Kaloča: razlika između inačica

Pregledaj povijest

← Starija izmjena Novija izmjena →

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj

VizualnoWikitekst

Prikaz u jednom stupcu

Inačica od 26. srpnja 2011. u 19:18

Kaloča ili Kalača (mađ. Kalocsa, nje. Kollotschau, srp. Kalača, slovački: Koloca) je grad u Mađarskoj.

Zemljopisne osobine

Površine je 53,18 km četvornih. Nalazi se na 46°32' sjeverne zemljopisne širine i 18°59'8" istočne zemljopisne dužine, nekoliko kilometara istočno od Dunava, u regiji Južni Alföld.

Nekoliko kilometara zapadno od Kaloče nalazi se Voktov, prema istoku je Negyvenszállás, 10 km prema sjeveroistoku je Kmara, a 10 km prema sjeverozapadu je Vusad. Pet kilometara južno je Baćino.

Upravna organizacija

Nalazi se u Bačko-kiškunskoj županiji. Upravno je sjedište Kalačkog kotara. Poštanski broj je 6300.

U Kaloči se nalazi jedinica Hrvatske manjinske samouprave u Republici Mađarskoj koju su Hrvati utemeljili nakon inicijative 2006. godine.

Povijest

Grad je poznat kao sjedište Kaločko-bačke biskupije koja je u međuvremenu podignuta na razinu nadbiskupije, a nosi ime Kaločko-kečkemetska nadbiskupija. Rečenu biskupiju je osnovao sveti Stjepan.

Ovaj barokni provincijski gradić u Panonskoj nizini star je koliko je stara i sama država Mađarska. Ugarski kralj Arpad se nakon svojih osvajačkih pohoda skrasio ovdje.

Uskoro je ugarski kralj Stjepan I. uspostavio ostrogonsku i kalačku nadbiskupiju.

Prvi nadbiskup u Kaloči je bio sveti Astrik, koji je donio kralju Stjepanu krunu od Pape. U prvom desetljeću 11. stoljeća izgrađena je prva crkva.

U srednjovjekovnoj Ugarskoj nalazimo generale među nadbiskupima. Tako je, primjerice, nadbiskup Ugrin Csák (nadbiskup od 1219. do 1241.) bio vođom vojske u bitci kod Mohija protiv Tatara 11. travnja 1241..

Drugi poznati general bio je Pál Tomori (nadbiskup od 1523.-1526.) koji je vodio ugarsku vojsku protiv Turaka. Poginuo je u mohačkoj bitci.

Turci su zauzeli Kaloču 15. kolovoza 1529.. Stanovništvo se razbježalo i nitko nije obrađivao zemlju i nadbiskupijski status je izgubio svoj značaj.

Godine 1602. kalvinistički hajduci spalili su Kaloču.

Nakon 148 godina vladanja Kaločom, Turci su 13. listopada 1686. spalili kaločki dvorac i povukli svoju posadu iz njega. Unatoč turskom povlačenju, mir nije došao u ovaj kraj zbog ustanka protiv Habsburga kojeg je predvodio sedmogradski vladar Franjo Rakoci II..

Kaločki su nadbiskupi svim silama nastojali povećati brojku stanovnika na području svoje nadležnosti i u svojim su nastojanjima imali zapažen uspjeh. Kardinal Imre Csáki (1710.-1732.) je vratio Kaloču i susjedne krajeve površine 23 tisuće hektara, mahom močvare, vrtove, vinograde.

U 18. stoljeću najznačajniji društveni sloj su bili seljaci koji su imali zemljišta. Nakon njih bili su zantalije. Prvi čarter inkorporacije se spominje 1737. u Kaloči. 1769. u gradu je živjelo 90 zanatlija. Zbog svečenstva i škola, bilo je puno intelektualaca. Kaloča je postala središte u Mađarskoj ponovno, ali nije mogla vratiti svoju važnost koju je imala prije Turaka..

Kapitalistički razvitak u 19. i 20. stoljeću nije dopro do Kalače. Željeznička prometnica je kasno došla do ovog grada, tek 1882. godine, a uz to 1886. Kalača gubi status grada. Vratila ga je nazad tek 1921..

Kaloča je bila poznata kao "nadbiskupski grad". Dva velika nadbiskupa iz drugog dijela 19. stoljeća, József Kunszt (1851.-1866.) i Lajos Haynald (1867.-1891., utemeljili su škole, što je pomoglo da Kaloča zadrži svoju važnost.

Na početku 20. stoljeća seljaci su radili za nadbiskupa ili kao građevinski radnici. Tokom proturevolucije Mađarske Sovjetske Republike, 20 ljudi je obješeno u glavnoj ulici grada. Tokom Drugog svjetskog rata se ništa nije dogodilo. Tada su komunističke snage lišile grad od subvencije od države zbog nadbiskupije. Industrijski razvitak grada je počeo krajem 1960-ih. Rezultirao je u promjenama u životu stanovnika grada i ljudi koji žive u malim selima oko Kaloče.

Stanovništvo

U Kaloči živi 18.297 stanovnika (2001.). Pored nacionalne zajednice Mađara, u Kaloči žive i Slovaci, Nijemci, Rumunji, Hrvati i Srbi. Hrvatska zajednica je nekad bila brojnija u ovom gradu, ali je asimilatorska politika vlasti pridonijela znatnom smanjenju njihovog broja ^[1]. Štoviše, u razdoblju od 16. do 18. stoljeća je bila hrvatskim naseljem. Današnji Hrvati su uglavnom doseljenici iz obližnjih sela Dušnoka i Baćina te još nekih sela iz Bačke ^[2]. Postoje utemeljene pretpostavke da su se sačuvali izvorni kaločki Hrvati, sudeći prema dijelu mjesnih Mađara kod kojih se može razaznati hrvatsko prezime. Prema povijesnim dokumentima, za vrijeme i nakon oslobođenja od turske vlasti Hrvati su se u ove krajeve prvo naselili u Kaloču, a potom u Dušnok i Baćin ^[2].

Kultura

U Kaloči se mjesni Hrvati redovito okupljaju kako bi proslavili Hrvatski dan i spomen-dan Ivana Antunovića, a manifestacija na hrvatskom jeziku je i Dan paprike. Dan paprike i Hrvatski dan se održavaju u organizaciji hrvatske državne samouprave ^[3].

Poznate osobe

Srednje škole i studije u Kaloči su pohađali hrvatski književnici, kulturni i politički radnici Miroljub Ante Evetović, Ivan Petreš Čudomil, Pajo Kujundžić, Grgur Cserháti, Ivan Palić, Franjo Pijuković, Blaško Rajić, Lajčo Budanović te slikar Marko Horvacki.

Ivan Antunović, biskup i preporoditelj podunavskih Hrvata, živio je i službovao u Kaloči sve do smrti, a drugi preporoditelj Hrvata u Podunavlju, fra Fabijan Peštalić, boravio je u ovom gradu kad je polagao za učitelja.

U Kaloči se 1636. rodio crkveni i kulturni djelatnik, hrvatski književnik odnosno prvi pisac Hrvata u Bačkoj, fra Mihovil Radnić.

U Kaloči je kao nadbiskup stolovao Adam Patačić, autor rječnika Dictionarium latino−illyricum et germanicum.

Pavao Sučić (1767.-1834.) je bio župnikom u Kaloči prije nego je postao stolnogradskim biskupom.

Izvori

↑ Hrvatski glasnik br. 28/2008. Pečuško predstavljanje Leksikona podunavskih Hrvata – Bunjevaca i Šokaca
↑ ^a ^b Hrvatski glasnik br.16/2006. Intervju: Kaločki Hrvati pripremaju se za izbore
↑ Radio Croatica Odluka Javne zaklade za nacionalne i etničke manjine u Mađarskoj o raspodjeli financijskih sredtava u kategoriji kulturni i vjerski programi na materinskom jeziku

Vanjske poveznice

(engl.) Gradske stranice
(engl.) Kalocsa Embroidery with beautiful needlework patterns
(engl.) Katolička enciklopedija
(engl.) Zračni snimak

[1] Hrvatski glasnik br. 28/2008. Pečuško predstavljanje Leksikona podunavskih Hrvata – Bunjevaca i Šokaca

[Intervju-2] Hrvatski glasnik br.16/2006. Intervju: Kaločki Hrvati pripremaju se za izbore

[3] Radio Croatica Odluka Javne zaklade za nacionalne i etničke manjine u Mađarskoj o raspodjeli financijskih sredtava u kategoriji kulturni i vjerski programi na materinskom jeziku

[1]

[2]

[3]

@@ Redak 1: / Redak 1: @@
-{{prijevod-eng}}
 [[Datoteka:Kalocsa - Archiepiscopal palace.jpg|200px|mini|desno|Nadbiskupska palača u Kalači]]
@@ Redak 38: / Redak 37: @@
 Kaločki su nadbiskupi svim silama nastojali povećati brojku stanovnika na području svoje nadležnosti i u svojim su nastojanjima imali zapažen uspjeh. Kardinal [[Imre Csáki]] (1710.-1732.) je vratio Kaloču i susjedne krajeve površine 23 tisuće hektara, mahom močvare, vrtove, vinograde.
+U 18. stoljeću najznačajniji društveni sloj su bili seljaci koji su imali zemljišta. Nakon njih bili su zantalije. Prvi čarter inkorporacije se spominje 1737. u Kaloči. 1769. u gradu je živjelo 90 zanatlija. Zbog svečenstva i škola, bilo je puno intelektualaca. Kaloča je postala središte u Mađarskoj ponovno, ali nije mogla vratiti svoju važnost koju je imala prije Turaka..
-<!--
-In the 18th century the most meaningful social stratum was the villeinage who had lands. The next were the craftswomen and craftsmen. The first charter of incorporation was mentioned in 1737 in Kalocsa. In 1769 there were 90 craftswomen and men living in the town. Because of the clergy and the schools there were a lot of intellectuals. Kalocsa became a centre in Hungary again but it couldn’t take back its importance as it used to have before the Turks.
 Kapitalistički razvitak u 19. i 20. stoljeću nije dopro do Kalače. Željeznička prometnica je kasno došla do ovog grada, tek 1882. godine, a uz to [[1886.]] Kalača gubi status grada. Vratila ga je nazad tek [[1921.]].
@@ Redak 45: / Redak 43: @@
 Kaloča je bila poznata kao "nadbiskupski grad". Dva velika nadbiskupa iz drugog dijela 19. stoljeća, [[József Kunszt]] (1851.-1866.) i [[Lajos Haynald]] (1867.-1891., utemeljili su škole, što je pomoglo da Kaloča zadrži svoju važnost.
+Na početku 20. stoljeća seljaci su radili za nadbiskupa ili kao građevinski radnici. Tokom proturevolucije [[Mađarska Sovjetska Republika|Mađarske Sovjetske Republike]], 20 ljudi je obješeno u glavnoj ulici grada. Tokom [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] se ništa nije dogodilo. Tada su komunističke snage lišile grad od subvencije od države zbog nadbiskupije. Industrijski razvitak grada je počeo krajem 1960-ih. Rezultirao je u promjenama u životu stanovnika grada i ljudi koji žive u malim selima oko Kaloče.
-At the beginning of the 20th century the peasants were working for the archbishop or as a navvy. During the counter-revolution of the Hungarian Soviet Republic 20 people were hanged in the main street of the town. Fortunately nothing happened in the 2nd World War. Then the communist power deprived the town of being subsidized by the state because of the archbishopric. The industrial development of the town started at the end of the 1960s. It resulted a big change in the life of the inhabitants of the town and the people living in small villages around Kalocsa.
--->
 == Stanovništvo ==