Egzegeza: razlika između inačica
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
| Redak 4: | Redak 4: | ||
Egzegeza obuhvaća široki raspon kritičkih disciplina: tekstualni kriticizam je istraživanje povijesti i izvora teksta, no egzegeza može sadržavati studiju povijesne i kulturne pozadine auktora, teksta i izvornog čitateljstva. Ostale analiize sadrže klasifikaciju vrste [[književni rodovi|književnog roda]] nazočna u tekstu te analizu [[gramatika|gramatičkih]] i [[sintaksa|sintaktičkih]] osobina u tekstu. |
Egzegeza obuhvaća široki raspon kritičkih disciplina: tekstualni kriticizam je istraživanje povijesti i izvora teksta, no egzegeza može sadržavati studiju povijesne i kulturne pozadine auktora, teksta i izvornog čitateljstva. Ostale analiize sadrže klasifikaciju vrste [[književni rodovi|književnog roda]] nazočna u tekstu te analizu [[gramatika|gramatičkih]] i [[sintaksa|sintaktičkih]] osobina u tekstu. |
||
Naizmjence se rabi izraze egzegeza i [[hermeneutika]], što nije sasvim točno. Potonja obuhvaća šire definiranu disciplinu interpretacijske teorije: obuhvaća cijeli okvir interpretativnog procesa, obuhvaćajući pri tome sve oblike komunikacije - pisane, govorne i negovorne, za razliku od egzegeneze koja se usredotočuje primarno na pisani tekst. |
|||
== Vidi == |
|||
*[[egzegetika]] |
|||
*[[hermeneutika]] |
|||
*[[biblijska hermeneutika]] |
|||
[[Kategorija:Religija]] |
[[Kategorija:Religija]] |
||
Inačica od 21. kolovoza 2011. u 13:53
Egzegeza (grč. eksḗgēsis: vođenje, razlaganje) je kritičko tumačenje tekstova (napose biblijskih, gramatičkih, povijesnih, pravnih itd.).
Tradicijski se ovaj izraz rabilo pri biblijskoj egzegezi, dok se u suvremenoj znanosti pojam proširio na kritičko tumačenje bilo kojeg teksta, stoga se rabi izraz "biblijska egzegeza" kad se želi govoriti o tumačenju biblijskih tekstova. Cilj biblijske egzegeze je istražiti značenje teksta, čime se otkriva njegovo značenje ili bitnost.
Egzegeza obuhvaća široki raspon kritičkih disciplina: tekstualni kriticizam je istraživanje povijesti i izvora teksta, no egzegeza može sadržavati studiju povijesne i kulturne pozadine auktora, teksta i izvornog čitateljstva. Ostale analiize sadrže klasifikaciju vrste književnog roda nazočna u tekstu te analizu gramatičkih i sintaktičkih osobina u tekstu.
Naizmjence se rabi izraze egzegeza i hermeneutika, što nije sasvim točno. Potonja obuhvaća šire definiranu disciplinu interpretacijske teorije: obuhvaća cijeli okvir interpretativnog procesa, obuhvaćajući pri tome sve oblike komunikacije - pisane, govorne i negovorne, za razliku od egzegeneze koja se usredotočuje primarno na pisani tekst.