Kiš: razlika između inačica
m r2.5.2) (robot Mijenja: ka:ქიში (კუნძული) |
mNema sažetka uređivanja |
||
Redak 23: | Redak 23: | ||
* [http://www.jadidonline.com/story/13122008/frnk/harireh]. Slide show: [http://www.jadidonline.com/images/stories/flash_multimedia/Harireh_test/kish_high.html Pronalasci na otoku Kiš, Hamid-Reza Hosseini (6 min. i 7 sek.)] |
* [http://www.jadidonline.com/story/13122008/frnk/harireh]. Slide show: [http://www.jadidonline.com/images/stories/flash_multimedia/Harireh_test/kish_high.html Pronalasci na otoku Kiš, Hamid-Reza Hosseini (6 min. i 7 sek.)] |
||
[[Kategorija: |
[[Kategorija:Zemljopis Irana]] |
||
[[Kategorija:Perzijski zaljev]] |
|||
[[ar:كيش (جزيرة)]] |
[[ar:كيش (جزيرة)]] |
Inačica od 18. kolovoza 2011. u 00:27
Kiš | |
---|---|
Otok | |
Položaj | |
Koordinate | 26°31′59″ N 53°57′59″ E |
Smještaj | Perzijski zaljev |
Država | Iran |
Fizikalne osobine | |
Površina | 91.5 km2 |
Stanovništvo | |
Glavno naselje | Kiš |
Broj stanovnika | 20.922 |
Kiš (perz. کیش) je iranski otok i istoimeno naselje koje se nalazi u Perzijskom zaljevu. Otok je dio provincije Hormozgān u Iranu. Zbog brojnih slobodnih zona, trgovačkih centara, turističkih atrakcija i luksuznih hotela, otok Kiš ima status raja „za potrošače“. Populacija otoka procijenjuje se na oko 20.000, dok ga posjećuje oko 5.5 milijuna turista godišnje[1]. Površina otoka je 91.5 km², što je ekvivalent površini hrvatskog otoka Visa. Kiš je treće najposjećenije mjesto Bliskog istoka, poslije egipatskog Šarm el-Šeika i emiratskog Dubaija. Strani državljani koji žele pristupiti Kišovim slobodnim zonama zakonski nisu obavezni za nabavljanje vize prije putovanja, no žig na putnoj dozvoli vrijedi im 14 dana nakon slijetanja u lokalnu zračnu luku. Najpoznatiji hotel na otoku je Dariush Grand Hotel, koji je izgrađen u stilu antičkog Perzepolisa i čija je izgradnja koštala 125 milijuna dolara. Na otoku se planira gradnja još dva hotela sa pet i jednog sa sedam zvjezdica, u sklopu velikog projekta nazvanog „Cvijet istoka“ koji će prema procijenama iranskih i njemačkih tvrtki koštati 1.7 milijardi eura[2].