Jelena Čović

Jelena Čović (Subotica, 13. srpnja 1879. - 12. listopada 1951.) je bila poznata subotička akademska slikarica. Bila je prvom akademski obrazovanom slikaricom među Hrvatima sa sjevera Bačke . Najpoznatiji su njeni portreti.

Rodila se 1879. od oca Grge Čovića, odvjetničkog pisara i majke Sibile rođ. Malagurski, u siromašnoj obitelji.

Unatoč teškoj imovinskoj situaciji u obitelji, još u mladosti odlučila se za slikarski poziv. 1900. je otišla u Šopron učiti slikarstvo, u privatnu školu mađarskog akademskog slikara Gusztava Brandla Kesegija. Novčanu potporu za to školovanje je dobila od netkog od rodbine.

Jelena Čović se pokazala darovitom, tako da je kasnog proljeća iduće godine već imala svoju samostalnu izložbu i to u Subotici. Vidjeli su je brojni imućniji i utjecajni Subotičani, a i medijski odjek je bio vrlo povoljan, jer je dobila same pohvale. Sve je to rezultiralo da je grad Subotica, kojem je tada gradonačelnikom bio Lazar Mamužić izglasovao da joj se dade financijska potpora za daljnje školovanje.

Jelena Čović je potom nastavila školovanje u Šopronu, a poslije u Budimpeštu i München u kojem je boravila od 1903.-1905., a u međuvremenu je imala još jednu samostalnu izložbu. To je razdoblje bilo vrhuncem njenog stvarateljskog, ali i životnog razdoblja. Nakon toga su njene životne prilike se pogoršavale. Novi sastav gradske uprave joj je odobrio daleko manje stipendije u odnosu na one koliko je Mamužićeva uprava učinila. Ipak pomoću nepoznatih ljubitelja umjetnosti je 1904. Jelena Čović dobila prostor (vila) na Paliću gdje je mogla ostvariti svoju zamisao o ljetnjoj slikarskoj školi (gradska uprava to nije odobrila).

U svojoj školi je kako se pokazalo, bila ispred svog vremena: izvodila je učenike u prirodu gdje je držala nastavu. U svjetskoj praksi je to postala normalna stvar tek nakon pojave impresionizma.

Po konačnom povratku iz Münchena je imala zamisao otvoriti tečaj umjetnosti u Subotici, no životna praksa u Subotici je bila drukčija. Potom se zaposlila u Slobodnom liceju u kojem je radila sve dok istome vlasnik nije postala država, nakon čega je Jelena Čović ostala bez posla.

1907. je otišla iz Subotice u Keseg kod subotičke veleposjednice Gabrijele Vermes, koja je bila mecena mnogima, a posebice joj je drago bilo slikarstvo.

Poslije je zabilježeno da je Čović radila u galeriji u Berlinu i u pariškom Louvreu, gdje je kopirala slike velikih majstora.

1909., u svojoj 30-oj godini je dokumentirano u knjizi da je Jelena Čović bila među najviđenijim osobama u Bačkoj, što je bila velika stvar s obzirom na to da je u to vrijeme vrlo malo žena bilo u tom statusu.

Kod Jelene Čović je slikanje počela učiti poznata subotička slikarica Angelina Mačković . Uvidjevši njen dar, Jelena Čović i njen otac su ju uputili studirati u Njemačku.

Početkom Prvog svjetskog rata se vraća u Suboticu u kojoj ostaje do kraja rata. Slab imovinski status ju je pratio sve vrijeme.

Ni nakon rata gradske vlasti nemaju razumijevanja za njene molbe da joj se da atelje. Poslije je Jelena Čović radila u Građanskoj školi gdje je predavala likovni odgoj. 1930-ih Jelena Čović opet dolazi u pozornost i opet je subotičko slikarstvo obogatila svojim likovnim opusom.

Pred Drugi svjetski rat njeno joj se oduzela desna ruka i njenom slikanju je bio kraj.

Ipak, nekoliko mjeseci prije njene smrti je doživjela još jednu skupnu izložbu odnosno njena su djela bila izložena zajedno sa ostalim subotičkim likovnim umjetnicima.

Umrla je 1951.. Do smrti je bila jedina akademska slikarica u vojvođanskih Hrvata .

Reference

• (srp.) Subotičke Subotičanke koje su zadužile ovaj grad - Bila je prva i neshvaćena, 4. siječnja 2008.
• (srp.) Subotičke Subotičanke koje su zadužile ovaj grad - Male slike za veliki život, 11. siječnja 2008.
• (srp.) SubotičkeSubotičanke koje su zadužile ovaj grad - Sve je slike poklonila, 18. siječnja 2008.