Pučki pravobranitelj

Institucija pučkog pravobranitelja, u svijetu poznatija kao ombudsman (riječ švedskog podrijetla; francuski médiateur; njemački Bürgerbeaftragter; španjolski Defensor del Pueblo), nalazi svoje korijene u skandinavskoj instituciji justitiae ombudsman, parlamentarnog povjerenika za zaštitu prava građana pred državnom upravom i tijelima koja imaju javne ovlasti.

Institucija ombudsmana prvi put je ustavno uspostavljen švedskim Ustavom iz 1809. godine. Nakon Drugog svjetskog rata, a posebice 60-tih godina 20. stoljeća ta se institucija proširila se najprije u europskim držvama, a zatim i širom svijeta. Prihvatile su ga Francuska, Austrija, Njemačka, Velika Britanija, Španjolska, Bosna i Hercegovina, i druge. Europska Unija također je uvela instituciju pučkog pravobranitelja. Europski trend sljedila je i Hrvatska.

Načela postupanja pučkog pravobranitelja:

• neovisnost i samostalnost u djelovanju,
• poštivanje ustavnosti i zakonitosti,
• pravednost i moralnost,
• neformalnost postupanja,
• mogućnost preventivnog djelovanja.

Europski pučki pravobranitelje

Europski parlament imenuje ombudsmana, koji može zaprimiti žalbu od svakog državljana Europske Unije u vezi s nepravilnim djelovanjem bilo koje ustanove ili tijela Zajednice - osim Suda i Prvostupanjskog suda kada izvršavaju pravosudne zadaće. Imenovanje se obavalja nakon svakih izbora za Parament. Ako ombudsman utvrdi da je došlo do nepravilnog djelovanja, on o tome izvještava odnosnu ustanovu, koja je dužna dostaviti mu svoje očitovanje unutar roka od tri mjesec. Potom ombudsman podnosi izvješće Parlamentu i odnosnoj ustanovi. Osoba koja je podnijela pritužbu mora biti izvještena o ishodu. Međutim, i ako utvrdi da je pritužba opravdana, Parlament nema pravo odlučivati o mjerama kojm bi se otklonio povod za pritužbu.

Pučki pravobranitelj u Republici Hrvatskoj

Pučki pravobranitelj opunomoćenik Hrvatskoga sabora koji štiti ustavna i zakonska prava građana u postupku pred državnom upravom i tijelima koja imaju javne ovlasti.

Pučkog pravobranitelja bira Hrvatski sabor na vrijeme od osam godina.

Pučki pravobranitelj je neovisan i samostalan u svom radu. Nitko mu ne smije davati upute i naloge za njegov rad. On nema ovlasti štititi ustavna i zakonska prava građana u sudskim predmetima (u građanskim, parničnim i izvanparničnim te kaznenim stvarima), već isključivo u upravnim predmetima.

Ovlast je pučkog pravobranitelja razmatranje pojedinačnih slučajeva ugroženosti prava građana koja su im prilikom izvršavanja poslova iz svoje nadležnosti počinila tijela državne uprave i tijela s javnim ovlastima (ministarstva, županijska, gradska, općinska upravna tijela, javne ustanove, fondovi i slicno) ili djelatnici u tim tijelima. Pored toga, pučki pravobranitelj razmatra i druga pitanja od interesa za zaštitu ustavnih i zakonskih prava koja se temelje na drugim izvorima saznanja o nepravilnom radu upravnih tijela ili tijela s javnim ovlastima. Pučki pravobranitelj u pravilu ne postupa u stvarima u kojima je u tijeku upravni ili drugi postupak. Ali, u slučaju kada upravni postupak traje neopravdano dugo, pučki pravobranitelj može intervenirati s preporukom za bržim rješavanjem zahtjeva građana.

Građani ne snose nikakve troškove u postupcima koje pučki pravobranitelj vodi po njihovim pritužbama.

Dužnost pučkog pravobranitelja trenutno obalja Jurica Malčić, a njegovi zamjenici su Željko Thür, Branko Tinodi i Dejan Palić.

Godine 2003. uvedeni su specijalni ombudsmani Hrvatskoj - Pravobranitelj za djecu i Pravobranitelj za ravnopravnost spolova.

Poveznice

• Hrvatski sabor
• Pravobranitelj za djecu
• Pravobranitelj za ravnopravost spolova

Vanjske poveznice

• Stranice Pučkog pravobranitelja
• Zakon o pučkom pravobranitelju ("Narodne novine", broj 60/92.)