Katedrala Marije Majke Crkve u Mostaru: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Miv2 (razgovor | doprinosi)
Miv2 (razgovor | doprinosi)
Nema sažetka uređivanja
Redak 22: Redak 22:
Novopodignuta mostarska [[stolnica]] ili [[katedrala]] teško je stradala u granatiranjima grada za vrijeme [[Domovinski rat|Domovinskoga rata]] devedesetih godina prošloga stoljeća, te joj je bila prijeko potrebna temeljita obnova. U okviru te obnove sagrađen je i [[zvonik]] u čijemu se tornju sada nalazi šest [[zvono|zvona]]. Postavljene su i klasične [[orgulje]], što je i vjerski i kulturni doprinos razvoju grada Mostara i glazbenoga života uopće.
Novopodignuta mostarska [[stolnica]] ili [[katedrala]] teško je stradala u granatiranjima grada za vrijeme [[Domovinski rat|Domovinskoga rata]] devedesetih godina prošloga stoljeća, te joj je bila prijeko potrebna temeljita obnova. U okviru te obnove sagrađen je i [[zvonik]] u čijemu se tornju sada nalazi šest [[zvono|zvona]]. Postavljene su i klasične [[orgulje]], što je i vjerski i kulturni doprinos razvoju grada Mostara i glazbenoga života uopće.


== Osobitosti ==
== Kripta ==


Osim vanjskoga dijela, postoji i [[kripta]], smještena u podzemnomu dijelu same stolne crkve, koja služi kao [[kapela]] namijenjena za bogoslužna slavlja manjih skupina vjernika.
U kripti crkve, top jest u njezinu podzemnomu dijelu, nalazi se kapela, koja služi za bogoslužna slavlja manjih skupina. U samoj su kapeli i grobovi [[nadbiskup]]a [[Petar Čule|Petra Čule]] i biskupa [[Marko Perić|Marka Perića]].

U samoj kapeli nalaze se i [[grob|grobovi]] dvojice biskupa, posebno zaslužnih za izgradnju crkve: grobovi [[nadbiskup]]a [[Petar Čule|Petra Čule]] i biskupa [[Marko Perić|Marka Perića]]. Na prvome grobu stoji natpis: »Dr. Petar Čule / 1898.-1985. / Nadbiskup«.<ref>Vidi http://www.cbismo.com/index.php?menuID=94</ref>

== Graditeljski stil ==

Stolnica je izgrađena u postmodernom stilu, koji prevladava u [[Crkveno graditeljstvo|crkvenome graditeljstvu]] u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini u drugoj polovici prošloga i na početku ovoga stoljeća. Za izgradnju su korišteni [[beton]], [[kovine]], [[staklo]] i, dijelom, [[kamen]]. Samo zdanje jednostavno je u oblicima i siromašno u izrazima, ali doimlje se kao cjelina.


== Katedralna župa ==
== Katedralna župa ==
Redak 32: Redak 38:
Župni ured nalazi se u ulici nadbiskupa Petra Čule b.b.
Župni ured nalazi se u ulici nadbiskupa Petra Čule b.b.


Ostalih pet mostarskih župa su (abecednim redom):
Ostalih pet mostarskih župa su (abecednim redom): Župa svetoga Ivana Apostola i Evanđelista (osnovana na svetkovinu Bogojavljenja [[6. siječnja]] [[1993.]], a obuhvaća Centar 2 i Zalik; župni ured je u ulici Kneza Višeslava 2), Župa svetoga Luke Evanđelista (osnovana na svetkovinu Bogojavljenja [[6. siječnja]] [[1993.]], a obuhvaća Iliće; župni ured je u Barakovac b. b.), Župa svetoga Marka Evanđelista (osnovana na svetkovinu Bogojavljenja [[6. siječnja 1993.]], a obuhvaća Cim; župni ured je isti kao i za Župu sv. Luke u Ilićima, Barakovac b. b.; na području župe nalazi se ostatci rimske bazilike), Župa svetoga Mateja Evanđelista (osnovana na svetkovinu Bogojavljenja [[6. siječnja]] [[1993.]], a obuhvaća Rudnik i Orlac; župni ured je u Rudarskoj ulici b.b.) i Župa svetoga Petra i Pavla (obuhvaća Podhum, Rodoč, Jasenicu; župni ured je u Franjevačkoj ulici 2; sve do osamdesetih godina prošloga stoljeća jedina katolička župa u Mostaru; na području grada stara župa od 15. do 17. stoljeća, obnovljena [[1849.]]).

* Župa svetoga Ivana Apostola i Evanđelista (osnovana na svetkovinu Bogojavljenja [[6. siječnja]] [[1993.]], a obuhvaća Centar 2 i Zalik; župni ured je u ulici Kneza Višeslava 2),

* Župa svetoga Luke Evanđelista (osnovana na svetkovinu Bogojavljenja [[6. siječnja]] [[1993.]], a obuhvaća Iliće; župni ured je u Barakovac b. b.),

* Župa svetoga Marka Evanđelista (osnovana na svetkovinu Bogojavljenja [[6. siječnja 1993.]], a obuhvaća Cim; župni ured je isti kao i za Župu sv. Luke u Ilićima, Barakovac b. b.; na području župe nalazi se ostatci rimske bazilike),

* Župa svetoga Mateja Evanđelista (osnovana na svetkovinu Bogojavljenja [[6. siječnja]] [[1993.]], a obuhvaća Rudnik i Orlac; župni ured je u Rudarskoj ulici b.b.),

* Župa svetoga Petra i Pavla (obuhvaća Podhum, Rodoč, Jasenicu; župni ured je u Franjevačkoj ulici 2; sve do osamdesetih godina prošloga stoljeća jedina katolička župa u Mostaru; na području grada stara župa od 15. do 17. stoljeća, obnovljena [[1849.]]).


== Posebna slavlja ==
== Posebna slavlja ==


Osim redovitih katoličkih [[svetkovina]] i [[blagdan]]a u mostarskoj se [[stolnica|stolnici]] ili [[katedrala|katedrali]] posebnom svečanošću slave još svetkovina posvete same [[stolnica|stolnice]] ili [[katedrala|katedrale]], koja je istodobno blagdan za cijelu [[Mostarsko-duvanjska biskupija|Mostarsko-duvanjsku biskupiju]] i pada na [[14. rujna]] zajedno s obljetnicom biskupskoga ređenja sadašnjega mostarsko-duvanjskoga biskupa [[Ratko Perić|Ratka Perića]] ([[Neum]], [[1992.]]), zatim svetkovina Marije Majke Crkve, nebeske zaštitnice, koja se slavi na [[Duhovi (blagdan)|duhovski ponedjeljak]], te svetkovina svetoga Josipa, zaštitnika [[Mostarsko-duvanjska biskupija|Mostarsko-duvanjske biskupije]], koja, kao i općenito, pada na [[19. ožujka]].
Osim redovitih katoličkih [[svetkovina]] i [[blagdan]]a u mostarskoj se [[stolnica|stolnici]] ili [[katedrala|katedrali]] posebnom svečanošću slave još
* svetkovina posvete same [[stolnica|stolnice]] ili [[katedrala|katedrale]], koja je istodobno blagdan za cijelu [[Mostarsko-duvanjska biskupija|Mostarsko-duvanjsku biskupiju]] i pada na [[14. rujna]] zajedno s obljetnicom biskupskoga ređenja sadašnjega mostarsko-duvanjskoga biskupa [[Ratko Perić|Ratka Perića]] ([[Neum]], [[1992.]]),
* svetkovina Marije Majke Crkve, nebeske zaštitnice, koja se slavi na [[Duhovi (blagdan)|duhovski ponedjeljak]],
* svetkovina svetoga Josipa, zaštitnika [[Mostarsko-duvanjska biskupija|Mostarsko-duvanjske biskupije]], koja, kao i općenito, pada na [[19. ožujka]].


== Izvori ==
== Izvori ==
Redak 44: Redak 66:
{{Commonscat|Cathedral Marija Majka Crkve (Mostar)}}
{{Commonscat|Cathedral Marija Majka Crkve (Mostar)}}


<small>Napomena: Manji dio teksta je preuzet s
<small>Napomena: Manji dio teksta je preuzet sa
[http://www.cbismo.com službene stranice Mostarsko-duvanjske biskupije].
[http://www.cbismo.com službene stranice Mostarsko-duvanjske biskupije].
Vidi
Vidi

Inačica od 20. kolovoza 2011. u 09:48

Datoteka:Mostar katedrala.JPG
Mostarska katedrala

Katedrala Marije Majke Crkve je stolna ili katedralna crkva mostarsko-duvanjskoga biskupa te je u tome svojstvu glavna crkva odnosno crkva matica Mostarsko-duvanjske biskupije i istodobno je jedna od danas četri postojeće katoličke stolnice ili katedrale u Bosni i Hercegovini, sve četiri rimskoga obreda ili, pučki rečeno, rimokatoličke.

Podignuta na čast Božju, mostarska je stolnica ili katedrala posvećena Mariji Majki Crkve.

Nalazi se u ulici nadbiskupa Petra Čule b.b. u Mostaru.

Povijest

Nastojanjem apostolskoga vikara biskupa Anđela Kraljevića, franjevca, u Mostaru je 7. ožujka 1866. počela gradnja stolne ili katedralne crkve (templum cathedrale) apostolskih prvakâ svetoga Petra i Pavla, dovršena većom pomoću dobrotvora iz inozemstva[1] i blagoslovljena 1872. Uz nju je 1873. podignut "prostran i udoban župni stan".[2]

Ova prva mostarska stolnica ili katedrala pripojena je 1890. mostarskomu franjevačkom samostanu te je istodobno nastavila služiti i kao župna crkva i kao stolna crkva. Bilo je u to doba prvoga mostarsko-duvanjskoga biskupa Paškala Buconjića, franjevca, (1880.--1910.), koji je hercegovačkim franjevcima pomogao sagraditi samostan s bogoslovijom, podignut tijekom 1890. i 1891., i opskrbio potrebnim.[3] Inače, to je u Mostaru sve do početka osamdesetih godina prošloga stoljeća bile i jedina crkva na raspolaganju mostarskim katolicima. A kako ni jedan biskup u redovitim prilikama ne može vršiti svoju službu bez vlastite crkve, niti biskupija može biti bez crkve matice, biskup Paškala Buconjića je pribavio zemljište za novu biskupsku crkvu, u predjelu grada tada zvanom Guvno, a danas Rondo odnosno Trg hrvatskih velikana.

Pribavljeno zemljište – dijelom poklonjeno, a dijelom kupljeno, sastavljeno od dviju katastarskih čestica od kojih je jedna s površinom od 3.754 m2 a druga s površinom od 4.684 m2, što daje ukupnu površinu od 8.388 m2 – uknjiženo je na Mostarsko-duvanjsku biskupiju.[4] Biskup je za gradnju pribavio i oko 5 vagona kreča, koji je na gradilištu stajao preko 40 godina. I novi mostarsko-duvanjski biskup Alojzije Mišić, franjevac, (1912.-1942.), mislio je na gradnju stolne crkve, te je na gradilište dao složiti preko 250 četvornih metara tesanoga kamena. U međuvremenu se je pojavila i neka hipoteka stavljena na zemljište.

Kada je 1942. preuzeo biskupiju, biskup Petar Čule se je odmah zbog gradnje obratio tada poznatim arhitektima. Čak je i glasoviti hrvatski umjetnik Ivan Meštrović bio sam ponudio da će izraditi idejnu skicu nove crkve. Učinjeno je malo zbog Drugoga svjetskog rata, a onda dođoše dobro znane teške poratnih prilika, pa od gradnje nije bilo ništa i naum je propao. Naime, jugoslavenske komunističke vlasti u travnju 1948. biskupa uhitiše te ga u srpnju te iste godine osudiše na 11 i pol godina stroge tamnice. Zasušnjivši pastira Crkve mostarsko-duvanjske, a nije na žalost bio jedini kojega je takva sudbina zapala u ono doba, Gradske vlasti, Gradski narodni odbor, dadoše se na posao te zaplijeniše spomenuto zemljište i dadoše ga GNO-u Mostar za izgradnju Doma kulture[5], i to je danas Hrvatski dom hercega Stjepana Kosače. I nije to bilo jedino što oteše Crkvi i prisvojiše. I mnogim čestitim ljudima također. Popis je žalostno dug. Biskupov delegat mons. Andrija Majić ništa nije mogao učiniti, jer mu jugoslavenske komunističke vlasti nisu niti odgovarale na prigovore i tužbe. I dok je ležao u tamnici biskup misli na gradnju svoje crkve te čak od najodgovornijega za jugoslavenske komunističke progone, koji je bio iznad svega i svakoga, Tita, smjelo traži da se oduzeto zemljište vrati ili da se biskupiji dade u zamjenu drugo iste veličine i odgovarajućega položaja i kakvoće, ali bez uspjeha.

Stigavši iz uzništva u biskupiju početkom 1957., biskup tek početkom 1958. preuzima upravu biskupije i ne prestaje tražiti da se riješi pitanje oduzetoga zemljišta. Prvi pisani zahtjev podnio je 24. listopada 1959., ali na nj, u duhu ondašnjega vremena i postupaka prema Katoličkoj Crkvi, nije nikada dobio odgovora. Opet razgovara i pregovara s komunističkim čelnicima te mu je tek 30. lipnja 1967. bilo moguće predati novi zahtjev. Kada je sve krenulo s mrtve točke, u pregovorima mu je rečeno da će mu biti dano zemljište biskupove bašče, oduzeto 1948. zajedno s drugim biskupijskim dobrima, uključujući i spomenuto zemljište na Guvnu, odnosno Rondou, namijenjeno za stolnu crkvu. Ne imajući drugoga izlaza, biskup pristaje te konačno 17. prosinca 1971. Zavod za urbanizam i komunalnu djelatnost Mostara izdaje uredbu o dodjeli lokacije. U ožujku je 1973 odobren idejni nacrt crkve s pripadnim uredsko-stambenim objektom. Građevinska dozvola stiže 22. travnja 1974. te 9. studenoga 1975. biskup Petar, položivši kamen temeljac, blagoslivlje temelje buduće crkve, koju svaki biskup i svaka biskupija moraju imati, to jest crkve matice, što je po svojoj naravi svaka stolnica ili katedrala.[6]

Svojom upornošću hrabri i napaćeni biskup Petar Čule i njegovi svećenici unatoč raznim teškoćama i ograničenjima unutra i izvana uspijevaju podignuti novu crkvu, te je kako tako građevinski okončati 1980. i osposobti za sveto bogoslužje. Ostvaruje se tako san hercegovačkih katolika duži od jednoga stoljeća, čime je »grad na Neretvi« napokon dobio biskupsku crkvu. Nju je one iste godine na blagdan Uzvišenja Svetoga Križa, to jest 14. rujna 1980., biskup Petar Čule svečano posvetio i predao svojemu nasljedniku na biskupskoj stolici mostarsko-duvanjskih biskupa, mons. Pavlu Žaniću, kleru i vjernome Božjem puku. U toj prigodi sam biskup Petar Čule, koji je istodobno u znak posebnoga papina poštovanja toga dana promaknut za nadbiskupa, biskupu koadjutoru Pavlu Žaniću predao je i Mostarsko-duvanjsku biskupiju kao i upravu Trebinjsko-mrkanskom biskupijom.

Novopodignuta mostarska stolnica ili katedrala teško je stradala u granatiranjima grada za vrijeme Domovinskoga rata devedesetih godina prošloga stoljeća, te joj je bila prijeko potrebna temeljita obnova. U okviru te obnove sagrađen je i zvonik u čijemu se tornju sada nalazi šest zvona. Postavljene su i klasične orgulje, što je i vjerski i kulturni doprinos razvoju grada Mostara i glazbenoga života uopće.

Kripta

Osim vanjskoga dijela, postoji i kripta, smještena u podzemnomu dijelu same stolne crkve, koja služi kao kapela namijenjena za bogoslužna slavlja manjih skupina vjernika.

U samoj kapeli nalaze se i grobovi dvojice biskupa, posebno zaslužnih za izgradnju crkve: grobovi nadbiskupa Petra Čule i biskupa Marka Perića. Na prvome grobu stoji natpis: »Dr. Petar Čule / 1898.-1985. / Nadbiskup«.[7]

Graditeljski stil

Stolnica je izgrađena u postmodernom stilu, koji prevladava u crkvenome graditeljstvu u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini u drugoj polovici prošloga i na početku ovoga stoljeća. Za izgradnju su korišteni beton, kovine, staklo i, dijelom, kamen. Samo zdanje jednostavno je u oblicima i siromašno u izrazima, ali doimlje se kao cjelina.

Katedralna župa

Uz stolnicu ili katedralu vezana je i jedna od ukupo 6 danas postojećih mostarskih gradskih katoličkih župa, Župa Marije Majke Crkve, kojoj istodobno služi kao župna crkva. Osim dijela grada (Centar 1), obuhvaća još i Zahum.

Župni ured nalazi se u ulici nadbiskupa Petra Čule b.b.

Ostalih pet mostarskih župa su (abecednim redom):

  • Župa svetoga Ivana Apostola i Evanđelista (osnovana na svetkovinu Bogojavljenja 6. siječnja 1993., a obuhvaća Centar 2 i Zalik; župni ured je u ulici Kneza Višeslava 2),
  • Župa svetoga Luke Evanđelista (osnovana na svetkovinu Bogojavljenja 6. siječnja 1993., a obuhvaća Iliće; župni ured je u Barakovac b. b.),
  • Župa svetoga Marka Evanđelista (osnovana na svetkovinu Bogojavljenja 6. siječnja 1993., a obuhvaća Cim; župni ured je isti kao i za Župu sv. Luke u Ilićima, Barakovac b. b.; na području župe nalazi se ostatci rimske bazilike),
  • Župa svetoga Mateja Evanđelista (osnovana na svetkovinu Bogojavljenja 6. siječnja 1993., a obuhvaća Rudnik i Orlac; župni ured je u Rudarskoj ulici b.b.),
  • Župa svetoga Petra i Pavla (obuhvaća Podhum, Rodoč, Jasenicu; župni ured je u Franjevačkoj ulici 2; sve do osamdesetih godina prošloga stoljeća jedina katolička župa u Mostaru; na području grada stara župa od 15. do 17. stoljeća, obnovljena 1849.).

Posebna slavlja

Osim redovitih katoličkih svetkovina i blagdana u mostarskoj se stolnici ili katedrali posebnom svečanošću slave još

Izvori

  1. Usp. Schematismus topographico-historicus Vicariatus Apostolici et Custodiae Provincialis Franciscano-missionariae in Hercegovina pro anno Domini 1873., Mostar, 1873., str. 129-130.
  2. Usp. Radoslav Glavaš, Spomenica 50-godišnjice hercegovačke franjevačke Redodržave, Mostar, 1897., str. 76.
  3. Usp. Radoslav Glavaš, Biskup fra Paškal Buconjić. Prigodom 30 godina biskupovanja, 1880-1910., Mostar, 1910., str. 19-20; Dominik Mandić, »Osnutak franjevačkog samostana i bogoslovije u Mostaru«, u: Stopama Otaca. Almanah hercegovačke franjevačke omladine, Mostar, 1934/1935., str. 19-21.
  4. Usp. Zemljišno-knjiški uložak katastarske općine Mostar: katastarska čestica br. 408 i 406/12.
  5. Usp. Gradska eksproprijaciona komisija, br. 48.440/48., od 22. ožujka 1949. i br. 4.689/54., od 25. kolovoza 1955.
  6. Usp. Glas koncila, katolički dvotjednik, god. 15. (1976.), br. 24, str. 14.
  7. Vidi http://www.cbismo.com/index.php?menuID=94


Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Katedrala Marije Majke Crkve u Mostaru

Napomena: Manji dio teksta je preuzet sa službene stranice Mostarsko-duvanjske biskupije. Vidi dopusnicu. Ostali glavniji izvori navedeni su izravno u tekstu, kako je i običaj.