednu poljoprivrednu nadnicu za pola kilograma papra. Danas je postao dostupan i niske cijene, a uzgaja se po tropskim krajevima, ponajprije u Brazilu i Indoneziji.


Predložak:Link FA Predložak:Link FA Predložak:Link FA Predložak:Link FA